Dok sam se pripremao za razgovor s Tarom Jović, predsjednicom Vijeća učenika Klasične gimnazije, nisam se mogao oteti dojmu kako bi izraz vijeće učenika u svojoj prirodi trebao zvučati moćno. Zamislio sam lica predsjednika i predsjednica svih razreda naše škole koji čine to Vijeće, od prvih do četvrtih razreda, njih dvadeset i troje. Svaki od njih predstavlja učenike svoga razreda, njih dvadesetak i, zapravo, kad tako razmišljam, čini mi se da je na svojevrstan način svaki učenik naše škole uz svog predsjednika razreda član Vijeća učenika. Iako o tome možda ne razmišljamo, svatko od nas sudjeluje u stvaranju svakodnevice naše škole, bila ona dobra ili loša. A tako često i tako mnogo nas samo uđe u školu i izađe nakon posljednjega sata kao da ga se u tom prostoru ništa drugo i ne tiče.

S druge strane, Vijeće učenika postoji, sastaje se, želi mijenjati i popravljati neke stvari, zadržati ono što je u školi dobro te sljedećim generacijama poručiti kako i učenik može pridonijeti boljem i kvalitetnijem školovanju, školovanju koje nadilazi samo učenje za ocjenu. Istu poruku preuzela je od prijašnjih generacija i moja sugovornica, Tara, no prije nego je upitam za planove, zanima me što za nju znači biti predsjednicom Vijeća učenika Klasične gimnazije i kako sebe vidi u toj ulozi.

Facilitator odnosa između učenika i škole

– Uglavnom vidim sebe kao facilitatora odnosa između učenika i škole jer mislim da postoji određeni jaz između ustanove i ljudi koji je pohađaju te mislim da je moja uloga ovdje organizirati učenike i pomoći im da izraze svoje stavove. Zapravo, pomoći da se na pravi način artikulira ono što učenici stvarno žele i olakšati prijenos njihovih zahtjeva prema školi.

Kao predsjednica Vijeća sigurno je zatekla neke probleme, ali više od toga zanima me s kojim pozitivnim strujama nastavlja dalje.

– Mislim da postoje dvije primarne stvari koje bi trebalo riješiti. Prvo je rješavanje određenih logističkih problema koji postoje kao što je primjerice vraćanje matičnih učionica ili nečeg sličnog što bi sigurno olakšalo svakodnevni život u školi. A tu su i neki učenički projekti. Mislim da učeničko vijeće može pomoći pri njihovu lakšem ostvarivanju. A drugo, jednako važno, trebalo bi biti uspostavljanje dugotrajne platforme i kulture dijaloga između učenika i škole kako bi  učenici mogli izraziti svoj stav i to tako da njihov stav ima nekakav utjecaj na ono što se događa u školi.

I sam sam osjetio kako dobar projekt može povezati učenike te doprinijeti boljem ozračju u školi, bez obzira na to je li projekt vezan uz neko konkretno poboljšanje ili se radi o umjetničkom projektu. Svatko od nas dobar je u nečem drugom i ako od sebe damo makar mali dio tog dobrog našoj školi, učinit ćemo je boljim, zanimljivijim i ugodnijim mjestom. Možda nam to zvuči poput fraze, ali škola je zaista prostor koji nas oblikuje, u kojem stječemo i čuvamo prijatelje, sazrijevamo, pripremamo se za manje lijepe situacije na fakultetu, kasnije na poslu. Naša škola sigurno nije puki prolaz kojim svakodnevno prolazimo, nego je nešto puno više.

Dvije skupine učenika

Kada sam je upitao kako učenici gledaju na projekte drugih učenika, misli su nam se nekako poklopile kada je rekla da postoje dvije skupine učenika.

– Postoje oni kojima se stvarno sviđaju takvi projekti, koji ih podržavaju. Na primjer, postoje učenici koji posjećuju pjesničke večeri ili projekcije filmova i slične događaje, ali postoji i druga grupa učenika i mislim da će uvijek postojati struja koja misli da je to bezveze i glupo i da ne može funkcionirati i da nikad nećemo napraviti nešto bitno. Ti su ljudi u neku ruku irelevantni upravo zbog toga što nimalo ne pomažu tome da se dogodi nešto pozitivno. Ipak, mislim da u Klasičnoj, više nego u drugim školama, postoji kultura učeničkih projekata i učeničke inicijative.

Zanima me i kakva je trenutno suradnja Vijeća s profesorima. Budući da učenik bez profesora i nije pravi učenik, i da je i za jednog i za drugog dobro ako u međusobnoj komunikaciji ima što manje problema, upitao sam Taru što misli o toj uvijek aktualnoj temi.

– Budući da sam tek došla na poziciju predsjednice Vijeća, još nisam uočila konkretne probleme u suradnji s profesorima. Ono što sigurno želimo napraviti ove godine jest to da u svaki projekt koji rade učenici pokušamo uključiti i profesore. Time bismo uspostavili puno bolji odnos s profesorima i na taj način ostvarili bismo ono o čemu sam govorila – bolju suradnju sa školom. Općenito mislim da profesori imaju na umu interese učenika i da je većina njih spremna podržati određene učeničke inicijative, samo trebamo nastaviti više surađivati, trebamo uključiti profesore u naše projekte i tako ojačati taj odnos.

Učiniti školu ljepšim mjestom

U riječima predsjednice Vijeća primjećujem entuzijazam iza kojeg se skriva dosta osobne uključenosti u ostvarenje zamisli. Čini mi se da je čeka puno posla. Želim Tari da uspije u svojim namjerama i nadam se da će se Vijeće učenika i ona osobno dobro nadopunjavati.

Na kraju me zanima što misli o Časopisu MI?

– Jako mi je drago što se Časopis MI opet pokrenuo, jako mi je drago što imamo online platformu jer mislim da je to odličan način dopiranja do ljudi. Jako mi se sviđa inicijativa i mislim da bismo je svi trebali podržati. Mislim da je Časopis MI super način da ukažemo na pozitivne stvari koje se događaju u školi, ali također i da prikažemo neke negativne na kojima bismo mogli raditi. Sve u svemu, budući da je informiranje učenika jedan od mojih primarnih ciljeva kao predsjednice Vijeća, u svakom slučaju potpuno podržavam Časopis MI kao novu platformu i mislim da je fakat super inicijativa.

Nadam se da ćemo ubuduće sve manje prolaziti školom kao da je nevažan prolaz, kao da ništa ne možemo učiniti i da ćemo se sjetiti kako u njoj postoji Vijeće učenika sa svojom aktualnom predsjednicom i da je svaki član tog Vijeća predsjednik jednog razreda, tvojeg razreda i da si time i ti u tom vijeću i da uvijek možeš reći što misliš, što ti se sviđa ili ne sviđa, imaš li ideju kako bismo nešto mogli mijenjati, popravljati. I ovaj časopis postoji zahvaljujući suradnji učenika i profesora. I ovaj članak odrađen je u istoj suradnji. A cilj nam je uvijek isti – da našu školu u kojoj provodimo toliko vremena svoje mladosti učinimo još ljepšim mjestom.

Hvala Tari na podršci i ovom razgovoru.