22.8 C
Zagreb
Subota, 28 svibnja, 2022

Koncert Jure Stublića i Filma u Tvornici

Jura Stublić i Film, jedni od najpoznatijih predstavnika zagrebačkog novog vala, u subotu navečer rasplesali su Tvornicu nakon pune dvije godine.

Jurislav i “Šporko šalaporko i njegove žaluzine”

Jura Stublić, pravog imena Jurislav, a poznat još i kao Jura Jupiter, odmalena je pokazivao interes za glazbom, a jedan od najvećih krivaca za to zasigurno je njegov otac, operni pjevač u sarajevskom Narodnom kazalištu, koji ga, ironično, u početku nije podržavao u glazbi. Već s trinaest godina naučio je svirati gitaru, a sa sedamnaest zarađivao je svirkama.Stublić je relativno rano odlučio čime će se baviti, a kao apsolvent na studiju filozofije i sociologije bio je siguran u to, zbog čega i napušta fakultet.

To su bile sedamdesete, kada ga oduševljeni Branimir Johnny  Štulić poziva u Azru nakon što je čuo njegovu prvu pjesmu Dijete ulice. Njegova je uloga vokalista nažalost kratko potrajala zbog svađe sa Štulićem (koji mu kasnije posvećuje zlobnu pjesmu Obrni se Jura) te se originalni postav razilazi. Nedugo zatim s ostatkom dečkiju (Pelajićem, Jurčićem i Hromatkom) početkom osamdesetih osniva sastav “Šporko šalaporko i njegove žaluzine”, nazvan prema nekoj priči iz Poleta (tjednika za mlade). Uskoro, na sreću ili na žalost, mijenjaju ime sastava u lako pamtljivo i ikonično ime Film, a uzimaju i nadimke pod utjecajem saksofonista Novoselića koji im se pridružuje. Jura Stublić tako se nazvao Jura Jupiter, kako i danas voli da ga se zove. Već u listopadu 1980. godine pobijedili su na Festivalu Omladina u Subotici s pjesmom Neprilagođen, što im je pomoglo da se lansiraju u mainstream.

Jura Stublić i Film

Već godinu kasnije, 1981., objavljuju prvi album Film!Film!Film! Još jučer samo na filmu, a sada i u vašoj glavi. Iako je bio uspješan, idući album Film u Kulušiću – Live! doživljava još veći uspjeh zbog bolje produkcije, a zgodno je da je to bio prvi takav live album snimljen u Kulušiću. Poslije toga razne su druge grupe snimale takve albume po kojima je Kulušić i poznat. Nakon kratke stanke zbog svađe objavljuju melankolični album Zona sumraka, poslije kojeg objavljuju Sva čuda svijeta te zadnji album originalne postave Signali u noći. Došlo je do svađe između Stublića (ili Jupitera) i ostatka ekipe zbog razlika u idejama, te svatko odlazi u novi bend, dok Stublić ostaje te Film postaje Jura Stublić & Film s potpuno novom postavom.

Objavljuju album Sunce sja! s nekim od najpoznatijih pjesama – npr. Sjećam se prvog poljupca i s meni osobno najdražom, Srce na cesti. Stublić je zapravo u tom periodu dosta frekventno mijenjao članove Filma. Za vrijeme Domovinskog rata na albumu Hrana za golubove koji je ujedno i bio njihov posljednji album, objavljuju pjesme E moj druže beogradski i Bili cvitak, koje su postaju omiljene zbog proturatne i domoljubne tematike.

