SHAKESPEARE NA EXIT
Predstava koju je režirao Matko Raguž premijerno je izvedena 18. ožujka 2006., a predstava je popularna i dan danas. Osvojila je mnogo nagrada od kojih se mogu izdvojiti Zlatni smijeh i Nagrada hrvatskog glumišta 2006. Predstavu smo pogledali 18. veljače u sklopu nastave hrvatskog jezika.
O predstavi
U predstavi u trajanju od svega dva sata upoznati smo s većinom od 37 drama Williama Shakespearea te njegovim najvažnijim likovima koje je u njima osmislio. Na početku predstave trojica su glavnih likova pokušali odigrati Hamleta, dok je njihovo konstantno ispadanje iz uloga publiku nasmijavalo, a likovima zadavalo male prepreke na putu do kraja izvedbe. Zatim smo kroz šaljivi maraton i uz modernu glazbu kao što je tema iz filma Rocky vidjeli prikaz dinastija engleskih kraljeva o kojima je Shakespeare pisao. Nakon maratona prošli smo opus Shakespeareovih najvažnijih djela te su glumci prikazivali Shakespeareove likove. Predstavu su završili parodičnom izvedbom Romea i Julije.
Približavanje publici modernim prikazom
Likovi su borbu za vlast i dinastije engleskih kraljeva prikazali kao sportsko natjecanje u trčanju s preprekama. Cijelo „natjecanje“ uvijek je komentirao jedan ili ponekad dva komentatora. Zabavni komentari popraćeni modernom glazbom učinili su dio povijesti koji bi nam se na prvu činio možda pomalo dosadnim vrlo zanimljivim i šaljivim te su time doprinijeli dinamičnosti same predstave. Modernim prikazom Shakespeareovih djela redatelj Matko Raguž predstavu je približio kako mlađoj tako i starijoj publici. S obzirom na to da neki ljudi, a posebno tinejdžeri, imaju nekada predrasude prema starijim knjigama, a najčešće onima koje spadaju pod lektiru smatram da je ovakvo izvođenje predstave jako dobar način da se mlade ljude potakne na čitanje Shakespeareovih djela.
Minimalizam
Glumci su uz minimalnu kostimografiju (obučeni potpuno u crno) i scenografiju prikazali najvažnije Shakespeareove likove. Vrlo dobrom glumom uspjeli su prikazati ogromne razlike između likova tako da tijekom predstave publika nije imala problema s raspoznavanjem likova. Glumci su prikazali svakog lika na jedinstven način prikazavši njegove najbitnije osobine bez prevelikog kompliciranja što se tiče kostima. Scenografija se sastojala od štapa i otprilike četiri stolice. Takvom je scenografijom postignut veći fokus na likove nego na prostor u kojem se nalaze. Ipak, s pomoću takve minimalne scenografije uspješno su prikazani dvorac Elsinore, Verona i mnoga druga mjesta gdje se odvijala radnja Shakespeareovih predstava. Na početku predstave trojica likova prikazani su kao glumci amateri koji će publici prikazati Shakespeareova djela. Dakle, minimalizam se vidi i u količini glumaca – čovjek bi lako mogao poisliti da za uprizorenje bilo koje Sakespeareove drame treba najmanje deset glumaca, ali u ovoj ih je predstavi samo troje (Marko Makovičić, Živko Anočić i Saša Anočić) te oni naizmjenično glume sve likove drama. Mislim da je ovakav prikaz Shakespeareovih djela vrlo orginalan i zanimljiv.
Sve u svemu, mislim da će nam ova vrlo komična, zabavna i dinamična predstava svima ostati u pozitivnom sjećanju.
