ZET – simbol grada Zagreba
ZET – Zagrebački električni tramvaj, simbol Zagreba je, jedno je od glavnih prijevoznih sredstava za učenike, studente, radno aktivno stanovništvo i ostale građane. ZET nije savršen, daleko od toga, kasni u velikim količinama vremena, toliko da učenici kasne na nastavu pa onda moraju tražiti ispričnicu koju često ne dobiju jer se njihova krivnja (ponekad) ne prizna. Kontrole – štetočine za džepove mnogih građana, pojave se svake prijestupne, traže karte i pokaze. Reda mora biti -bilo bi bolje da se više pojavljuju, ali i u kontroli kašnjenja tramvaja.
Dakle, u ponedjeljak, 28. 9. 2026. godine “ekipa” ZET-a odlučila se na štrajk za veću plaću. Štrajk je legitiman način borbe za svoja prava i protest protiv nepravde u društvu. Ironično, jer je po podatcima njihova prosječna plaća 1992,00 € – usudim se reći da je veća od plaća medicinskih sestara, policajaca, učitelja, profesora i mnogih drugih koji su se ovih dana uspoređivali s plaćom vozača tramvaja i razmišljali “ne bi li bilo bolje da promijenim posao, možda da pitam u ZET-u”. Ali bez obzira na razne prijepore u javnosti i činjenicu da će se prometno paralizirati cijeli grad – štrajk ide!
Mnogi građani morali su pješice ili biciklom do škola, fakulteta ili poslova. Zapravo je zanimljivo koliko je malo gužve nastalo. Doduše, porastao je promet limenim ljubimcima, ali su se ljudi snalazili nudeći prijevoze putem društvenih mreža kako bi pomogli svojim sugrađanima. Učenici i studenti najviše su prionuli biciklima, vlastitim ili javnim.
Tomislav Antoaneta: “Neka voze Bajseve!”
Na Instagramu naletim na (vrlo humorističnu) objavu o Bajsevima i Tomaševiću, ali umjesto fotografije Tomaševića, tu je samo njegova glava – zalijepljena na tijelo Marije Antoanete s fotografijom Bajseva kod MIOC-a i natpisom: “Neka voze bajseve!”
Ove, moram priznati, humoristične fotografije, došle su s kolumnom Viktora Lakića koji je u svom kratkom tekstu govorio o tome je li projekt Bajseva konačno zaživio? Lakić komentira kako Zagreb od pola milijuna stanovnika ne može ovisite o tome ima li osoba dobru kondiciju, koliko je blizu od odredišta i ima li slobodnog bicikla. Također spominje ironiju kako je projekt koji je trebao nadopuniti javni prijevoz postao alternativna kada se dogodio raspad gradskog prometnog sustava.
Zato, neka mi vozimo Bajseve, a taksije ostavimo za krizne situacije!
Tramvaj 17, vozačica heroina Zagreba i izdajnica ZET-ovaca
Heroina Zagreba, taj je nadimak dobila Kristina Jozinović, vozačica tramvaja 17 koja je odlučila ne štrajkati i pokrenuti tramvaj 17.
Nekim ljudima je heroina, a nekima je izdajnica kolega. Nevjerojatna je opsesije našeg društva da nađu krivca, da nađu dlaku u jajetu.
Kritike na Kristinu Jozinović, kada bi bile pravedne, proizlazile bi iz pitanja je li pravedno ne štrajkati? Jozinović nije stala uz kolege jer je osjećala da je njezina dužnost prema građanima biti dio javnog prometa kao i inače kako bi ljudi mogli doći do posla, škole, bolnice i sl. Društvene su mreže, pak, njezino objašnjenje kako je to bila dužnost prema građanima pretvorio u to da je ona sa svojim postupkom podržavala stranku Možemo! i gradonačelnika Tomislava Tomaševića.
Tramvaji se vraćaju svome Zagrebu
Od četvrtka, 1.10. tramvaji su ponovno u prometu, hodanja i bitke za Bajseve više neće biti, ali ni onih ljudi koji skeniraju političko stranačko opredjeljenje svakog vozača prije nego što uđu u tramvaj. Situacija štrajka koji je paralizirao prometno cijeli grad, sama je po sebi komplicirana, ali biti protiv vozačice koja je odlučila drugačije, apsurdno je. Ljudi koji ne žele sagledati širu sliku, koji ne žele ostaviti drugima pravo na izbor, oni su koji će najviše pričati, gunđati, galamiti, a nažalost i vrijeđati.
Sve u svemu, Zagreb se vraća vožnji tramvajima (a i povremenim bježanjem od kontrole!), tramvaji su se vratili Zagrebu. A je li se nama vratio osmijeh na lice nakon novih otužnih uvida u našu društvenu stvarnost?
FOTO: Instagram, Kruno
