0.7 C
Zagreb
Utorak, 30 studenoga, 2021

Čini se da su martensice ipak prikladna obuća za kopanje

415 stabala za 415 godina Klasične gimnazije

„Hrvatska namjerava kompenzirati utjecaj turizma na emisije ugljikova dioksida tako što će do 2030. godine zasaditi više od milijun dodatnih stabala godišnje” rekao je hrvatski premijer Andrej Plenković u svom govoru na konferenciji u Glasgowu COP26 prije nekoliko dana, u nadi da će na taj način doprinijeti spasu planeta. Skup u Glasgowu pokazao je da je ekologija sada prioritetna tema velikoga broja zemalja. Čast premijeru i premijerima, ali prije nego što oni zaprljaju ruke blatom i navuku vrtlarske rukavice, to su već učinili učenici Klasične gimnazije koji su 415. godišnjicu škole odlučili proslaviti sadnjom isto toliko stabala.

Učenici su izradili boriće na koje su upisali ekološke poruke i zalijepili ih na prostoru škole.

“415 stabala za 415 godina” izreka je koja se u zadnjih tjedan dana mogla puno puta čuti na hodnicima škole. Maleni, zeleni borovi s ekološkim porukama nisu bez razloga zalijepljeni cijelom širinom i dužinom škole. Akcija o kojoj cijela škola bruji zadnjih par tjedana konačno je dosegla vrhunac te se 11. studenoga sto učenika Klasične gimnazije, uz pratnju profesora, zaputilo u Demerje gdje je njihov zadatak bio posaditi 415 hrastova lužnjaka. Kako su se snašli na terenu najbolje pokazuje broj zasađenih stabala – umjesto obećanih 415, posađeno je 1500 hrastova.

U osam kod škole

Već u osam ujutro prednji su ulaz Klasične okupirali učenici, svi uzbudljivo očekujući polazak, kao da je ovo kakav izlet kojeg već godinu i pol nije bilo zbog pandemije. Najuzbuđenija od svih ipak je možda bila profesorica biologije, Ana Sladoljev, koja je i organizatorica cijele akcije. Akcija je organizirana u suradnji s udrugom Tatavaka, Šumoborcima, Hrvatskim savezom izviđača i Hrvatskim šumama.

Klasičari – šumoborci u dobrom raspoloženju prije odlaska na teren.

– Današnji odlazak u Demerje jest kruna ove akcije, ovo smo čekali. Prva ideja za akciju stvorila se u suradnji s udrugom Tatavaka koja je u našoj školi već organizirala projekt pod nazivom Klimatski kolaž. Kad se profesore pitalo za ideje o proslavi 415. obljetnice škole, ova mi se učinila odličnom. Nisam ni slutila kako će se sve na kraju dobro posložiti. – ističe profesorica Ana Sladoljev.

U devet je sati svih sto učenika već bilo u autobusima, i u dobrom radnom duhu krenulo se prema Demerju, u šumu. Većinom su u akciji sudjelovala djeca iz grada, mnogi nikad u ruke lopatu primili nisu, drugi su jedva pronašli prikladnu obuću za sadnju pa je tako malotko zapravo znao što ga čeka na dodijeljenoj destinaciji. Bez obzira na to u autobusu nije nedostajalo smijeha.

U šumarku skrivenom

Autobusi su učenike iskrcali tik uz rub šume, na ledinu spremnu za osvajanje na kojoj je već bila posađena nekolicina sadnica hrastova. Tamo su nekada stajali američki borovci koji su, napunivši šezdeset godina, prirodi dali svoje i trebalo ih je posjeći. Osim ledine spremne su bile i lopate (točnije štihače) kojima je valjalo kopati, rukavice te sendviči, kava i čaj za mlade radnike. Za sve su to bili zaslužni Šumoborci koji su se itekako pobrinuli da ova sadnja bude lijepo iskustvo za sve. Šumoborci – zelenije budućnosti tvorci program je edukacije i sadnje stabala kroz koji svatko može posaditi stablo i učiniti nešto dobro za sebe i okoliš. Njihov je cilj educiranje djece i mladih o važnosti šuma, stoga Šumoborci kontinuirano organiziraju akcije pošumljavanja s ciljem smanjivanja koncentracije CO2 te su i prije sadili stabla u Demerju, a kako imaju povjerenja u klasičare, baš su našoj školi dopustili da ovdje nastavi sadnju. Šumoborac, ujedno član Saveza hrvatskih izviđača, Dan Špicer bio je s nama na terenu. Zajedno s drugim izviđačima i ljubiteljima prirode on je pokretač projekta Boranka zahvaljujući kojem je posađeno više od 60 tisuća stabala diljem Dalmacije.

Dan Špicer neumoran je šumoborac koji već godinama sadi stabla i bori se za očuvanje okoliša.

– Mi izviđači zajedno sa starima, mladima, volonterima pa tako i školama sadimo već godinama i drago nam je da je tako, priča nam Dan Špicer.

