Prije 69 godina u Švicarskom Luganu održano je prvo izdanje natjecanja za najbolju pjesmu Europe. Godine 1989. Eurovizija se vratila natrag na švicarsku pozornicu zbog pobjede svima znane Celine Dion godinu prije. Nakon više od tri desetljeća čekanja Švicarska je dobila novog pobjednika. Nemo je pjesmom “The Code” 2024. godine vratio Euroviziju u njezin “dom”. Od Švicarske se produkcije mnogo očekivalo, ali mnoga očekivanja nisu bila ispunjena.

Prvo polufinale

U prvom polufinalu održanom 13. svibnja čekalo nas je 15 zemalja uz Švicarsku, Španjolsku i Italiju koje imaju automatsku kvalifikaciju za finale. U finale je prošlo 10 zemalja među kojima se nažalost nije pronašao naš predstavnik Marko Bošnjak s izvedbom pjesme “Poison Cake”. Švicarka je ove godina pokušala uvesti potpuno nepotrebnu promjenu. Na konačnom proglašenju finalista fokusirali smo se na tri zemlje i jedna od njih je prošla dalje, nakon nekoliko ponavljanja istog procesa ostali smo sa zadnjih 6 zemalja i s jednakim iščekivanjem kao i u originalnom starom postupku proglašenja finalista. Ovaj nepotreban proces nije napravio ništa osim zbunio publiku i oduzeo mnogo vremena. Kvalificirali su se favoriti natjecanja Švedska i Estonija, Nizozemska, Albanija, Poljska koja je kao predstavnicu imala Justynu Steczkowsku koja se vratila na Eurovizijsku pozornicu nakon 30 godina i održala jednako moćnu izvedbu te Island, Portugal, San Marino i Norveška čiji je Kyle Alessandro bio najmlađi natjecatelj. Zadnje kvalificirana zemlja bila je Ukrajina što je na društvenim mrežama podignulo pitanje: Koliko će dugo Ukrajina dobivati mjesto u finalu Eurovizije zbog ratnog stanja u svojoj zemlji? Na platformama “X” i “Instagram” raspravljalo se o Ukrajinskoj pobjedi 2021. i je li ona bila zaslužena.

Kao uvodnu izvedbu u polufinalnu večer imali smo priliku vidjeti zanimljiv i impresivan scensko-plesno-glazbeni performans “Raw Nature”. Naravno, eurovizijsko natjecanje u Švicarskoj nije moglo proći bez spomena miljenice eurovizijske publike Celine Dion. Zbog svog lošeg zdravstvenog stanja legendarna pjevačica nije se uspjela pojaviti, ali emotivnom porukom preko video-poziva najavila je izvedbu svoje pobjedničke pjesme iz 1988. “Ne partez pas sans moi”. Mnogi su bili skeptični da će izvedba biti razočaravajuća, ali nekoliko natjecatelja s prošlogodišnjeg izdanja Eurovizije napravili su upravo suprotno. Svojom izvanrednom izvedbom savršeno su odali počast jednoj od najvećih svjetskih pjevačica i dokazali koliki je njezin utjecaj u cijelom svijetu i koliko je izvođača inspirirala da se odvaže i pokažu svoje lice na najvećoj europskoj pozornici.

Nakon svih izvedbi prve polufinalne večeri voditeljice Hazel Brugger i Sandra Studer izvele su pjesmu “Made in Switzerland” koja je šaljivim stihovima pokazala neke od najvećih švicarskih izuma i potrošila malo vremena prije objave kvalificiranih za finale. Pop duo Olsen Brothers zaključio je prvu polufinalnu večer izvedbom svoje pjesme “Fly on the Wings of Love” koja im je donijela pobjedu 2000. u Stocholmu.

