Suradnja Klasične gimnazije i Škole primijenjene umjetnosti i dizajna traje već četiri godine, a nastavlja se i u 2019. godini.
Dana 28. veljače 2019. učenici Klasične gimnazije posjetili su Školu primjenjene umjetnosti i dizajna da bi prisustvovali predavanju i radionici o kritičkom razmišljanju u novinarstvu pod vodstvom profesorice Nataše Govedić. Radionica je bila organizirana za odabrane učenike obiju škola, a organizirana je pod pokroviteljstvom udruge Kurziv.
Kritika je proza promatranja
Na početku predavanja, potaknuti prezentacijom rasprave Vlastita soba Virginije Woolf, učenici su razgovarali o tzv. „prostoru slobode” – mjestu ili stanju u kojemu osoba može biti u miru, doći do nadahnuća i u kojemu se potiče konstruktivno kritičko mišljenje. Virginia Woolf u svojoj raspravi govori o mjestu slobode svakoga pojedinca, a neki od “prostora slobode” koje su učenici naveli jesu samoća, pisanje, crtanje, razmišljanje i usavršavanje vlastitih sposobnosti. Analizirajući vlastite primjere učenici su zaključili da je važno okružiti se ljudima kojima se mogu potpuno otvoriti bez straha od diskriminacije ili osuđivanja.
Nakon uvodne vježbe učenici su razgovarali o važnosti povratnih informacija u razvijanju kreativnosti i kritičkog razmišljanja. Prof. Govedić rekla je da su i pozitivne i negativne povratne informacije podjednako važne u razvoju razmišljanja i kritike: važno je da kriticizam bude konstruktivan, da kritika emocionalno ne pogodi osobu kojoj je upućena nego da joj pomogne pri osobnom rastu. Osim toga, profesorica je istaknula da je perceptivnost ključna u kritici, pogotovo ako se kritikom bavimo profesionalno. Drugim riječima (profesoričinim riječima), nameće se zaključak da je “kritika proza promatranja”.
Nije u šoldima sve
Kreativna energija može se manifestirati čak i u najgorim uvjetima, a naizgled savršene životne prilike mogu biti kreativno sterilne – zaključak je cjelokupne radionice.
Profesorica je pred učenike postavila nekoliko slika različitih soba tinejdžera iz različitih dijelova svijeta i dala im zadatak da napišu ponešto o svojim doživljajima tih soba i o tome kako bi bilo živjeti u njima. Učenici su uočili razlike u imovinskome statusu vlasnika tih soba te su zaključili da kreativnost ne ovisi (isključivo) o imovinskom statusu. Soba siromašnih radnika odisala je osobnošću svojih stanara (bila je prekrivena grafitima od kojih je svaki osobni potpis svih stanara), a luksuzne su sobe bile ispunjene lijepim predmetima koji nemaju osobnu dimenziju te su svom vlasniku u emocionalnom smislu manje vrijedni.
TEKST: Franco Enio Todorović i Filip Ivanić FOTO: Andrea Pavlešen