Na pitanje je li mu bilo neobično što stabla žele saditi baš klasičari, odgovara kako Klasičnu smatra itekako naprednom školom te da je isprva ideja bila uključiti sve učenike Klasične gimnazije, njih petstotinjak, i iako se to sada nije moglo ostvariti, nekom drugom prilikom zasigurno hoće.

– Cilj projekta Šumoborci jest omogućiti svakome tko želi da posadi jedno, dva, pet ili deset stabala jer onaj koji sadi stabla sigurno će se bolje odnositi prema prirodi, ali i prema ljudima, nastavlja Dan Špicer.

Izviđači, zajedno s radnicima Hrvatskih šuma, pokazali su kako iskopati rupu i kako u nju zatim zapiknuti sadnicu hrasta. Dojmljiva je bila rečenica djelatnice Hrvatskih šuma koja je klasičarima kazala da se jednoga dana kao intelektualci koji će ovome društvu dati pozitivne ideje, sjete i zemlje što će im danas malo zamirisati, i blata što će ga osjetiti pod rukama.

Učenicima nije dugo trebalo da se “ušeme” pa je ledinu ubrzo prekrilo mnošto malih hrastova. Za desetak godina ova će stabla narasti koji metar u visinu, a za pedeset pak postati itekako impozantna stabla.

Prvi, ali ne i posljednji

Klasična gimnazija prva je škola koja sudjeluje u akciji ovakvoga tipa. Do sada ni jedna druga škola nije na ovaj način sadila stabla ne bi li spasila zemlju. Iako smo prvi, nismo i posljednji. Nakon nas i druge će škole dobiti priliku posaditi vlastita stabla. Mi smo kao pioniri pokazali da se to itekako može, i da možda nove generacije i nisu toliko loše kao što neki kažu. Možda zaista imamo šanse spasiti našu Zemljicu – ako nećemo mi, tko će?

A kako smo se snašli na terenu najbolje pokazuje broj zasađenih stabala – umjesto obećanih 415, niknulo je 1500 hrastova. Čini se da su martensice, jedan od zaštitnih znakova mnogobrojnih klasičara, ipak prikladna obuća za kopanje i višesatnu sadnju. Sadilo se od devet ujutro do jedan popodne, a iako je ovo bio ozbiljan fizički rad, pritužbe se nije moglo čuti. Sadilo se i smijalo, fotografiralo i dodavalo mandarinama, a neki su čak i svojim posađenim stablima dodijelili imena.

– Nisam očekivao da će nam ići toliko dobro. Znao sam da ćemo se uspješno organizirati, ali sam mislio da će trebati iskopati veću rupu i da će to teže i sporije ići. Na kraju je bilo jednostavnije nego što sam mislio. Nikada prije nisam ovakvo nešto radio, ovo mi je prvi put da sadim stabla, odlično je. – govori Pavo Novokmet, maturant u Klasičnoj.

– Ovo mi je iskustvo u jednu ruku bilo baš terapeutsko, mozak na pašu i sadiš. – veselo će Ema Rotim iz 4. b razreda.

Kad je “mozak na paši”, vrijeme gotovo da ne postoji, a četiri sata sadnje prođu u trenutku. Zaprljana trenirka i blatnjave tenisice ne primijete se dok sve ne završi, a tada već nije bitno je li odjeća čista. Preostaje samo diviti se uspješno obavljenom poslu. Tada se naloži logorska vatrica, uzme šalica čaja i sa šumarima porazgovara o odrađenom poslu. Zadovoljna je bila i profesorica Sladoljev.

– Klasična je danas prodisala!- zadovoljno zaključuje profesorica.

Ravnateljica Klasične gimnazije također je izrazila zadovoljstvo projektom 415 stabala: Cijeli proces u kojemu nastaje neki projekt – od ideje koja preraste u nešto što se događa u cijeloj školi, do radionice s borićima pa do ideje fotografiranja učenika u formaciji broja 415 iz zraka – to je priča koja raste. Sada smo na samom kraju priče i zaista radimo nešto korisno – rekla nam je ravnateljica Zdravka Martinić-Jerčić, koja se pridružila učenicima na terenu te i sama sudjelovala u sadnji stabala.

Učenike je u cijelom projektu vodila prof. Ana Sladoljev uz podršku ravnateljice Klasične gimnazije Zdravke Martinić-Jerčić.

Prodisala je Klasična kompletno, ali i svatko od nas zasebno. Odmak od gradske vreve i odlazak u šumu mladim je plućima dobro došao. Na povratku se uz umorne uzdahe još moglo čuti – trebali bismo ovako češće!

FOTO: Mislav Gjurašin, Ivana Črnelč

Prethodni članakDebata u doba korone
Sljedeći članakKlasičari iza kamere
Tonka Pavić
Tonka voli pisati i gledati filmove, a najdraže joj je popiti kavu nakon škole na nekom sunčanom mjestu.

Povezani članci

OZNAKE

nAJNOVIJI ČLANCI