Drugo polufinale

U drugom polufinalu održanom dva dana kasnije, u četvrtak 15. svibnja, nije nam uskraćeno uzbuđenje. Novih 15 zemalja odradilo je svoje izvedbe uz Francusku, Ujedinjeno Kraljevstvo i Njemačku koje imaju automatsku kartu za finale. U veliko subotnje finale ušli su: Grčka, Danska, Austrija s nevjerojatnim kontra-tenorom JJ-em, Finska, Malta, Francuska čija je kandidatkinja Luane gotovo svim voditeljima Eurovizije iz raznih zemalja poslala pismo u kojem objašnjava svoju pjesmu, Armenija, Litva, Latvija, Luxembourg koji je zaradio drugu uzastopnu kartu za finale na drugom nastupu poslije izbivanja iz Eurovizije 31 godinu. Naravno da je došlo do kontroverza i rasprava o posljednjem finalistu drugog polufinala. Izrael je bio uzrok prve dobre tonske intervencije bazelske produkcije. Naime, zbog silnog zviždanja i pomalo primatnog urlikanja, Basel je gotovo u potpunosti morao ugasiti prijenos publike uživo. Iako je drugo polufinale držalo ponajbolje kandidate za pobjedu natjecanja, nažalost, fokus se nije na tomu dugo zadržao. Odmah nakon izraelskog nastupa većinu društvenih mreža preplavile su nebrojene objave u kojima su se ljudi pitali: Ako je Izrael dijelom Eurovizije, zašto nije i Rusija?; Zašto je Izrael na EUROviziji ako nema ni približan doticaj s Europom? Neki se nisu ni ustručavali postavljati pitanja, već su samo psovali i pljuvali po Izraelu i Eurovizijskom odboru. No društvene mreže nisu bile jedine na tapeti prosvjeda. U cijelom Baselu, a ponajviše ispred dvorane St. Jakobshalle gdje se održavalo natjecanje, od ponedjeljka do nedjelje trajali su stalni prosvjedi protiv izraelskog sudjelovanja na izboru za najbolju pjesmu EUROPE. Mnogi su samo zbog prosvjeda doletjeli u Švicarsku što dovoljno govori koliko je situacija alarmantna, a Eurovizija se na to i ne obazire zbog konstantnog sponzorskog prihoda. Ako ste upoznati s Eurovizijom, upoznati ste i s imenom “Moroccanoil”, kompanija koja je, pogodili ste, iz Izraela. Po najnovijim izvorima Moroccanoil i Eurovizija prekidaju suradnju pa se na Eurovizijskoj pozornosti sljedeće godine možda neće pronaći sponzori koji uz eurovizijski festival financiraju masovne ubojice i teroriste. Na stranu s kontroverzama, prije nastupa svih kandidata vidjeli smo poseban prilog posvećen neostvarenoj Euroviziji 2020. koja se nije održala zbog korone. Nastupali su Gjon’s Tears (Švicarska), The Roop (Litva), Efendi (Azerbajdžan) i Destiny (Malta) sa svojim pjesmama namijenjenim za Euroviziju 2020. Zanimljivo je da su svi ovi izvođači nastupali na Euroviziji godinu kasnije za razliku od našeg Damira Kedže koji je pobjedom na Dori osvojio ništa više od trofeja. Za kraj druge polufinalne večeri jedna od voditeljica programa Sandra Studer energičnom nas je izvedbom pozvala na subotnje finale.

Finale

Veliko finale Eurovizije 2025. u Baselu održano je 17. svibnja. Prijenos je trajao mnogima neizdrživih četiri sata uz nekoliko minuta dodataka jer se Švicarska produkcija doista nije potrudila oko vremenskog plana i u mnogim situacijama ostali smo zatočeni u balonu neugodnih šala voditeljica Hazel Brugger, Sandre Studer i Michele Huzinker i pomalno očajnih pokušaja popunjavanja rupa. Finale je otvorila kratka video montaža koja je pokazivala Eurovizijski trofej kako putuje kroz Basel do St. Jakobshalle dvorane. Zatim se na pozornicu popeo Nemo i izveo prošlogodišnju pobjedničku pjesmu uz malo minimalnije uređenu pozornicu, ali svejedno vrlo impresivnu. Kratko nakon Nemova nastupa uslijedio je mimohod zastava 21 zemlje koje su našle svoje mjesto u finalu. Prva je nastupala Norveška, a na iznenađujuće ranom 3. mjestu nastupio je jedan od favorita Tommy Cash iz Estonije što ga je možda koštalo boljeg plasmana. Od ostalih favorita Austrija je nastupala 9., Italija 14., Švedska 23. i Francuska 24.. Zadnji nastup imala je fantastična Albanka Shkodra Elektronike. Kod većine gledatelja za oko je najviše zapeo Estonski nastup koji je usred izvedbe pozvao plesačicu iz publike da kratko otpleše s Tommyjem te da ju se teatralno odvede s pozornice. Upad je vrlo očito bio planiran i odglumljen, ali to nije umanjilo iznenađenje publike. Nakon svih nastupa, kratkog podsjetnika na glasanje i još nekoliko doista suvišnih i neugodnih upada voditeljica s nepotrebnim šalama, došli smo do pomiješana četiri nastupa prijašnjih Švicarskih natjecatelja: Peter, Sue i Marc (1981.); Paola (1980.); Luca Hanni (2019.) i Gjon’s Tears. Nakon pomalo dosadne i monotone izvedbe ovih četiriju izvođača pozornicu su izvedbom nazvanom “Winners of our hearts” zapalili Finac Käärijä i naš Baby Lasagna koji su kao posljednja dva drugoplasirana izvođača na prijašnjim izdanjima publike izbili veću reakciju publike nego bilo koji nastup u oba polufinala i finalu što dovoljno govori o poražavajućem izdanju ovogodišnje Eurovizije. Baby Lasagna i Käärijä nastup su održali u obliku borbe njihovih drugoplasiranih pjesama. Izvedba je perfektno orkestrirana savršeno usklađujući ritam i melodiju obiju pjesama, oba izvođača u jednom su trenu izvodili pjesmu onoga drugoga, ali najbolje je tek slijedilo. Skoro neprimjetnim prijelazom Käärijä i Baby Lasagna prebacili su se u izvođenje njihove nove zajedničke pjesme “#eurodab”. Nakon završetka njihova nastupa i erupcije publike Kaarija nas je pozdravio s izrazom “Europapa” koji je poznat kao ime pjesme prošlogodišnjeg nizozemskog izvođača Joosta. Naime Joost je prošle godine bio diskvalificiran s natjecanja zbog navodnih prijetnji izraelskoj pjevačici stoga se nastup Baby Lasagne i Käärijä također smatra svojevrsnim prosvjedom protiv očite pristranosti odbora Eurovizije prema Izraelu.

