Antička dramska skupina u još jednoj posjeti HNK-u

Gaga i Decadence pred očima mladih glumaca

Što kada bismo mogli komunicirati samo pokretomt? Kako stvoriti čvrstu poveznicu između misli i tijela? Ovo je gaga, a osim plesača u njoj posebno uživa i – publika.

U srijedu, 26. listopada naši su učenici posjetili HNK u sklopu Antičke dramske skupine i prisustvovali izvedbi plesne predstave „Decadance”.

Izvedba se sastojala od nekoliko plesnih točaka te je trajala 70 minuta, a jedna posebno dirljiva i zanimljiva bila je posvećena svakom individualnom plesaču iz ansambla koji su plesali na vlastite glasovne snimke u kojima su govorili što ih je zapravo dovelo u ples. Ostale su pojedine točke izgledale kao da reprezentiraju kombinaciju tradicionalnih plesova iz različitih dijelova svijeta s modernim, alternativnim baletom.

Zanimljiv način izvođenja predstave

Dio izvedbe obuhvaćao je i duhovitu igru ispadanja u kojoj je sudjelovala cijela publika („Ako _____, molim Vas sjednite”), a vodio ju je sam voditelj ansambla. Zatim je uslijedio broj koji je uključivao repetitivnu koreografiju u punim tuxedo odijelima i uz pomoć rekvizitnih stolica. Međutim, zapravo je cijela poanta tog broja bila skidanje odijela i vrhunac mu je bio dio koreografije koji se plesao u kostimima ispod odijela (isti na svakom plesaču).

Zadnji broj, s kojim nas je ansambl pošteno ispratio, trajao je punih dvadeset minuta, nakon čega se cijelim dvoranom prolomio aplauz.

Kako je nastao Decadance i što je to Gaga


Za ovu je izvedbu zaslužan slavni izraelski koreograf Ohad Naharin. Sastoji se od izvadaka njegovih koreografskih komada koji su spojeni u senzacionalnu cjelinu za plesni festival. Njegova ideja počinje 1990. u Batshevi gdje je kao umjetnički direktor počeo razvijati novi jezik pokreta – Gaga. Počeo ju je razvijati nakon ozljede leđa s ciljem da razvije plesni stil s minimum fizičkog opterećenja i maksimumom kontinuirane ekspresije. Više se naziva jezikom nego tehnikom jer je poanta povezivanje svojih kognitivnih misli s tijelom te njihovo prenošenje na publiku. Bit mu je istraživanje granica te eksplozivne snage plesa i geste.

Tako je iskoreografirao Decadance s originalnim članovima Plesnog kazališta Batsheva, a čini se da i zagrebački plesni ansambl HNK-a vidljivo uživa surađujući s njim, kao i naša publika. Zanimljivo je što izvedba nikada nije ista – ona se uvijek mijenja, oduzima i nadodaje te prilagođava svakom ansamblu, ali i pojedinom plesaču i njegovim potrebama. “Zapravo, jedino strogo pravilo u Gagi jest to da nema ogledala. Ogledalo u plesnoj prostoriji ograničava plesače i njihove pokrete. Ogledalo osuđuje, a ako počnete osuđivati svoj izgled, tijelo i pokret, blokirani ste. Jednostavno je.”, kaže Naharin. „Ogledalo je tragedija svakog plesa jer je tek bez njega ples oslobođen.“

TEKST: Ema Pintar i Ema Fančović

FOTO: Tara Duralija