Refleksije antike u hrvatskom pjesništvu 20. stoljeća

Intertekstualnost hrvatskih i antičkih djela

I ove je godine nastavljena suradnja Klasične gimnazije i Društva zagrebačke Klasične gimnazije. Prvo ovogodišnje predavanje o utjecaju antičkih pjesnika na mnoga hrvatska djela poznatih autora koji su obilježili hrvatsku književnost te pjesništvo prošlog stoljeća održala je ravnateljica Zdravka Martinić Jerčić. Predavanje je održano 13. 11. u multimedijskoj dvorani škole, a prisustvovali su svi koje zanima ova tema koja uistinu ističe klasičarski duh. 

Predmeti istraživanja te glavna tema ovog predavanja bila su djela poznatih hrvatskih autora Vladimira Nazora, Miroslava Krleže, Dobriše Cesarića i Ivana Slamniga. Premda se refleksije antičkog pjesništva prepoznaju i u možda i prepoznatljivijim djelima nekih hrvatskih autora, fokus je ovoga puta stavljen upravo na ova četiri pisca koji su u antičkom svijetu te baštini prepoznali motive, pronašli inspiraciju te naposljetku stvorili djela koja će se dugo pamtiti i koristiti kao primjeri intertekstualnosti te uspoređivati s bezvremenskim antičkim djelima s kojima se učenici naše škole svakodnevno susreću. 

Bezvremenost antike 

Nazor antičke motive ističe u brojnim svojim djelima, primjerice u Zvonimirovoj lađi, pjesmama Io pean i Cvrčak te u Topuskim elegijama u kojima se spominju poznati junaci te motivi iz mitologije kao što su Homer, Had, Jupiter, Stiks i drugi. Krleža se u svome izričaju često koristio antičkim motivima. U pjesmi Sunčano jutro tako se pojavljuje lik Lede te se ističe metafora sjedinjenja lirike i prirode. Učenici su se mogli poistovjetiti s djelom Školska pismena radnja iz latinskog jezika jer ipak je i sam Krleža bio klasičar. Pjesme Bubica i Kronos dio su Cesarićeva opusa u kojemu se također mogu pronaći antički motivi. Osim u spomenutim pjesmama, antički su motivi temelj njegova teksta Na Aheronu koji govori o prelasku u svijet mrtvih te osamljenosti i izgubljenosti. Slamnig kao glavni motiv uzima žene iz grčke mitologije. Djelo Apothanein telo (Želim umrijeti) ubraja se u svjetsku književnost, a osim njega poznata su i djela Nedarovana dragocjenost te Akteon

Osvrtom na ova djela upoznali smo se s povezanošću antike s hrvatskim pjesništvom te time dobili uvid u neizmjeran utjecaj antičkog doba na pjesništvo, književnost te općenito mnoga druga područja umjetnosti. Iako se predavanje fokusiralo prvenstveno na ova četiri autora, spomenuti su i mnogi drugi umjetnici poput Antuna Gustava Matoša. 

FOTO: Andrea Ament