Žanrovski hommage

Definicija serije vrlo je jasna i široko prihvaćena: format je to kraći od filma, koji obuhvaća razmjerno velik broj likova i radnji raspoređenih u više epizoda. Kao i svaka serija tako i Kaleidoskop (izvorno Kaleidoscope) prati zadani format, ali na pomalo neobičan način –  izvrnutim tijekom epizodnih događaja.

Serija se može shvatiti kao svojevrsni hommage postojećim serijama i filmovima koji su zaslužni za oblikovanje heist žanra, podvrste kriminalističkog ili pljačkaškog žanra. Upravo je zbog toga serija pridobila simpatije ljubitelja serije Kuća od papira (La casa de papel). Naime, brojni su obožavatelji spomenute serije ostali iznenađeni prestankom njena snimanja te su se izlaskom serije Kaleidoskop osjetili ponovno povezanima i prihvaćenima u svijetu televizijskih serija.

Inovativnost i jedinstvenost

Emitiranje Kaleidoskopa počelo je 1. siječnja ove godine na Netfixu, a zanimljivo je da praćenje radnje serije nije uobičajeno, odnosno kronološki uvjetovano. Budući da je svaku epizodu moguće pogledati kao zaseban fragment, omogućeno je nasumično redanje epizoda koje se određuje zasebno za svakoga gledatelja prilikom njegova ulaska na platformu, odnosno pokretanja serije. Kraći događaji unutar sezone nazvani su prema bojama (Crna, Bijela, Zelena, Crvena, Ružičasta, Ljubičasta, Žuta, Plava i Narančasta) koje, iako se mogu promatrati zasebno, ipak tvore cjelovitu sliku u kaleidoskopu, odnosno seriji. Jedini su elementi serije koji su isti za svakoga gledatelja početna sekvenca – Crna – koja traje otprilike minutu, a objašnjava koncept sustavnog gledanja serije te uspoređuje gledanje serije sa slaganjem slagalice, i posljednja epizoda koja se zove Bijela. Posljednja epizoda ipak ne obuhvaća događaje koji su se posljednji dogodili, već prikazuje dan pljačke, dok pak Crvena i Ružičasta prikazuju događaje koji su se zbili poslije pljačke. Isto tako, u seriju je uklopljena i epizoda koja prikazuje događaje koji su se dogodili 24 godine prije pljačke čime se potpuno ukida linearno prikazivanje događaja.

Originalan način razmišljanja o radu na seriji i mogućim načinima njena gledanja zasluga su tvorca i izvršnoga producenta serije Erica Garcije. Ovakva vrsta organizacije epizoda u povijesti nije dosad zabilježena iako su još kasnih sedamdesetih nešto slično pokušali postići tvorci epske sage Ratovi zvijezda. Ipak, ljubitelji te svemirske sage smatraju da filmove treba gledati kronološki, odnosno da film Ratovi zvijezda I: Fantomska prijetnja (1999.) treba gledati prvi iako je izdan dvadeset i dvije godine poslije prvoga dijela (Ratovi zvijezda IV: Nova nada, 1977.). Premda je koncept ukidanja kronologije u Ratovima zvijezda sličan kao u Kaleidoskopu, inovacijska komponenta serije bitno je drugačija: gledatelji sagu mogu gledati od prvog do četvrtog nastavka iako to nije slijed izdavanja filma, dok Netflix obvezuje gledatelje na nasumičan poredak epizoda i inzistira na ukidanju kronološkoga nizanja događaja. Netflix je u suradnji s Timom Millerom počeo koketirati s ukidanjem linearnosti i kronološke uvjetovanosti radnje još 2019. kad je objavljena animirana SF serija za odrasle Ljubav, smrt & roboti koju su gledatelji gledali u četirima različitim poredcima, ali s Kaleidoskopom Garcija je otišao korak dalje jer se broj mogućih varijacija značajno povećao. Osim toga, nepredvidiv redoslijed gledanja epizoda Kaleidoskopa ima daleko veći utjecaj na gledateljevo poimanje radnje i likova. 

