Suvremeno društvo na temeljima klasičnog obrazovanja

Svima je poznato kako ove godine Klasična gimnazija obilježava svoju 415. godinu neprekidnog djelovanja. Ovaj posebni rođendan nagnao je klasičare da ga proslave u stilu, organizirajući mnogobrojna događanja poput sadnje 415 stabala, snimanja promotivnog videa, organizacije kviza Tko želi biti jubilarni klasičar (koji će se održati tijekom proljeća), izvedbe suvremene i antičke dramske predstave i dr. u svrhu promoviranja Škole jer 415 godina postojanja slavi se samo jednom!

Povodom obilježavanja važne obljetnice rodila se zamisao o organizaciji znanstvenog simpozija pod nazivom “Suvremeno društvo na temeljima klasičnog obrazovanja”, koji je okupio sve važne i istaknute predstavnike raznih znanosti i područja, koji su, naravno, bivši i ponosni klasičari; Davor Miličić, Velimir Srića, Mirjana Kujundžić-Tiljak, Matija Žeško, Deniver Vukelić, Andrea Hržić Šesnić (nije mogla doći, no video s izlagnjem bit će postavljen na Youtube kanalu škole), Neven Jovanović, Adriana Belay, Igor Medić, Boris Jokić, Dora Zgrabljić Rotar, Ivan Bedeničić, Tamara Tvrtković, Filip Budić i Mia Petljak. Simpozij je održan u svečanoj dvorani Klasične gimnazije pod pokroviteljstvom ministra znanosti i obrazovanja Radovana Fuchsa, čija je izaslanica Vesna Šerepac bila prisutna, i predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, umjesto kojeg je došla njegova savjetnica za obrazovanje Jadranka Žarković, a prisutna je bila i ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje Dubravka Brezak Stamać.

Organizacijski odbor činili su profesori Mislav Gjurašin i Alen Orlić, profesorica Dubravka Matković, prof. dr. sc. Tamara Tvrtković, profesorica Klasične gimnazije Kornelija Pavlić, koja je ujedno i tajnica Organizacijskog odbora, i ravnateljica Zdravka Martinić-Jerčić, dok su Počasni odbor činili Damir Boras, Dario Budimir, Anđelka Horvat, Mira Hercigonja-Szekeres, Željko Rainer, Dalibor Renić, Ivanka Stričević, Zlatko Šešelj i Ante Žužul.

Sastajanje u Svečanoj dvorani

Simpozij je započeo u 9:30, a otvorili su ga članovi pjevačke skupine Hosanna, Kaya Mary McConnell (4.b) i Marin Bulić (2.a), koji su prekrasnom izvedbom Gaudeamus igitur potaknuli okupljene klasičare da zapjevaju zajedno s njima. Nakon njihova nastupa okupljene goste pozdravila je ravnateljica Zdravka Martinić-Jerčić istaknuvši kako u Klasičnoj nikada nije dosadno upravo zbog ovakvih posebnih prigoda, spomenuvši i aktualni Erasmus+ projekt i zelenu akciju, nakon čega je zahvalila svima koji su došli i najavila govornike.

Dalibor Renić, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, ukratko objašnjava važnost grčke i rimske kulture koju pružaju klasične škole i ističe važnost isusovaca koji su osnovali Klasičnu gimnaziju te govori kako je najljepše kao nastavnik vidjeti da si jednom mladiću ili djevojci pomogao razviti i otkriti talente. Poslije njega Dubravka Brezak Stamać svoj govor uokviruje značajnim Ciceronovim citatom:

ako pred knjižnicom imaš malen vrt, ništa ti ne nedostaje.

Vesna Šerepac govori koliko je rad Klasične tijekom 415 djelovanja prepoznat u društvu u kojemu živimo, a Jadranka Žarković dodaje kako rad s djecom čovjeka doista ispunjava na najljepši način.

