Još dok su drugaši bili u Rimu, u oba busa održavala se nagradna igra o poznavanju rimske antičke kulture i civilizacije. Naime, pobjednik je osvojio nagradno jednodnevno putovanje od agencije. U busu kojim su putovali D, E i F razred pobjednica je bila Vida Vojnović, učenica 2. F razreda. Istog trenutka kada je pobjednica proglašena, F razred složno se s razrednicom dogovorio kako će svi zajedno otputovati nekuda. Na SRZ-u biralo se između mnogih ponuda, ali očito je sudbina odlučila kako 2. F ima nedovršenog posla u Italiji te je odluka pala na Trst.
Dana 16.5.2026., na neradnu subotu, profesorica Flegar i profesor Evačić omogućili su izlet za pamćenje. Prva postaja bila je dvorac Miramare kroz koji se prolazilo tempom kakvim je tko htio. To je bilo izvrsno jer je za svakog bilo dovoljno vremena da obiđe dio koji je htio: od prekrasnog vrta do čitavog dvorca. Zatim je uslijedio posjet Muzeju znanosti (Science Center Scientific Imaginary Trieste) koji usitinu zvuči neizbježno u kombinaciji s profesorima fizike i kemije. Naposljetku smo prošli kroz centar grada, uletjeli u restoran te se vratili k autobusu kojim smo sigurno stigli kući.
Prva postaja – Dvorac Miramare
Dvorac Miramare sam je po sebi prekrasan i izvana i iznutra. Kao svojevrsni muzej ovaj povijesni dragulj, smješten na samoj hridi iznad mora u Tršćanskom zaljevu, očarava već na prvi pogled. Izgrađen u 19. stoljeću od bijelog istarskog kamena, dvorac predstavlja savršen spoj gotičkih, renesansnih i srednjovjekovnih elemenata zbog čega izgleda kao da izranja iz mora.
Dvorac je 1856. godine dao sagraditi austrijski nadvojvoda Maksimilijan Habsburški za sebe i svoju suprugu Charlottu od Belgije. Nažalost, njihova je sudbina bila tragična. Maksimilijan je strijeljan u Meksiku, a Charlotte je doživjela živčani slom. Zbog toga dvorac i danas prati legenda o prokletstvu prema kojoj svatko tko u njemu prespava doživi nesretnu sudbinu u stranoj zemlji.
Posebno je zanimljivo što je osjećaj prolaska kroz prostorije jednak kao da se nalazite u Deloreanu iz kultnog filma Povratak u budućnost. Sve je uređeno kronološki te pruža dojam kao da zaista upoznajete carsku obitelj.
Prizemlje sadrži privatne odaje Maksimilijana i Charlotte. Maksimilijanova radna soba potpuno je uređena kao kabina ratnog broda kojim je nekada plovio, a na gotovo svakom koraku nalazi se herbarij ili više njih. U sklopu vrta to je pravi dokaz kako je nadvojvoda bio strastveni botaničar. S obzirom na to kako prvaši svake godine na kraju moraju za Biologiju raditi herbarije, to je bilo zanimljivo vidjeti (nekima više, nekima manje – ovisno o prošlogodišnjim ocjenama). Prvi kat vraća u raskošne proslave i službene posjete, prepun veličanstvenih slika i ukrasa.
Ranije spomenut vrt prošaran je skulpturama, fontanama, raznim sortama biljaka… S njegovih se vidikovaca pruža prekrasan pogled na more i sam Trst koji kao da je čekao upravo na 2. F.
Druga postaja – Muzej znanosti
Po planu i programu puta sljedeća postaja trebala je biti centar Trsta, ali ne i za klasičare. Ranijim iskrcavanjem završili smo u Muzeju znanosti (poznatijem kao Immaginario Scientifico). Isprva je vladala skeptičnost, ali čim smo kročili u prvu prostoriju shvatili smo kako ovo nije klasičan muzej. Glavno pravilo i cilj muzeja bila je interakcija. Vodila nas je i izvrsna “vodičica” koja je u svakoj prostoriji educirala novim interesantnim činjenicama, pokazala nam nekoliko pokusa te nas pustila da neko vrijeme sami istražujemo: od sapunastih mjehurića došli smo do pokretanja tornada, ostavljanja otisaka na zidu pomoću svijetla i sl.
Vrijeme u muzeju doslovno je proletjelo, a zabavni pokusi natjerali su čak i najveće skeptike među nama da se potpuno užive u ulogu znanstvenika. Punih dojmova (i s nekoliko riješenih misterija fizike), napustili smo Immaginario Scientifico i krenuli prema centru grada.
Svemu lijepom dođe kraj…
Kada smo došetali u centar Trsta, shvatili smo kako bi bilo dobro nešto pojesti prije povratka, naravno, u Italiji bi bio red da prigrizemo neku pizzu. S ovom odlukom krenuli smo u potpuno novo istraživanje: pronalazak restorana koji je dovoljno blizu autobusnom stajalištu, a da ima dovoljno mjesta za sve nas (barem smo nakon muzeja nastavili u istraživačkome tonu!).
Nakon nekoliko krugova, malo lutanja i vijećanja, napokon smo “uletjeli” u jedan restoran. Miris svježe pečene pizze opravdao je sav trud, a pauza za ručak pretvorila se u opušteno druženje. Trst nas je osvojio svojom mješavinom talijanskog šarma i očaravajućom arhitekturom, a lagana šetnja uz kanale i kroz povijesnu jezgru bila je savršen završetak ovog izleta.
Kada je došlo vrijeme za povratak, složili smo se kako bi jednodnevni izleti, odnosno ovakve avanture mogle postati tradicija. Puni dojmova i s novim zajedničkim uspomenama ukrcali smo se u autobus koji nas je sigurno vratio kući. Trst smo pozdravili s osmijehom, sretni što smo onaj “nedovršeni posao” s Italijom priveli kraju na najbolji mogući način.
FOTO: privatna arhiva autorice, Vanja Horvat Flegar, Instagram klasična_stem
