Kafka u bolnici Brestovac

Andrea, što te motiviralo da se prijaviš na Natječaj? 

S obzirom na to da se Natječaj održao u našoj školi među učenicima 3. i 4. razreda, čim je profesorica proširila vijest o tome, odmah mi se svidio cijeli koncept te tema Kafkina života i djelovanja. Imala sam dosta ideja jer smo nedavno na nastavi obrađivali Kafku i njegova Pisma Mileni. Osim toga, odlučila sam se prijaviti jer se i inače amaterski bavim fotografijom te volim zabilježiti neke lijepe prizore u gradu i zapravo bilo što što me zainteresira. 

Glavni je motiv tvojih fotografija bolnica Brestovac smještena na zagrebačkoj Medvednici. Zašto si odabrala baš tu lokaciju? 

Za bolnicu Brestovac saznala sam putem društvenih mreža te sam istražujući otkrila kako je tu bolnicu izgradio zagrebački liječnik Milivoj Dežman kako bi se u njoj mogla liječiti njegova voljena Ljerka Šram, zagrebačka glumica, a i ostali oboljeli od tuberkuloze. Bolnica je pružala utočište oboljelima kako bi ondje mogli udisati svježi medvednički zrak. Palo mi je na pamet kako je i Kafka preminuo od tuberkuloze te kako bi to izgledalo da je živio na ovim prostorima, da se ondje liječio iako je on bolest proživljavao liječeći se planinskim zrakom u Meranu, gradu smještenom u južnom Tirolu odakle je slao svoja pisma Mileni Jesenski. Osim toga, činilo se lako doći do bolnice Brestovac jer se ona nalazi na međustanici žičare, no kako je bio jedanaesti mjesec, tamo je već napadao snijeg pa je bilo jako teško doći do same bolnice s obzirom na to da nije postojao puteljak predviđen za dolazak do nje već smo se morali snalaziti bez njega, na teži način. 

Andreine fotografije koje su konkurirale uz nagrađenu fotografiju

Jesi li imala još neke ideje osim bolnice Brestovac? 

Jesam, naprimjer u Kafkinim Pismima Mileni opisani su njihovi susretu na željezničkom kolodvoru pa sam imala ideju otići na zagrebački Glavni kolodvor i fotografirati neke prizore, no to se na kraju nije realiziralo. 

Pronalaziš li inspiraciju na nekim područjima osim gradske arhitekture te povijesnih građevina? 

Recimo, u našoj sam grupi prijatelja uvijek ja ona koja fotografira ili snima kada smo na nekim druženjima, rođendanima i u izlascima pa mi je galerija zato većinom ispunjena mojim najbližim prijateljima. 

Je li ovo prvi fotografski natječaj u kojem si sudjelovala i baviš li se inače aktivno fotografijom? 

Inače se samo amaterski bavim fotografijom, nemam niti fotoaparat, već koristim svoj mobitel s kojim volim fotografirati arhitekturu te neke zanimljive umjetničke instalacije koje se nađu u gradu, no ovo mi je prvi put da sudjelujem u ovakvoj vrsti natječaja. Također volim fotografirati razna događanja i projekte vezane uz školu kako bismo imali materijala za Mi časopis. 

Bavi li se itko u tvojoj obitelji ili okolini fotografijom i kako to utječe na tvoj rad? 

Moj je djed imao kameru te nas je kroz cijelo djetinjstvo s njom snimao i bilježio neke lijepe trenutke, a mi smo se s njom znali igrati te na njoj učiti fotografirati pa je to sigurno imalo neki utjecaj na moje zanimanje za to jer mi je uvijek bilo zanimljivo gledati kako on sve snima i barata tim fotoaparatom. Sada je mojima uvijek lijepo i drago kada im pokazujem što sam sve fotografirala i podržavaju moj interes za to. 

Jesi li očekivala pobjedu na Natječaju i kako je izgledala objava pobjednika? 

Natječaj je sam po sebi trajao dosta dugo zato što je bilo teško nagovoriti, to jest potaknuti ostale učenike da se i oni prijave pa se cijeli proces dosta odužio. A na sam dan dodjele nagrada ja sam pisala ispravak iz Matematike koji smo pisali točno u vrijeme proglašenja pobjednika, no tijekom sata cijela je Novinarska skupina na čelu s glavnim urednikom ušla u razred s nagradama i viješću da sam pobijedila što mi je bilo jako drago i simpatično od njih svih. 

I jesi li uspjela ispraviti Matematiku nakon toga? 

Jesam! 

Jesi li dobila uvid u fotografije konkurencije, imaš li neki komentar za njih? 

Jesam, vidjela sam fotografije svoje bliske prijateljice koja se također natjecala (Lana Ilić) i jako su mi se svidjele te mislim da su stvarno odlične, a i bojala sam se malo konkurencije, pogotovo jer sam znala kako izgledaju Lanini radovi još na početku Natječaja. 

Čitaš li inače Kafku osim spomenutih Pisama Mileni? 

Obrađivali smo Kafkina djela na nastavi te sam i prije čula za njega, no nikada nisam samovoljno čitala neko od njegovih djela te mi je to definitivno u planu sada nakon ovoga natječaja. 

Imaš li ambicije da se kasnije profesionalno baviš fotografijom ili možda nekim zanimanjem koje uključuje snimanje ili fotografiranje? 

Iako volim fotografirati, to više smatram hobijem i ne bih se htjela time ozbiljno baviti nego više istraživati fotografiju u slobodno vrijeme, ali definitivno imam želju nabaviti neki kvalitetniji fotoaparat. 

Čime se onda ozbiljno planiraš baviti? 

Zasad mi je na listi Farmaceutsko-biokemijski fakultet i zapravo bilo što što ima veze s kemijom ili biologijom, uglavnom nečim u STEM području što nema baš puno veze s fotografijom. A možda i ima?

Čestitamo Andrei na lijepoj nagradi i zahvaljujemo na intervjuu. Želimo joj puno uspjeha u daljnjem radu kao i u fotografiranju za naš školski časopis.

FOTO: Andrea Ament, Lav Borucinsky, privatna arhiva mentorice