Ipak ne vode baš svi putevi u Rim! Možda ste se susreli s internetskom legendom o tome kako svaka stranica na Wikipediji, ako se slijedi umetnute poveznice, vodi do wikipedijske stranice o filozofiji (čak i u manje od desetak klikova!). Razlog ovomu možda se više tiče načina na koji akademska zajednica bira uređivati znanje, ali svjedoči sveprisustvu filozofije u svakoj domeni znanja i misli.

Natjecanje iz filozofije? kako…?

Ovogodišnje se Natjecanje iz (logike i) filozofije održavalo u međimurskom gradiću Čakovcu. Prije nego što smo dospjeli do te razine, prošli smo školsku i županijsku. Način provođenja ovoga natjecanja predstavlja jedinstveni izazov zbog prirode ovoga predmeta. Budući da filozofija nije znanost, već aktivnost – ona je ljubav prema mudrosti – što god ljubav i mudrost bili, pa stoga se provođenje natjecanja o njoj ne može oslanjati na metode koje koriste drugi predmeti u obliku pitanja zatvorenog tipa, barem ne isključivo, već se mora omogućiti pokazivanje učenikovih sposobnosti unutar određene teme.

Tako je ovogodišnja tema bila jedna vrlo aktualna – umjetna inteligencija. Kroz sve tri razine učenicima se dalo nekoliko izabranih ulomka iz opusa pojedinih filozofa. Čitali smo djela modernih i živih ljudi koji govore o onome što danas podrazumijevamo kao umjetnu inteligenciju, ali i stara i velika imena poput Aristotela, Humea, Kanta i Hegela. Na svakoj smo razini prvo 45 minuta pisali test teorijskog znanja zadane literature, koje je uključivalo poneka pitanja zatvorenog tipa, ali većinom esejska pitanja praktične primjene pojedina filozofa. Nakon ovoga, pisalo bi se dva sata esej navođen polaznim tekstom koji učenici sami, između tri ponuđena, izabiru, glasujući kako bi svi onda pisali o istom, njima omiljenom, tekstu. Cijenili smo i to što su nam na svakoj razini osim školske bili dani laptopi za pisanje eseja.

Najveći hrvatski otok na kopnu

Samo nas je Međimurje oduševilo svojim krajolikom, ali i urbani plan Čakovca koji prepušta prirodi mnogo njezina suvereniteta pri njenom preplitanju s gradskim asfaltom. Kretali smo se najviše oko Perivoja Zrinskih, budući da smo odsjedali u Hotelu Park koji gleda na Perivoj, a i jer je Gimnazija Josipa Slavenskog Čakovec, škola domaćin, također na par minuta od hotela.

Stara utvrda plemićke obitelji Zrinski, kojima je park zapravo bio dvorište, danas je preuređen u muzej prepun divnih i modernih izložbi koje su na svakojake načine dojmljive za sve uzraste. Ovdje smo od voditeljice naučili kako Međimurje zapravo dijeli slično etimološko iskustvo kao nama klasičarima dobro poznati pojam Mezopotamije, budući da je mur staroslavenski izraz čiji sadržaj obuhvaća bilokakvu veću vodenu površinu – tako je naš moderni jezik sažeo značenje na ono nama poznato kao more. Zato je Međimurje otok između Mure i Drave.

Provedba natjecanja

Na državno su natjecanje iz naše škole stigli učenici Benjamin Gorščak i Tomislav Sokolović Čižmek u pratnji profesora Matije Žalca. Nakon svečanog otvorenja natjecanja, već smo istoga dana pisali teorijski test znanja, a nakon toga smo večerali za švedskim stolom u hotelu gdje nam je bio pružen široki i kvalitetni raspon hrane i pića u pristojno uređenoj dvorani. Atmosfera je uvijek za tim obrocima bila prijateljska i topla, veliki stolovi često su dovodili do razgovora s drugim sudionicima i profesorima, kao i do sklapanja novih prijateljstva.

Sljedeće smo jutro pisali esej na temu citata kompjuterskog znanstvenika Stuarta Russella, izgubio je pritom Humeov i Kantov ponuđeni citat. Nakon ture i ručka za vrijeme kojih se ocjenjivalo naše eseje, vratili smo se u školu na uvid. Napisali su se svakakvi eseji koji su bili više ili manje uspješni u ostvarivanju onoga što se ocjenjivalo, no Povjerenstvo se trudilo nam svakome ipak nagraditi trud i pripreme i pisanja samog eseja s lijepim riječima i osmijesima.

