Grupa Putujem i učim i ovog puta organizirala je lijepo putovanje. Naše odredište bila je Ljubljana, a naš cilj bio je saznati ponešto o njenoj povijesti.
Vlakom do Ljubljane
U ranim jutarnjim satima 2. ožujka našli su se učenice i učenici te ujedno profesorice i profesori na Glavnom kolodvoru. Napokon krećemo! Prvih deset minuta u vlaku sve je bilo mirno, sve dok klasičari nisu odlučili zagrijati atmosferu uz pomoć drugih suputnika i glazbe koju su puštali. Dobro se zabavljajući stigli smo u Ljubljanu, u središte nama susjedne države Slovenije.
Kada smo došli na Prešernov trg (centar Ljubljane), svi mi smo se raspršili kao golubovi; svatko je otišao na svoju stranu da bi iskoristio 60 minuta slobode prije organiziranoga razgledanja grada. Većina nas je otišla na prvu jutarnju kavu ili na samostalnu šetnju Ljubljanom. Uskoro je započela naša tura po Ljubljani sa slovenskim vodičem, koji je napola govorio slovenskim, a napola hrvatskim jezikom. Prvo nam je prezentirao spomenik posvećen Prešernu (slovenskom pjesniku, autoru Zdravljice, slovenske himne). Iznad njegove statue nalazi se njegova muza koja je gola (naš ju je vodič nazvao: „teta s velikim golim cicama.“) Odmah pokraj Prešernova spomenika nalazi se crkva. U povijesti crkvi je smetao taj kip zbog prikaza ženskog akta pa su crkvenjaci, da se kip ne bi vidio, zasadili breze oko njega. Zbog razvoja prometa ipak su morali posjeći breze i crkva se morala pomiriti s time da će taj kip takav kakav je ostati u samom centru grada.
Ljubljena, Laubach, Labrus ili aluviana?
Od Prešernova kipa nastavili smo prema hotelu pod nazivom: „Slon“ koji je dobio naziv po slonu koji je tamo prije živio. Saznali smo da je preko puta hotela izgrađen prvi neboder na području Balkana 1913. godine. Svi koji su bili na terasi nebodera tvrde da je pogled predivan. Nažalost, mi se nismo mogli popeti na terasu nebodera i baciti pogled na Ljubljanu. Prošetali smo Kongresnim trgom (koji je nešto poput našeg Zrinjevca) i kod kipa Emonec saznali smo neke od teorija o tome kako je Ljubljana dobila naziv. Voditelj nam je rekao da neki povjesničari smatraju da je naziv potekao od riječi: „ljubljena“, dok drugi smatraju da naziv potječe od starog božanstva Labrus, treći pak smatraju da dolazi iz lat. izraza aluviana (rijeka koja poplavljuje) četvrta grupa povjesničara misle da naziv potječe od njemačkog Laubach – mlačni potok.
Posjetili smo poznate skladatelje i spisatelje opera, odnosno da se točnije izrazim, njihove kipove. Među Slovencima svoje je mjesto pronašao i Vatroslav Lisinski. Čuli smo i neke slovenske psovke poput: „Naj te koklja brcne“ – u prijevodu na hrvatski: „Nemoj da te kokoš kljucne.“ Došao je kraj naše šetnje Ljubljanom s našim voditeljem. Ujedno došlo je i vrijeme ručka i slobodnog vremena koje smo uglavnom iskoristili za kupnju. Euri su se trošili na razne načine: odjeća, suveniri, čajevi i, naravno, slatkiši.
Svi zajedno uputili smo se prema Starom gradu u Ljubljani. Nekim čudom uspjeli smo se popeti do tvrđave koja se tamo nalazi. Unutar tvrđave svašta se moglo vidjeti: od muzeja preko tamnice sve do uzvišenijeg dijela tvrđave koji pruža prekrasan pogled na dio Ljubljane. Tvrđava je inače izgrađena u srednjem vijeku i bila je sjedište obitelji Spanheim. Nakon razgledanja Staroga grada svi smo već bili umorni i željno smo očekivali povratak kući. Sretno smo dočekali vlak (kasnio je samo osam minuta!) i krenuli prema Hrvatskoj. Na početku atmosfera u vlaku bila je uspavana, ali uz pomoć luckavog poliglota koji nas je zabavio svojim nekonvencionalnim ponašanjem atmosfera je ubrzo postala zabavna. Vratili smo se u Zagreb i time je završila naša prekrasna jednodnevna avantura te nam ne preostaje drugo no željno iščekivati novo putovanje s grupom Putujem i učim.
Pođi i ti s nama i uvjeri se sam koliko nam je dobro i zabavno! Čekamo te!
FOTO: Mislav Gjurašin, prof.