Svatko od nas je Odisej

Prvi gost koji se uspeo na pozornicu, vođen moderatorom Nevenom Jovanovićem, bio je akademik Davor Miličić. Miličić 1980. godine završava Klasičnu gimnaziju i upisuje studij medicine na Medicinskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirao 1986. summa cum laude. Danas je redoviti profesor u trajnome zvanju na istoimenom fakultetu, predstojnik je Klinike za bolesti srca i krvnih žila te višegodišnji voditelj Programa transplantacije srca u KBC-u Zagreb.
Miličić putem svoje prezentacije Što je meni Klasična gimnazija? apostrofira kako nije bitno odakle dolaziš ni tko su ti roditelji, nego kakva si osoba iznutra. Sjeća se raznih profesora koji su mu predavali (među kojima je i legendarna profesorica Vesna Lopina), govori da su bili strogi, ali dobrohotni te su svoje učenike učili kako biti slobodnima u neslobodnom društvu koje je tada vladalo. Govorništvo se razvijalo putem antičkih tekstova, na kojima je Milčić iznimno zahvalan. Završava svoje izlaganje pamtljivom izjavom: Svatko od nas je Odisej, ali se rijetki vrate na Itaku.

Rođen sam da volim

Velimir Srića, prof. dr. sc., magistrirao je na FER-u, završio MBA na Sveučilištu Columbia u New Yorku i doktorirao informatiku. Također je dobitnik Fulbrightove i Eisenhowerove stipendije i stručnjak je Svjetske banke za upravljanje promjenama. Objavio je 96 knjiga, više od 400 znanstvenih i stručnih radova te više od tisuću kolumni u časopisima.
Njegovo predavanje Od krize do strateške harmonije obrađuje sadržaj vezan za Srićinu najnoviju knjigu EmPowerUS: From Crisis to Strategic Harmony. Na početku se prisjeća starih dana provedenih u Klasičnoj koja ga je, kako kaže, naučila čitati i pisati s ljubavlju putem starih grčkih i rimskih filozofa te kasnije citira buntovničku Antigonu riječima: Nisam rođena da mrzim, nego da volim.

Nostalgično prisjećanje dana u Klasičnoj

Prof. dr. sc. Mirjana Kujundžić Tiljak specijalistica je socijalne medicine i organizacije zdravstvene zaštite i profesorica biostatistike, ravnateljica Škole narodnog zdravlja “Andrija Štampar” te pročelnica Katedre za medicinsku statistiku, epidemiologiju i medicinsku informatiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Na početku prezentacije Salus Populi (zdravlje ljudi) Kujundžić Tiljak prikazuje sliku maturanata iz 1982. na putovanju u Grčku, kojima je ujedno i jubilarna obljetnica mature, te tako vraća bivše učenike Klasične gimnazije u doba srednje škole i mladosti. “To nam je bio vrhunac života – konačno stići u tu Grčku o kojoj smo toliko slušali.” Također se prisjeća raznih anegdota iz toga doba, koje joj i dan danas ostaju blizu srca te nabraja koje predmete je tada bila slušala: muzeologija, arhivistika, daktilografija, srednjovjekovni latinski i dr. Važnost pridodaje i Hipokratu i Asklepiju, od kojih je poteklo zdravstvo.

Od Nestora do kvantnog računanja

Kraj prvog dijela simpozija obilježio je dr. sc. Matija Žeško. Nakon završene Klasične gimnazije, za razliku od većine svojih kolega odlučio se za studij fizike na zagrebačkome PMF-u. Trenutno je zaposlen u konzultantskoj tvrtki McKinsley & Company u kojoj istražuje kako upotrijebiti kvantna računala u rješavanju poslovnih problema.
Putem prezentacije pod imenom Od Nestora do kvantnoga računanja: korisne spoznaje iz klasičnoga obrazovanja jednoga fizičara Žeško argumentira svoj odabir fakulteta te objašnjava kako je Klasična utjecala na njegovo snalaženje tijekom studija. Budući da je bio okružen kolegama iz MIOC-a i raznih elektrotehničkih škola, koji su imali veliko predznanje upisavši PMF, Žeško je, kako je jedan njegov profesor bio rekao, “hendikepiran”, odnosno njegovo matematičko znanje nije bilo na razini koju je taj fakultet zahtijevao. No usprkos tome upotrijebio je najbolju vještinu koje je stekao u Klasičnoj, a to je učenje, te se na razne načine istaknuo od svojih kolega (npr. mogao je citirati prvih sedam stihova Ilijade). Tako je s publikom na kraju podijelio tri spoznaje koje je naučio:
1) Slušaj svoje savjetnike i pozorno razmotri mogućnosti koje postoje
2) Istakni se vještinama koje tvoji kolege nemaju
3) Snažna priča poduprta činjenicama ono je što potiče ljude na djelovanje.

