Nakon što se zagrebačka Galerija Klovićevi dvori proslavila izložbom Ivana Meštrovića, o kojoj smo pisali u našem časopisu 12. veljače, proljeće i ljeto uljepšala je izložba moderne umjetnosti nazvana: „Od boemstva do vječnosti“. Umjetnička djela na ovu izložbu stižu iz privatne izraelske zaklade MT Abraham Grupe. Izložena su djela iz zbirke Ambroisea Vollarda, utjecajnog pariškog trgovca umjetninama 1. polovice 20. st., koja su proizašla iz značajnih umjetničkih pokreta: fovizma, kubizma, futurizma i apstrakcionizma.
Izdvojila bih umjetnine Edgara Degasa, Henria Matissea i Amedeoa Modigliania, troje vrlo važnih umjetnika za navedene modernističke pokrete. Uz njihova, izložena su djela Louisa Valtata, Muaricea de Vlamincka, Jeana Puya, Augustea Chabauda, Ortiz de Zaratea, Enza Benedetta, Vittoria Corone, Fortunata Depera, Bele Kadara, Lajosa Tihanyia, Huge Scheibera i još mnogih drugih koja vrijedi pogledati.
Kolektivna svijest ere
Izloženi radovi odražavaju kolektivnu svijest ere, stil života i povijesni trenutak, većim dijelom u Francuskoj, ali i u zapadnoj i istočnoj Europi, Latinskoj Americi i Sjedinjenim Američkim Državama. Najveći interes pobudile su skulpture Edgara Degasa „Mala četrnaestogodišnja plesačica“ i Henrija Matissea „Ležeći akt“ te portret Annie Bjarne koji je naslikao Amedeo Modigliani.
Izložba je postavljena na samo jednom katu te se čini opsegom manja. Već su u prvoj prostoriji izložena apstraktna djela koja se sastoje od linija u kojima se lako izgubiti (u svakom smislu). Neka od njih predstavljaju određene objekte koje je autor djela identificirao u naslovu, a neka su jednostavne kompozicije. Dobar primjer apstraktne kompozicije slika je koju je Auguste Herbin naslikao lijevom rukom što je naučio zbog paralize.
Kompozicija, Auguste Herbin, 1927. god.
Portreti
Postavljeni su i mnogobrojni portreti različitih stilova. Najpoznatiji je portret Annie Bjarne kojeg je naslikao značajan predstavnik kubizma i fovizma, već spomenuti, Amadeo Modigliani. Zanimljiv detalj tog portreta je to što Modigliane nije naslikao oči svom modelu što je česta pojava u njegovih portreta. Jednom prilikom izjavio je da može naslikati oči samo onoj osobi kojoj poznaje dušu. Činjenica je da su oči naslikane samo na portretima njegove žene.
Portret Annie Bjarne, Amedeo Modigliani, 1919. god.
Portrete je često slikao, također već spomenuti, Lejos Tihanyi, mađarski slikar koji je većinu svog života proveo u Parizu kao neoimpresionist. Tihanyi je kroz svoje portrete, uključujući i portret Jánosa Tersánszkyja, prikazivao duboke emocionalne i psihološke slojeve svojih subjekata, što je karakteristično za ekspresionizam (jedan od stilova neoimpresionizma).
Uhvaćen trenutak
Svakako treba spomenuti slavni rad Edgara Degasa : „Mala četrnaestogodišnja plesačica“. Balerine i plesačice oduvijek su bile čest Degasov motiv u njegovim ilustracijama, slikama i skulpturama. Uvijek ih je htio uhvatiti u trenutku pokreta, što je bila glavna značajka impresionizma. Poznati impresionist Claude Monet slikao je prirodu zaustavljenu u trenutku, dok se Degas fokusirao na ljude i zaustavljeni pokret. Izložena skulptura Edgara Degasa na ovoj izložbi definitivno zaslužuje svu pažnju koju dobiva. Sama skulptura izgleda živo, kao plesačica zamrznuta u trenutku. Izložba završava upravo ovom skulpturom i Modiglianovim portretom. Reklo bi se: „Šećer na kraju!“
Mala četrnaestogodišnja plesačica, Edgar Degas, 1880.god.
Koliko se god izložba činila manjom, može se promatrati satima. Toplo preporučam posjet ovoj izložbi kako biste i sami mogli doživjeti ljepote najpoznatijih djela moderne umjetnosti iz različitih dijelova svijeta.
FOTO: Kristina Krajina
