Back to Black – Kako su mediji ubili Amy Winehouse

„We only said goodbye with words, I died a hundred times.“ – Back to Black

0
23
Amy Winehause za Časopis Mi ilustrirala je Klara Ivić, studentica 3. godine komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

Amy Winehouse, britanska pjevačica i tekstopisac, poznata je po svojim jakim vokalima i vječnim hitovima kao što su “Rehab”, “Valerie” i “Back to Black”. Nažalost, Amy je također bila poznata po svojoj ovisnosti o alkoholu, psihotropnim supstancama i toksičnim vezama.

Kako je moguće?

Kada danas netko spomene Amy Winehouse, odmah se sjetimo njezinih pjesama koje su milijunima slušatelja promijenile život, ali 2000-ih samo spomen njezina imena mnogi su popratili uvredama kao “white trash” ili, da citiram internetske komentatore i medije, “Amy Crackhouse”, “Shamy Winehouse” te “Amy Whorehouse” naslovi su koji su im prvi pali na pamet. Kako je moguće da je netko tko nam je poklonio toliko nezaboravnih hitova i osvojio 6 Grammyja poznatiji medijskoj javnosti po svojoj ovisnosti i alkoholizmu, nego po svojim uspjesima?

Od djevojčice iz sjevernog Londona do poznate R&B, blues i jazz pjevačice

Amy Winehouse rođena je 14. rujna 1983. u sjevernom Londonu, odrasla je u Enfieldu, otac joj je bio taksist i pjevač dok su joj oba ujaka bili jazz glazbenici. Baš ta mješavina svakodnevice Enfeilda i glazbenog izražaja u kojem je inspiraciju crpila iz zvuka izvođačica kao što su Dinah Washington, Sarah Vaughan i Lauryn Hill, spajajući retro produkciju s modernim R&B-om, formirao ju je u svjetsko poznatu R&B, blues i jazz pjevačicu za koju danas svi znamo.

Amy je s devet godina upisala Susi Earnshaw Theatre School u kojoj je vježbala svoj glas, pisala pjesme i nastupala, no sa šesnaest godina izbačena je iz škole zbog  bušenja nosa i “neuklapanja”.

Nekoliko godina kasnije njezin prijatelj Tyler James snimio je demo njezine pjesme i proslijedio ga glazbenim producentima. Ubrzo Amy potpisuje ugovor s Island Records/UMG i s obzirom na njezin otkačeni stil i poseban glas ubrzo postaje nova, vidljiva mlada zvijezda u glazbenom svijetu, koji je godinama bio popunjen generičkim pop zvijezdama.

Njezin album “Frank” izlazi 2003. godine, a samo tri godine nakon izlazi debitanti album “Back to Black”, njezina brutalno iskrena pjesma “Rehab” postaje globalni hit, a album joj donosi pet Grammyja u jednoj noći. Amy trijumfira na svečanoj 50. dodjeli Grammyja (2008.) u kategorijama: Najbolji pop vokalni album (Best Pop Vocal Album) – Back to Black; Snimka godine (Record of the Year) – “Rehab”; Pjesma godine (Song of the Year) – “Rehab”; Najbolji novi izvođač (Best New Artist); Najbolja ženska pop vokalna izvedba (Best Female Pop Vocal Performance) – “Rehab”. Nažalost, zbog problema s vizom osobno nije prisustvovala dodjeli nagrada u Los Angelesu. https://www.youtube.com/watch?v=PJX7-JtJUEE

Originalna ilustracija Klare Ivić umetnuta na tamnu pozadinu.

Na 54. dodjeli Grammyja 2012. posthumno je osvojila nagradu za Najbolju pop izvedbu dua ili grupe za pjesmu “Body and Soul” s Tonyjem Bennettom. To je bio njezin 6. Grammy.

Nekonvencionalna glazbena zvijezda privlačna medijima

Brzi uspjeh i pet nagrada zvuči kao san svake mlade zvijezde u tako kompetitivnoj industriji, ali njezin privatan život bio je sve samo ne san.

Mediji su očarani ovom novom nekonvencionalnom zvijezdom, bila je iskrena i potpuno svoja, nije skrivala svoje borbe i pokušala se izraziti u svakoj pjesmi. U svojim je pjesmama bez zadrške pjevala o ljubavnoj boli, unutarnjim emocionalnim borbama kao i ovisnošću, no mediji su umjesto strasti u njezinoj glazbi kao i duboke ranjivosti o kojoj pjeva i kojom osvaja emocije svojih slušatelja, ovo shvatili kao izazov.

Neumorno su pratili njezin toksični brak s Blakeom Fielderom-Civilom, njezinu ovisnost i mentalno zdravlje. Novosti o policijskim istragama i hospitalizaciji bili su na naslovnici svakih novina. Fotografije Amy kako hoda pijana, skriva lice ili gleda uokolo pod utjecajem droge bile su punchline svake šale. Mediji su otišli toliko daleko da su prisluškivali njezine privatne razgovore, telefone njezinih roditelja i brata, hakirali medicinsku dokumentaciju kako bi došli do podataka u koju će kliniku za odvikavanje ići. Pri dolasku su je čekali fotoreporteri i sljedeći dan britanski su tabloidi objavljivali na svojim naslovnicima gdje je i u kakvom stanju stigla Amy Winehause. Naravno, nije stalo samo na tome, premda je Amy 2009. zatražila sudsku zabranu protiv vodeće paparazzi agencije, njezin imidž bio je zauvijek uništen. Prijašnje pohvale o nesvakidašnjem britanskom vokalu, zvijezdi u usponu, u medijima su se pretvorile u negativne komentare o njezinom tijelu, psihičkom stanju te uvredama na teret njezine ovisnosti.

