Posjet europskim prijestolnicama
Dok je većina učenika s prvim zvonom u petak započinjala još jedan školski dan, učenici 4.a, 4. b i 4. d već su bili blizu slovenske granice. Zaputili su se na vrlo neobičan maturalac, barem kada je riječ o Klasičnoj gimnaziji. Umjesto posjeta Rimu ili Grčkoj otputovali su u posjet europskim prijestolnicama Beču, Pragu i Bratislavi u periodu od 17. do 22. veljače.
Budući da je Hrvatska nedavno ušla u Šengen, prelazak slovenske granice bio je gotovo neprimjetan te su putnici ubrzo stigli do prve postaje putovanja – grandioznog Beča. Njegova se raskoš dala iščitati iz svake pore grada, kao i u ponašanju njegovih stanovnika koji se i dandanas rado oslovljavaju titulama te im i dalje pridodaju veliku važnost. Stoga nije neobično na vratima stanova vidjeti natpis “Herr Doktor” i slično. Vidi se da je to nekoć bio carski grad. Nakon kratkog razgledavanja i obilaska prirodoslovnog muzeja imali smo slobodno vrijeme do večere. Jedno popodne nije dovoljno da se razgleda takav grad, ali i ono što smo uspjeli vidjeti bilo je nezaboravno. Osobno me se najviše dojmio prirodoslovni muzej u kojemu se nalazi najveća zbirka minerala i dragog kamenja na svijetu. Ogromne prostorije visokih stropova prepune izložaka kakvi se ne mogu ni zamisliti beskrajno su se redale jedna za drugom. Nakon slobodnog vremena čekala nas je večera u centru grada. Naravno, tradicionalni bečki odrezak bio je neizbježna komponenta jelovnika. Smjestili smo se u hotel i s nestrpljenjem čekali sutrašnji odlazak u Prag.
Karneval u Zlatnom Gradu
U Pragu nas je dočekao lokalni vodič koji nas je proveo kroz sve najbitnije turističke destinacije. Kada smo se penjali na Karlov most, presijekli smo put masi ljudi koja se sastojala od mornara, policajaca, Frankensteina, Diznijevih princeza i životinja. Naime, imali smo sreće što smo došli taman u vrijeme karnevala, pa smo imali priliku vidjeti i taj dio koji nije bio planiran. Iako je bio drugi mjesec, ulice su bile prepune ljudi, većinom turista, što nije ništa čudno, budući da je praška ljepota imuna na vremenske prilike. S obzirom na to da nas je Prag zbog arhitekture dosta podsjećao na Zagreb, ubrzo smo se udomaćili i navikli na atmosferu Zlatnog Grada. Bilo je dovoljno da svega nekoliko puta prođemo jednom rutom i snalazili bismo se bez problema. Slobodno vrijeme koje smo imali odlično nam je došlo da razgledamo i mjesta koja nisu bila obuhvaćena programom, a Prag je doista pun zanimljivih skrivenijih mjesta te je prava lutrija naići na njih.
Prilikom sljedećeg obilaska grada prošli smo Židovskom četvrti i popeli se na praški Eiffelov toranj. Ta je ekspedicija bila nešto izazovnija jer dizalo nije bilo u funkciji, pa je trebalo skupiti snage za uspon do vrha. Faktor koji je povećao izazov bio je vjetar koji nas je pratio većinu vremena, ali ubrzo smo se oporavili uz kavu i kolače koji su nas čekali nakon toga.
Biser na Vltavi
U okviru putovanja posjetili smo i bajkoviti Češki Krumlov – “biser na rijeci Vltavi pod zaštitom UNESCO-a”, kako je to na programu pisalo. Taj mu opis neupitno pristaje jer nam se činilo kao da smo ušli u neko mjesto iz bajke o zmajevima i vitezovima. Da bi nas još jače odvojilo od realnosti, na ulazu u grad, pokraj mosta u jami, sjedila su dva medvjeda, svaki sa svoje strane. Kada ih je vodič spomenuo, mislila sam da će mi pogled pasti na nekakve skulpture, ili slike na zidovima, međutim, tamo su glavom i bradom sjedili pravi medvjedi. Još je jedna zanimljiva stvar bila na ulasku u grad. Isprva smo primijetili lijepe fasade i prozore, a već smo u sljedećem trenutku shvatili da je sve bilo naslikano: i kameni blokovi, i prozorska okna. Nismo saznali razlog, ali smo se složili da je taj manevar definitivno sačuvao pristojni dio budžeta pri izgradnji tih kuća.
Zadnja lokacija koja nas je čekala u Češkoj bilo je mistično mjesto Kutna Hora. Maleno je to mjesto, sa svega nekoliko slučajnih prolaznika u kojemu se se tek tu i tamo čuje koji auto ili ptica. U vizuri grada ističe se gotička crkva sv. Barbare, koja zapravo povećava misterioznu atmosferu mjesta. Zdanje je to čija i vanjština i unutrašnjost zaustavljaju dah. No, ono što me se najviše dojmilo bila je kosturnica u Sedlecu, desetak minuta vožnje od posljednje lokacije. Svi ornamenti u crkvi izrađeni su od ljudskih kostiju koje pripadaju 40 000 ljudi za čija grobna mjesta nije bilo dovoljno prostora. Nažalost, nismo smijeli fotografirati. S jedne strane je to dobro, jer čini taj nevjerojatni doživljaj još unikatnijim. Međutim, šteta je što taj moment nismo mogli ovjekovječiti jer je to jedino takvo mjesto na svijetu i činjenica da smo imali priliku proći tim mjestom i dalje se čini nestvarnom.
Naša finalna stanica je bila Bratislava, koja se naspram zlatnog Praga činila nekako malenom. Prošetali smo csredištem grada, koji je, kao i Češky Krumlov, nalikovao na gradić iz bajke. Vrijeme nas je poslužio tako da smo ondje proveli još jedno lijepo popodne predviđeno stvaranju nezaboravnih uspomena za koje jedva čekamo da ih svima prepričamo.
FOTO: Tonka Matejaš
TEKST: Tonka Matejaš
