-3.1 C
Zagreb
Utorak, 30 studenoga, 2021

Jeste li spremni postati vozačem?

Vozački od A do Ž

Srednja škola – doba odrastanja, sazrijevanja i bitnih fizičkih i psiholoških promjena. Vrijeme je to prvih poljubaca, prvih izlazaka i prvih susretanja sa stvarnim i ozbiljnim svijetom. Formiraju se dugoročna prijateljstva, ali se i osmišljavaju planovi za budućnost. Fakulteti, poslovi, stanovi,… a među svime time našla se i mala kartica na kojoj piše VOZAČKA DOZVOLA. Možda je ta kartica mala i neatraktivna, no njezino značenje definitivno je korisno i poželjno, pogotovo ako si punoljetni adolescent. Ona daje mogućnost bržeg putovanja, popraćenih pokojim uzvišenim komentarom prijatelja koji su ili ljubomorni što nisu za volanom ili su neizmjerno zahvalni i sretni što sada imaju prijevoz. No izazov je, naravno, doći do tog čuda i zadržati ga.

Kako znati jesi li spreman za autoškolu?

Nakon što si kao srednjoškolac navršio određen broj godina (najniža granica je 17 i pol godina i jedan dan) i financijski si relativno stabilan te imaš nekih sedam tisuća kuna viška, kvalificiran si za upis u pravu autoškolu i početak osposobljavanja za vozača. Središ sve papire, platiš, upišeš se, prelistaš skripte iz kojih ćeš učiti za ispit i kažeš si da će ovo biti mačji kašalj. No na tvoje iznenađenje, više se ne krećeš praznom livadom na kojoj si vježbao voziti s mamom ili tatom na suvozačkom sjedalu, već izlaziš na javnu cestu gdje u prometu sudjeluju ostala vozila i pješaci, gdje su propisani određeni znakovi kojih se treba pridržavati. Možda tijekom obuke pomisliš da je to sve trenutno previše za tebe te zaključiš da želiš malo pričekati s polaganjem ispita. No vrijeme prolazi, a prolazi i rok za polaganje toga ispita. Većinu stvari si zaboravio, a sedam tisuća kuna otišlo je u zrak – stoga ustraj u naumu i potrudi se položiti ispite odmah poslije obuke.

Kako ne bi došlo do kolebanja i nećkanja tijekom obuke prije upisivanja u autoškolu stvarno se treba upitati je li pravo vrijeme za početak obuke te treba li ti doista auto. Većini mladih posjedovanje osobnog vozila predstavlja status i određeni imidž za kojim se teži – auto prikazuje moć i pridodaje karakteru. To je naravno, prilično pogrešna perspektiva gledanja na ovu temu jer vozački nije običan nepotrebni ispit znanja, nego je to priprema za riskantan i opak život u prometu. Treba se oprezno pristupiti ovakvom zadatku, stavljajući sa strane sve nebitne materijalističke težnje i socijalni status.

Zato je najbolje u autoškolu krenuti kada su ti svi prioriteti uredno određeni. U jednom trenu shvatit ćeš da nećeš moći svugdje ići autom, pogotovo ne u noćne izlaske gdje si svjestan da ćeš konzumirati alkoholna pića ili ćeš biti preumoran za kasnu noćnu vožnju što od tebe traži veliku žrtvu. Dakle – ili voziš i ne piješ, ili ne voziš i piješ. Zvuči lagano, no nekima to predstavlja komplikacije.

Četiri bitna koraka

Nakon što si razmotrio sve moguće rizike i potencijalne opasnosti od upravljanja vozilom i shvatio da si ti čovjek za vožnju, možeš početi s prvim korakom – liječnički pregled. To dodatno produljuje proces upisivanja u autoškolu jer nije moguće započeti s obukom prije no što u ruci imaš liječničku potvrdu. Ako slučajno imaš neki ozbiljniji zdravstveni problem, moguće je da će ti on onemogućiti da sjedneš na vozačko sjedalo. No, recimo da si prošao liječnički te ulaziš u drugi korak, a to su predavanja iz Prometnih propisa i sigurnosnih pravila. Nastava traje oko dva sata dnevno tijekom tri tjedna, a u ukupno 30 sati nastave uči se o prometnim znakovima, vrstama cesta, ostalim sudionicima u prometu, dijelovima vozila, ponašanju u prometu, raskrižjima… Propisi su iznimno važni jer daju uvid u cjelokupno snalaženje u prometu te bez ovih podataka nikako nije moguće prijeći na sljedeći korak, a kamoli sjesti za volan. Nakon tri tjedna nastave stječe se pravo izlaska na ispit iz Propisa za koji postoji određeni rok, a to je sve do godinu dana od završetka predavanja. Sljedeći korak je nastava iz Pružanja prve pomoći koja nudi potrebno znanje i vještine koje su nužne ako se pojedinac nađe u težoj i ozbiljnijoj prometnoj nesreći. Od previjanja manjih porezotina do postavljanja u bočni položaj i reanimacije, tu se nauči sve što je potrebno za spašavanje nečijega života.

Zadnji i najkompliciraniji korak je obuka iz upravljanja vozilom. Obuka započinje nakon uspješno položenog ispita iz Prometnih propisa i sigurnosnih pravila (dakle, položen ispit iz Pružanja prve pomoći nije uvjet da uz instruktora sjedneš za volan). Treba odraditi 35 sati s instruktorom vožnje prije odlaska na ispit. Tijekom obuke dolazi se u susret s pravim prometom, javnim cestama i nemilosrdnim, ponekad agresivnim vozačima. Tu se pojedinac koji još nije kvalificiran za vozača mora oduprijeti tremi i svladati strah koji ga vjerojatno u trenu uključivanja auta obuzima. Koncentracija je ključ i ona predodređuje hoće li izlazak na cestu biti uspješan. Važno je opustiti se i osloniti na svoje instinkte te dobiveno znanje iz autoškole, pa će sve proći u najboljem redu.

Nakon što si uspješno položio sve ispite, na redu je da odeš do policije predati zahtjev da izrade tvoju pravu vozačku dozvolu kako bi službeno postao vozač motornog vozila, te si nakon još malo potrošenog novca spreman izaći na cestu i provozati se. Napravio si jedan veliki pothvat u svojem životu i možeš se pohvaliti da si položio vozački tijekom svojeg srednjoškolskog obrazovanja. No postavlja se veliko pitanje na koje si možda zaboravio ili ti se nije činilo važnim: otkud novac za gorivo?

FOTO: canva.com

Prethodni članakWashington D.C. i New York
Sljedeći članakDebata u doba korone
Tara Duralija
Tara u slobodno vrijeme voli čitati, pisati i dobro se provoditi na koncertima.

Povezani članci

OZNAKE

nAJNOVIJI ČLANCI