Torino, 16.9.2026., street art, foto: Nika Antunović

Bezuspješan povratak na scenu

Njezini posljednji mjeseci obilježeni su pokušajima povratka na scenu nakon posljednje rehabilitacije, no 18. lipnja 2011. zapamćen je kao jedna od najpotresnijih tragedija u povijesti glazbe. Oko 20.000 obožavatelja okupilo se na beogradskoj tvrđavi Kalemegdan očekujući spektakl i izvanredni performans, no publika je svjedočila njezinu posljednjem slomu.

Amy je na pozornicu izašla sa sat vremena zakašnjenja pod teškim utjecajem alkohola. Tijekom pjesama “Just friends” i “Addicted” zaboravljala je riječi te spustila mikrofon i zagrlila samu sebe dok je ju publika nakon treće pjesme vrijeđala i tjerala. Pred kraj nastupa Amy je pokušala predstaviti članove svog benda, no nije se sjetila njihovih imena. Publika ju je izviždala s pozornice i ostali najavljeni koncerti bili su otkazani. Lokalni srpski mediji i srpski ministar obrane odmah su nakon koncerta nastup proglasili “katastrofom”, “skandalom” te “najgorim koncertom u povijesti Beograda”.

“Amy je pošlo za rukom i da se sruši na pozornici pred 20.000 razočaranih obožavatelja, koji su , nadajući se da će doći k sebi, počeli pljeskati i bodriti je da se ustane, a sve pjesme koje je pokušala otpjevati su oni pjevali iz svega glasa jer pjevačica nije izgovorila pola stihova. No, ona je nastavila mumljati umjesto pjevati tekstove svojih pjesama pa su je revoltirani gledatelji počeli gađati čašama zbog čega je ona napustila pozornicu. Nekoliko minuta kasnije, Amy se vratila te sjela pored benda. Kako su revoltirani obožavatelji nastavili bacati svoje čaše, Amy je bacila mikrofon. Pokušala je otpjevati “Valerie”, ali ni to joj nije pošlo za rukom. Već u ponoć je po drugi puta napustila pozornicu, ali se više nije vratila.” (Izvor: https://www.index.hr/magazin/clanak/video-amy-winehouse-razocarala-i-u-beogradu)

Amy u slavnom i tužnom Klubu 27

23. srpnja 2011., samo mjesec dana poslije beogradskog kraha, Amy Jane Winehouse pronađena je mrtva u svom stanu u Camdenu. Uzrok smrti bio je trovanje alkoholom, razina alkohola u krvi bila je pet puta viša od dozvoljene. S 27 godina Amy je postala član “Kluba 27” u kojem nam je prevelik broj nezaboravnih glazbenika, kao što je bila Amy, koji su prerano otišli. Zvijezde koje su zasjale na nebu slavnih i u svojem najjačem bljesku nestale.

Amy Winehouse bila je talentirana djevojka koja je mogla pronaći svoj put i izliječiti se od ovisnosti, ali medijima je bio važniji najnoviji skandal s “Amy Crackhouse” nego život mlade žene koja je očajno tražila ljubav, koja nam je svima promijenila život svojim stavom i svojom glazbom.

Nekad i danas – psihološki pritisak i dalje uništava

Ovakvi slučajevi ponovili su se s Britney Spears, princezom Dianom, Lindsey Lohan i još mnogim slavnim osobama koje svoju privatnost nisu mogle sakriti od medija. Danas se ta dinamika iz temelja promijenila u usporedbi s agresivnom paparazzi kulturom 2000-ih, nema više suludih potjera automobilima i fizičko opsjedanje, zakonske regulative i društvena osuda smanjili su takve prakse.

Danas postoji kontrola narativa u kojoj poznati sami biraju kako će se i na koje načine predstaviti putem društvenih mreža te su tako oduzeli monopol tabloidima. S druge pak strane njihova je privatnost i dalje ugrožena na nove načine. Digitalno praćenje, curenje podataka, doxxing i pametni telefoni prolaznika znače da svatko može postati neslužbeni paparazzo. Digitalnim algoritmima također se omogućuje javni linč i opsesija, algoritmi vole dramu i viralne videozapise, komentari se na platformama iznimno brzo šire što stvara jednak ili veći psihološki pritisak od nekadašnjih medija.

Poster uradak današnjih digitalnih medija.

Mediji i paparazzi skrivaju se iza mnogo slučajeva i tragičnih smrti voljenih zvijezda, no i danas je nemoguće izbjeći izlaganje tuđe patnje na internetu. Možda ćemo danas vidjeti kako mediji otvoreno šire lažne glasine o trenutnim zvijezdama na Instagramu, umjesto da ih fotografiraju ispred stana tijekom živčanog sloma. No jedno je sigurno, mediji će, kao i publika koja to čita, zauvijek biti željni skandala i drama bez prethodnog razmišljanja koliko će to naštetiti drugima.

TEKST: Una Glavač, 3. razred
ILUSTRACIJA: Klara Ivić, studentica 3. godine komparativne književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu
FOTO: Nika Antunović, Pinterest