Tradicionalan “tvornički” koncert

Nakon dvije godine pauze zbog pandemije Stublić je svoje fanove raspametio i rasplesao u Tvornici kulture. Mjesto za parking u okolici Šubićeve bilo je nemoguće naći, a ispred Tvornice formirala se kolona koja je bila tolika da je bilo upitno hoće li cjelokupna publika stići ući prije početka koncerta. U koloni su bili članovi svih dobnih skupina – od tinejdžera do četrdesetogodišnjaka, a ono što je bilo posebno iznenađujuće je prisustvo roditelja s dosta malom djecom (desetak godina). Očekivana su publika „stariji fanovi“, no koncert su posjećivali ljudi svih generacija, što je dodatan dokaz ljepote glazbe koja, koliko god to zvučalo kao klišej, može ujediniti sasvim različite ljude.

Upečatljiv rokerski stil Jure Stublića

Naravno da su na kraju svi stigli ući prije početka, a još je i ostalo praznog hoda pa se Stublića čekalo uz taktove Smithsa i Joy Divisiona. Nakon otprilike pola sata na pozornicu je stigao Stublić –  tako se barem činilo. Ispostavilo se da je to njegov gitarist koji je uz ostatak Filma izveo Chicago te koji je ostatak večeri nekoliko puta preuzimao mikrofon i otpjevao par pjesama. Nakon toga na prve taktove pjesme Sjećam se prvog poljupca Stublić je spektakularno ušao na stage te se od veoma glasnih poklika publike u početku nije mogao čuti. Njegov je modni odabir bio krajnje zanimljiv, a sastojao se od široke košulje te hlača s raznim uzorcima, i naravno marame, dakle radilo se o pravom rokerskom stilu. Stublić je izvrsno zabavio publiku  i trudio se vidjeti što više obožavatelja, stalno hodajući od ruba do ruba pozornice. Unatoč tome, izvedbe pjesama bile su na nivou: zvučao je baš kao na originalnim verzijama! Nakon što je izveo sedam pjesama, uzimajući pauzu nekoliko puta između pjesama da bi se osvježio, najavljena je krata polusatna stanka. Nije imalo smisla ići po osvježenje jer bi to značilo gubitak mjesta u prvom redudo stagea, tako da je preostalo samo čekati.

Uz dobru glazbu stanka je brzo prošla, te je gitarist otvorio drugi dio koncerta. Stublić je nakon toga izveo Roba ljubavi, popraćenog interesantnom koreografijom u kojoj je stalkom mikrofona oponašao pokrete gitarista. Jurislav Stublić izveo je pet pjesama, od kojih treba istaknuti Srce na cesti jer je cijeli Veliki pogon doslovno orio, te su se svi stali nakloniti i oprostiti s nama. Nakon što je glasnim poklicima bio pozvan na bis, vratio se i za kraj izveo Bili cvitak, koji je cijela dvorana pjevala doslovno riječ po riječ, poprativši pjesmu bljeskalicama mobitela, što je bila veoma upečatljiva scena. Nakon toga Stublić je održao “oproštajni” govor i obećao da će se vratiti u Tvornicu, a usput je predstavio članove benda, od kojih je jedan liječnik, točnije anesteziolog. On je preuzeo ulogu epidemiologa i potaknuo sve prisutne da naprave svoj dio u zaustavljanju širenja koronavirusa, bilo to higijenom ili cijepljenjem, te su svi otišli u backstage, ovaj put zapravo.

Tempus fugit


Nakon koncerta bila sam u šoku kako je brzo prošlo, ali vrijeme uistinu leti kad se zabavljaš! Zainteresirala me tradicija tvorničkih koncerata, te sam pronašla podatak da je s 300 nastupa Jura Stublić apsolutni rekorder Tvornice i da ga je vidjelo više od 50 000 ljudi te je sukladno tome mogao napuniti čak tri Arene Zagreb, ali se radije drži Tvornice. Zapravo mi je i drago, jer je u manjim prostorima nekako bolja atmosfera. Nadam se da će Stublić održati obećanje i da ćemo ga opet na proljeće ili najesen slušati (i gledati) na istom mjestu!

FOTO: Mara Muna Buljubašić

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Povezani članci

OZNAKE

nAJNOVIJI ČLANCI