U Knjižnici Medveščak 25. rujna 2026. održan je prvi književni susret ove školske godine u sklopu projekta „Čitanje suvremenih hrvatskih književnica“. Uime Knjižnice Medveščak susret je započeo knjižničar Luka Slišković, koji je zaželio dobrodošlicu svima nazočnima te je riječ prepustio profesoru Alenu Orliću, koji je predstavio književnicu i njezino stvaralaštvo.
Razgovor s autoricom djela U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća, Gabrijelom Rukelj Kraškovič, vodili su učenici 3. E razreda Niko Paić, Pavel Sedlar i Allison Šimić. Susretu su prisustvovali većinom učenici trećih razreda, no bilo je i učenika drugih i četvrtih razreda. Među publikom bili su i nastavnici Davor Svaguša, Ariana Stepinac i ravnatelj Klasične gimnazije Boris Anić.
Gabrijela Rukelj Kraškovič rođena je 1980. godine u Zagrebu. Likovna je umjetnica i članica Hrvatskoga društva likovnih umjetnika te sudjeluje u raznim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Roman „U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća“ njezina je prva knjiga. Objavljena je 2025. godine te je dobila brojne nagrade i priznanja.
Autorica je istaknula kako nije očekivala da će se njezin roman toliko čitati i pogotovo ju je iznenadilo zanimanje srednjoškolaca. Uvijek joj je drago čuti iskrene dojmove čitatelja, a posebno voli pročitati kritike koje dolaze od ljudi koji se ne bave književnom kritikom. Naglasila je koliko je dobro imati brutalno iskrenog prijatelja koji će odmah reći što je u njezinu radu dobro, a što ne.
Roman joj, kako je ispričala, nije bilo teško napisati. Nastao je vrlo brzo jer je uhvatila pravi trenutak za pisanje. Na susretu je također otkrila da piše novu knjigu, a spomenula je i da se prema njezinu romanu prvijencu priprema kazališna predstava.
Jedno od pitanja postavila joj je učenica Allison Šimić, koju je zanimalo smatra li kuću iz romana svojim domom. Autorica je odgovorila da je ne smatra. Objasnila je kako većina ljudi živi u stanu ili kući, ali na to mjesto ne mora nužno misliti kao svoj pravi dom.
Pitanje je otvorilo novu temu za razgovor, a to je autoričino djetinjstvo. Spomenula je da je kad je odrastala, najbitnije bilo što će ljudi misliti. U njezinu djetinjstvu smatralo se razgovaranje o negativnim osjećajima i iskustvima kao nešto neprihvatljivo. Upravo zato posebno cijeni što se danas lakše govori o vlastitim osjećajima i iskustvima. Također ju je zanimalo na koji način se mladi i djeca ovih dana obraćaju odraslima, što smatraju primjerenim i mogu li se povjeriti svojim prijateljima. Učenici koji su vodili razgovor, odgovorili su kako uvijek paze na to kako se obraćaju odraslima i da bez problema mogu razgovarati o svojim osjećajima s drugima.
Na tu se temu nadovezala pričom o nekim reakcijama na svoju knjigu. Pojedini su joj čitatelji zamjerali što je neke osobne teme iznijela u javnost, dok su drugi smatrali da njihova vlastita iskustva nisu ništa manje vrijedna te su se pitali zašto bi upravo takva priča bila posebna.
Na kraju književnog susreta pitanje joj je postavila učenica iz publike pitajući autoricu koje druge autore voli čitati. Istaknula je Irenu Vrkljan, čija je djela preporučila publici, Miroslava Kirina, Arsena Dedića i razne američke autore. Čitanje joj je oduvijek bilo važno i još uvijek mnogo čita.
Susret je brzo prošao, a mi s nestrpljenjem iščekujemo sljedeće djelo Gabrijele Rukelj Kraškovič.
TEKST: Tena Sučić (3. E)
FOTO: Natali Brečević (3. E), Ariana Stepinac, prof.
