Osvrt na novi nastavak videoigre Little Nightmares
Među puzzle-igrama horor tematike najčešće se ističu videoigre kao što su Inside i Limbo. Jednako impresivan nastup 2017. godine imala je videoigra Little Nightmares. Miks nelagodnog ugođaja i skrivanja od neprijatelja koje pruža ova igra doživjelo je više od dva milijuna igrača pa uopće nije bilo upitno hoće li igra dobiti nastavak. Napokon, Little Nightmares II dostupna je početkom ove godine.
Nastavak misteriozne, ali privlačne priče
Little Nightmares II nema puno vidljivih različitosti od svojega prethodnika, Little Nightmares. Sličan način igranja, tematika i nelagodan osjećaj odlikuju obje igrice, no Little Nightmares II uvodi novog lika pod imenom Mono, koji se uz pomoć male djevojčice Six iz prvoga dijela probija kroz grad Pale City. Napravljena je kao 2.5D video igra, ali to ne umanjuje njenu kvalitetu. Videoigru prati osjećaj intenzivne nelagode i misterije, a ovaj se put susrećemo s potpuno drugačijim neprijateljima.
Napredujući kroz grad, glavni likovi često nalete na nevolje – koje naravno variraju od malih pa sve do onih većih i zastrašujućih. Dizajn čudovišta potpuno je promijenjen i moglo bi se reći da je kao iz noćnih mora. Od uznemiravajućih profesorica s jako dugim vratovima do lutaka koje se miču same od sebe, ova videoigra pruža jako velik izbor čudovišta kojima kao da nema kraja jednom kada se počne igrati.
Kombinacija straha i taktičnosti
Kao i svaka video igra, Little Nightmares zahtijeva koncentraciju, temeljitost i ponekad malo taktičnosti.Međutim, jedna je od posebnosti ove igre isključiva originalnost likova i priče kao i sam način izvedbe igre.
Svaki se igrač suočava s raznim zagonetkama i slagalicama koje cijene taktičnost i pažljivo promišljanje o sljedećem koraku. Igra pruža vizualnu kvalitetu i općenito predivnu i jedinstvenu grafiku koja pridaje surovu osjećaju straha. Little Nightmares bolje je igrati u stealth modu te se bolje šuljati nego boriti – većina neprijatelja je apsurdno masivna što ih ponekad čini nepravedno nepobjedivima.
Igra ima zanimljivu priču čiji kraj ostavlja bez daha – to će otkriti samo oni koji je odigraju do kraja. Srećom, videoigra traje samo četiri do pet sati.
Atmosfera je hladna i mračna tijekom cijele igre te uspješno zaintrigira svakog igrača svojom bizarnošću i uznemiravajućim likovima i pojavama. Igrači se susreću s privlačnim i originalnim dizajnom te jednostavnim načinom korištenja kontrola koji omogućava da se igra nastavlja s lakoćom. Ne čudi da je igra recenzirana ocjenom 7/10 na IGN-u i 83% na Metacriticu. Očekivano, igra je ocijenjena najboljom igrom veljače 2021. godine, a ocijenili su je sami igrači. Usprkos tome, nije nominirana ni za jednu kategoriju na Game Awards 2021. godine što se čini pomalo nepravednim.
Izvrnut, ali realan prikaz sadašnjice
Cijelu videoigru može se shvatiti kao metaforu koja ovisi o individualnoj interpretaciji igrača.
Mnoge scene prikazuju tmurnu pripovijest koja se itekako može povezati s izvrnutom problematikom sadašnjice. Na sreću, nije sve tako crno. Osim monotonih, igrica ima i svoje humoristične trenutke, primjerice kada Mono iskoristi daljinski upravljač paleći i gaseći televizijske ekrane, čime privlači pažnju opsesivne publike te ih dovodi do njihove smrti. Opsesije medijima i mozgovi isprani ekranima plastično su prikazani te oštro kritizirani tijekom cijele igrice.
Glavna tematika ove videoigre puno je dublja od onoga što se na prvi pogled prezentira. U njenoj je srži eskapizam. Bijeg od izvrnute i negativne stvarnosti sadašnjice vodeći je pokretač glavnih likova koji riskiraju svoj život i ponekad prekrše moralna načela kako bi preživjeli u svijetu u kojemu morala kao da više ni nema. Društvo puno ispranih mozgova glavni je neprijatelj cijele priče. Kreatori igrice kritiziraju razmišljanje unutar kutije te moć manipulacije putem medija što je jasno prikazano poluživim ljudima hipnotiziranim TV ekranima…
Little Nightmares II jednako je mračna, nelagodna i bizarna kao i svoj prethodnik, Little Nightmares. Mnogo se obožavatelja pripremilo na razočaranje, ali izražena kreativnost kreatora ( Supermassive Games i Tarsier Studios ) i trud uložen u najmanje detalje čini drugi dio igre jednako zanimljivim te možda čak i kvalitetnijim od prvoga zbog naglašenijeg osjećaja nelagode koji je temelj gotovo svake horror igre.
FOTO: Tarsier Studios/Bandai Namco/ Polygon