Komentar na nedavni incident s mačetom i vršnjačko nasilje
Svakodnevno se u medijima može čuti štošta o raznim terorističkim napadima na srednje ili osnovne škole koji se događaju u Americi, a napadači su najčešće bivši učenice škole. Na vrhu stranice na Index.hr upravo stoji tekst pod nazivom “prijelomna vijest” iza koje se krije uznemirujuća priča o najnovijem napadu u osnovnoj školi u kojem je ubijeno troje djece i tri odrasle osobe na jugu SAD-a, koji je počinila bivša učenica. Zbog ovakvih vijesti sledi se krv u žilama, tijelom prođu trnci, a kosa se digne u zrak. Ipak, opće je rašireno mišljenje da takva opasnost u Hravtskoj ne postoji i da se nasilje uvijek događa negdje drugdje.
Napad u Klasičnoj
Stvari su se uzburkale kada je u Klasičnu gimnaziju ranog popodneva 6. ožujka nervozno, ali odlučno ušao učenik druge škole oboružan mačetom. Tijekom međusmjene Klasične i XIV. gimnazije, kada hodnici vrve izmiješanim učenicima, nepoznati mladić uspio je neprimjetno provući oružje u zgradu Škole i uspeti se do zadnjeg kata. Prvo je ulazio u učionice na drugom katu i upozoravao učenike i profesore da će se uskoro nešto dogoditi. Zbunjeni i ometeni, profesori su nastavili s radom sve dok petnaestak minuta kasnije nisu shvatili što se točno dogodilo. Naime, mladić s mačetom u džepu ušao je u učionicu 51 u jedan maturantski razred te počeo vitlati i prijetiti njome pred učenicima. Uspaničene dvije učenice iz prvih klupa uspjele su izaći iz razreda i o događaju obavjestiti ravnateljicu koja je pozvala policiju. Saznavši da je policija na putu, napadač je u nevjerici pitao zove li se stvarno “murja” zbog ovog te je izjurio iz škole i nastavio svojim putem.
Iako nitko (na svu sreću) nije ozlijeđen, radi se o iniciranom napadu sa svrhom zastrašivanja, koji je iza sebe ostavio novi strah u glavama učenika Klasične, ali i ostalih škola. Napadač nije htio nauditi nikome osim dječaku koji se nalazio u tome razredu, ili se barem tako tješimo jer u Hrvatskoj jednostavno nema incidenata kakvi se događaju u Americi. Ovaj slučaj punio je novinske stupce više od tjedan dana te je izazvao mnoge sumnje u sigurnost učenika i zaposlenika Klasične gimnazije, a oštro se kritizira mogućnost ulaska bilo koga u prostore škole. No, problem se ne krije u Klasičnoj, nego u duboko ukorijenjenom nasilničkom ponašanju među hrvatskim srednjoškolcima. Jednako lako moglo se u međusmjeni ili tijekom velike fluktuacije učenika i nastavnika ući i u neku drugu školu (što su neki članovi uredništva i sami pokušali učiniti i uspješno su ušli neopaženi u nekoliko zagrebačkih škola koje ne pohađaju).
Prikriveno ili nedovoljno komentirano
Naravno, postoji još mnogo ovakvih slučajeva i u ostalim hrvatskim školama, no budući da se Klasična nalazi u samom centru glavnoga grada, nastao je i najveći “bum”. Jedan od nedovoljno komentiranih napada dogodio se prošle godine u Osnovnoj školi Jelkovec gdje je jedan dječak davio drugoga u školskom WC-u. Situacija je bila vrlo alarmantna i učenici te škole iz straha su dugo odbijali dolaziti na nastavu. Zanimljivo je to da na nekim većim medijskim portalima poput Jutarnjeg lista i Dnevnika.hr nije specificirana osnovna škola u kojoj se dogodio napad nigdje u tekstu, dok su gotovo svi imenovali Klasičnu te naveli i adresu.
Blizu Pule prošle godine u osnovnoj školi Medulin također se dogodio slučaj vršnjačkog nasilja gdje je ozlijeđen 11-godišnji dječak. Veći mediji, osim lokalnih istarskih, u jednoj su vijesti toga dana komentirali napad te jedva istaknuli problem nasilja koji se godinama provlači hrvatskim školama. Klasična gimnazija je s druge strane bila razapeta punih tjedan dana po Indexu i drugim stranicama te su mediji gotovo zanemarili još noviji slučaj kad je učenik ušao u srednju školu u Virovitici s pištoljem.
Prepoznavanje nasilja
Svi ovi slučajevi, zajedno s Klasičnom, ozbiljni su skandali na koje se što više treba upozoravati. Nekorektno je zadržavati se na jednoj školi i kompletno demonizirati “nepažljive” profesore i drugo osoblje te zanemariti činjenicu da je glavni krivac nasilje među djecom i mladima koje se sve češće javlja među mlađom populacijom. Važno je razumjeti razliku između vršnjačkog sukoba, u kojem obje strane imaju podjednaku moć i objektivan povod te se konflikt rješava bez daljnjeg zlostavljanja, i vršnjačkog nasilja, što je sustavno vrijeđanje i omalovažavanje s dugotrajnim posljedicama. Iako vršnjački sukob ima manje negativnih učinaka od nasilja, ono se i dalje ne bi trebalo zanemarivati. Općenito je važno prepoznati žrtvu te brzo reagirati, bilo to samo razgovorom ili pokušajem sankcioniranja nasilnika.
Danas je vršnjačko nasilje gotovo normalizirano u društvu te se sve više razvija određeni obrazac ponašanja koji mnogi roditelji nesvjesno nameću svojoj djeci. Svugdje se, a pogotovo na ovim prostorima, i dalje mogu čuti rečenice upućene žrtvama poput: “Mora se naučiti izboriti za sebe”, “Uzvrati mu!”, “Preosjetljiv/a je, mora malo očvrsnuti” koje nikako nije pametno izgovoriti nekome tko se duže vrijeme bori s nasiljem. Roditelji i profesori ovakvim mentalitetom često samo otežaju situaciju, iako je njihova glavna zadaća pomoći djetetu te je zato vrlo važno pokušati biti najbolji mogući uzor odmalena, pogotovo jer se u ranoj dobi stječu vrline koje će osobu krasiti do kraja života.
Važnost prevencije
Razne vrste nasilja duboko su ukorijenjene u naše društvo i gotovo ih je nemoguće suzbiti, ali se definitivno mogu regulirati. Da bi se u budućnosti izbjegle situacije kao u spomenutim osnovnim i srednjim školama, trebaju se provoditi kontinuirana predavanja o nasilju koja bi učenike i nastavnike barem informirala kako da se zaštite od nasilnika te bi se trebalo raditi na razbijanju stigme o posjetu psiholozima. Neke od stranica koje pružaju pomoć u ovakvim situacijama je Udruga Kako si?, neprofitna organizacija nastala u doba pandemije kojoj se svi mogu javiti putem elektroničke pošte i zatražiti savjet (savjet@kakosi.hr) ili Hrabri telefon kojem se za pomoć pojedinci mogu obratiti anonimnim pozivom na broj 116 111.