Naposljetku smo dočekali i grande finale natjecanja u obliku usmenog odgovaranja na tri nasumična pitanja koja su priredili članovi Povjerenstva – pred i njima i publikom ostalih natjecatelja i mentora. Učionicu se prepunilo znatiželjnima i predanima toliko da se moralo unositi dodatne stolce i natiskati jedni do drugih, ali je onda vladala potpuna tišina. Tri natjecatelja s najvećim brojem bodova iz testa i eseja sada su pred nama odgovarali na pitanja otvorenog tipa sa svih razina natjecanja – što znači otprilike 15 tekstova. U ovome ih je zbilja bilo osvježavajuće i ispunjavajuće slušati, budući da smo mjesecima se svi u toj prostoriji bavili tim tekstovima, pojmovima, idejama i pristupima – pa se sve to svelo na uredno slaganje misli i elokventno izražavanje pomno izabranim riječima onih koji su u tome do tada bili najuspješniji. Povjerenstvo je smatralo da su dva natjecatelja, odnosno natjecatelj i natjecateljica, toliko sjajno i precizno izražavali da nije bilo moguće dati prednost jednom nad drugim, a na testu i eseju su imali isti broj bodova, pa su tako oboje izabrani kao pobjednici, dijeleći prvo mjesto.

Uslijedilo je nakon toga večernje druženje u hotelu, a ujutro smo se razdijelili po busevima koji su svi išli u suprotne kutke naše zemlje.

O tempora! O mores!

Prošlogodišnja tema natjecanja bila je rat i mir, a izabralo ju se za vrijeme Izraelova genocida Gaze što ju se sprovodi uz punu političku, gospodarsku i vojnu podršku suučesnika Europske unije, kao i naše suučesnice Republike Hrvatske koja isporučuje više oružja izraelskom agresoru nego što je to činila prije početka ove epizode istrebljenja Palestinaca i Palestinki; kao i rata u Ukrajini koji traje naše gotovo čitavo srednjoškolsko obrazovanje. Ovim se putem natjecanje nastoji približiti sudionicima i aktualizirati u trenutačnom socio-političkom kontekstu jer to i jest praktična primjena filozofije.

Ovogodišnja tema je izabrana u školskoj godini u kojoj smo svjedočili usponu ChatGPT-a i sada novijih alata umjetne inteligencije koji su zauvijek promijenili naš svijet na načine koje ćemo tek kao društvo u potpunosti spoznati. Starogrčki su filozofi čovjeka opisivali kao govoreće biće, odnosno razumno biće. Postoji egzistencijalna prijetnja – što preostaje od čovjeka ako predaje sve više i više svoga suvereniteta misaonog djelovanja stroju koji je za to izrađen? Ove smo školske godine gledali u školskim klupama svoje razredne kolege kako upravo zadatke i zadaće iz predmeta društveno-humanističkih znanosti radosno rješavaju “s pomoću” (ta je riječ možda preblaga) ovakvih alata o čijoj smo prirodi i podrijetlu razmišljali mjesecima. Trenutačno je tako da se nerad može probiti ako se zadatak iz prirodoslovno-matematičke domene nauči rješavati napamet, no to je zahtjevno i takvi su predmeti zato i otporniji uoči antiintelektualnog pokreta. Ali zato nastradaju upravo oni predmeti kakve bi naša škola trebala najpredanije gojiti, tj. one antropološke i socijalne analize što jesu predmet rada svakog društvenjaka, ali trenutačni obrazovni sustav već dugo stavlja naglasak na tzv. “konkretnije” domene znanja, zanemarujući one koji reflektiraju o zdravlju i integritetu samoga društva koje činimo – provala umjetne inteligencije u školstvo uskraćuje učenicima prilike za intimno i dalekosežno razmišljanje i samooblikovanje – što jest upravo i svrha oblikovanja ličnosti kroz obrazovanje.

Zato mislite i filozofirajte! Najljepši alat i najljudskija sposobnost kojom ste podareni jest misao. Čitajte sve čega se domognete i upoznati budite s velikim imenima filozofije jer su oni ti koji su spoznali pa i sami oblikovali naš svijet. Filozofija nije samo puko nabacivanje velikih riječi, ono je metodološka analiza i raščlanjivanje pojmova, sistematični pristup shvaćanja totaliteta svemira i svake njegove sastavnice. Nemojte, za Boga miloga, pisati zadaće iz Etike preko ChatGPT-a.

FOTO: privatna arhiva autora