Doživljaj uvjetovan algoritmom gledanja

O tome da serija Kaleidoskop ima vrijednost koju publika cijeni govori podatak da je serija u prvih nekoliko dana prikazivanja skočila za 316 mjesta i tako zasjela na prvo mjesto trenutno najgledanijih serija. Ništa drugo ne bi se ni moglo očekivati s obzirom na vrstu projekta i odabir glumaca. Giancarlo Giuseppe Alessandro Esposito, koji tumači ulogu glavnog kriminalca Lea Pape, dosad je već utjelovio niz sličnih likova tako da se izvrsno snašao u ulozi autoritativnog, vještog i iskusnog kriminalca, tj. mozga družine kriminalaca. Ostali su članovi družine  specijalizirani za neke pojedinosti, kao što je i očekivano u  ovoj vrsti žanra. Unutar ekipe pljačkaša dolazi do mnogih problema kao što su ljubomora Stana Loomisa (Peter Mark Kendall) ili želje za osvetom Lea Pape. Ironično je to što Leo zbog ljubomore i osvete želi opljačkati starog znanca, pljačkaša i uspješnog poslovnog čovjeka Rogera Salasa (Rufus Sewell), koji obveznice vrijedne sedam milijardi dolara čuva u neprobojnim sefovima. Leo to vidi kao dobru priliku za osvetu i otvoren je prema tom izazovu.

Tijekom gledanja serije uobičajeno je razvijati suosjećanje prema sudbinama likova, no to je u ovoj seriji mnogo teže jer shvaćanje situacija uvelike ovisi o redoslijedu kojim se epizode gledaju. Za shvaćanje Leovih osjećaja i njegovih razmišljanja o osveti te razvijanje empatije prema tom liku potrebno je pogledati Ljubičastu epizodu koja retrospektivno prikazuje događaje koji su se dogodili više od dva desetljeća prije pripovjedne sadašnjosti. Ako gledatelj Ljubičastu pogleda među zadnjima, Lea će vrlo vjerojatno doživjeti kao običnog hladnokrvnog i nepromišljenog šefa upravo zbog toga što nije na vrijeme upoznat s njegovom potpunom pričom. Ako pak tu epizodu pogleda među prvima, gledateljev bi stav prema Leu mogao biti potpuno drugačiji, no tada je u opasnosti da sudove o drugim likovima donosi isključivo na temelju sadržaja koji je vidio. Iako je razrada radnje serije vrlo dobra, algoritam gledanja mogao bi biti isuviše kompleksan upravo zbog svoje personaliziranosti. Stoga ne čude brojni dijametralno suprotni stavovi o seriji i vrlo raznolike kritike radnje serije.

Zaokruživanje cjeline genijalnom montažom

Premda su dosad snimljeni brojni filmovi i serije heist žanra, počevši od Oceanovih 11 pa sve do Kuće od papira (La casa de papel), Kaleidoskopse razlikuje od svih žanrovskih prethodnika zahvaljujući nesvakidašnjoj personaliziranosti gledanja i određenoj dozi interaktivnosti. Iako je trenutno prva na listi najgledanijih naslova, serija je na IMDb-u označena s relativno skromnih 6.8 zvjezdica, no svakako je izuzetno primamljiva svim ljubiteljima heist žanra. Osim u interaktivnosti gledatelji mogu uživati u izvrsnoj montaži, odabiru glazbe i izuzetnom vizualu u animacijama i određenim rezovima scena i kadrova. Svaka epizoda započinje animacijom koja mijenja oblike i boje te imitira zvuk i mehaničke pokrete unutar kaleidoskopa, a kada okretanje kaleidoskopa završi, vidljiva je jedino boja po kojoj je epizoda dobila ime. Animacija se zatim reže, a boja epizode stapa se s bojom okoline te se na nekoliko trenutaka prelazi na total bogat različitim zanimljivim detaljima kojima se uspostavlja atmosfera. Genijalan montažerski postupak i vizualno privlačna animacija s početka epizode pridonose doživljavanju nasumično raspoređenih epizoda kao jedinstvene cjeline.

Iako je tehnički izvrsno izvedena, serija nije za svakoga upravo zbog algoritma gledanja koji značajno može utjecati na krajnji doživljaj cjeline i privrženost gledatelja određenim likovima usprkos njihovim (ne)moralnim postupcima u seriji.