Nakon spektakla Hrvata i Finca, na pozornicu se ponovno penje Nemo. Ovaj put s novom pjesmom i ekstremno emotivnom izvedbom. Zatim je uslijedilo nezapamćeno loše organizirano glasanje. Svaka je od 37 zemalja bila primorana raditi vlastite ispune rupa stvorene od loše vremenske organizacije baselske produkcije. Hrvatski delegat bila je Doris Pinčić koja je s najvećih 12 bodova hrvatskog stožera nagradila Italiju, a 12 bodova od hrvatske publike dobila je Estonija. Na opće iznenađenje kao izraelski glasnogovornik pojavila se Eden Golan koja je prošle godine otvoreno rekla da čim Eurovizija završi, ona ide u rat za svoju zemlju, ali izgleda da se predomislila. Najviše dvanaestica išlo je Austriji koja ih je dobila od 8 zemalja. Nakon glasanja država prvo mjesto je držala Austrija s 258 bodova, druga je bila domaćin Švicarska s 214 bodova, a treća Francuska sa 180 bodova. Slijedilo je glasanje publike koje je također doživjelo promjenu. Svaka država je dodjeljivala od 12 do 1 bod određenom po broju glasova koliko je određena zemlja dobila (npr. ako je u Francuskoj za Italiju glasalo najviše ljudi makar ih je 2 milijuna, Italija dobiva 12 bodova od Francuske). Maksimalan broj bodova koji se mogao osvojiti bio je 444 iako se nitko nije znatno približio toj brojci. Do 15 pozicije sve države su dobivale generalno očekivan broj glasova od 15-80. 15 mjesto držao je Izrael koji se sa 297 bodova od publike automatski pomaknuo na prvo mjesto makar su od žirija dobili skoro 200 bodova manje od Austrije. Dalje se sve također kretalo u normalnom toku osim što je Ujedinjeno Kraljevstvo od publike dobilo 0 bodova. Na red je došla Estonija koja se s 258 bodova publike pomaknula na 2. mjesto, bod iza Izraela. Došli smo zatim na posljednje tri zemlje koje su čekale glasove publike. Francuska je dobila nezamjetnih 50, a domaćin Švicarska neshvatljivih i iznenađujućih 0 bodova od publike. Ostala je samo Austrija. Europa je strahovala od pobjede Izraela koji je još uvijek držao 1. mjesto. Na svu sreću Eurosong 2026. bit će održan u Austriji. Magičnim nastupom mladi kontra-tenor JJ od publike je zaradio 178 bodova i skočio 79 bodova iznad Izraela. Izrael je na kraju imao najviše bodova publike, a Austrija najviše bodova žirija. JJ, mladi predstavnik Austrije, završio je program još jednom izvedbom svoje pobjedničke pjesme “Wasted Love”. Uzevši sve u obzir, imamo se svako pravo nadati boljoj Euroviziji sljedeće godine u vidu boljeg plasmana hrvatskog predstavnika, ali i produkcije samog eurovizijskog natjecanja.

FOTO: Israel qualifies for Eurovision 2025 final (Fabrice Cofrini); YouTube
IZVORI: Wikipedija, YouTube