Klasičari u kulturi i povijesti

Nakon kratke stanke na mjestu moderatora našla se Tamara Tvrtković, koja je odmah najavila dr. sc. Denivera Vukelića. Nakon završene Klasične gimnazije 1999. godine diplomira povijest i hrvatski jezik i književnost na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je i doktorirao. Stručni je urednik za povijesna izdanja u nakladničkoj kući Školska knjiga d. d. te uređuje znanstvena i stručna izdanja s područja povijesti, arheologije, politike i religije.
Vukelić putem svoje prezentacije Koliko klasično obrazovanje vrijedi u životu jednoga povjesničara? odmah daje do znanja koliko je vrijednih vrlina i znanja stekao tijekom svog boravka u Školi, istaknuvši kako je bio urednik Časopisa MI, koji je tada kao jedini školski časopis s isključivo učeničkom redakcijom došao na LiDraNo 1999. godine. Potaknut svojim jedinstvenim klasičnim obrazovanjem, Vukelić osmišljava povijesni udžbenik za osnovnu školu pod nazivom Klio – odajući čast grčkoj muzi povijesti.

Što je zajedničko Platonu, Krleži i indijanskom poglavici?

Prof. dr. sc. Neven Jovanović profesor je na Odsjeku za klasičnu filologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje predaje grčki jezik i književnost, rimsku književnost i prevođenje s latinskog te latinsku stilistiku. Svoju prezentaciju Umijeće koncentracije – zašto su grčke i rimske rečenice tako dugačke i komplicirane? započinje trima kraćim zapisima preuzetima iz Platonove Države, djela Miroslava Krleže te govorom Poglavice Indijanaca Spaja Dvije Oklade. Govori kako su sve tri rečenice kompleksne i složene da bi nas natjerale da više razmišljamo i zapravo tako nalazi zajedničku točku ovim potpuno nepovezanim likovima iz povijesti što njegovo izlaganje čini doista interesantnim. Zaključak koji izvodi glasi da su grčke i latinske rečenice, koliko god dugačke bile, slične rečenicama Krleže i starih Indijanaca po tome što računaju na pozornost koncentrirane i usredotočene publike. Dužina i kompliciranost tih rečenica nisu isključivo problemi sintakse koliko antropološki problem, odnosno prvo moramo razumjeti njihovu kulturu da bi prevodili tekstove.

Veze klasičnoga obrazovanja i vizualnih umjetnosti

S prezentacijom Važnost klasičnoga obrazovanja na području međunarodnih projekata u kulturi dolazi mr. sc. Adriana Belay. Završivši Klasičnu upisuje njujorško-pariški fakultet The New School/Parsons nakon kojega se seli u Malavi gdje radi na područjima edukacije i medijske pismenosti. Sada već šest godina radi u Zagrebu kao kustosica za izložbe u Muzeju za umjetnost i obrt s naglaskom na međunarodne projekte kulturne suradnje.
Belay ukazuje na važnost vizualne umjetnosti, koja je na neki način uvjetovana poznavanjem kulture i jezika koje pruža osnovno klasično obrazovanje. Također spominje svoju izložbu u Muzeju za umjetnost i obrt pod nazivom “Od potresa do potresa 1880.” koja je nastala odmah nakon razornog potresa u ožujku 2020. godine.

Od Klasične do Klasične

Dr. sc. Igor Medić poznat je mlađim klasičarima kao profesor Hrvatskog jezika u Klasičnoj od 2012. godine. Maturirao je nedavne 2006. te upisao kroatistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Također je suautor gimnazijskih udžbenika hrvatskog jezika i autor desetak znanstvenih radova iz područja poredbene povijesti hrvatske književnosti, na koju je temu i doktorirao 2021. godine.
Medić se oslanja na temu novog školskog kurikuluma koji je stupio na snagu 2021. godine te je uveden u osnovnoškolski i srednjoškolski obrazovni sustav u svojoj prezentaciji Uloga klasičnoga nasljeđa u suvremenoj nastavi Hrvatskoga jezika. Govori koliko je zapravo izmijenjen popis sadržaja u nastavi Hrvatskoga jezika, specifično redoslijed čitanja lektira. Ističe kako je teško sa 15, 16 godina prihvatiti da je neki tekst koji čitamo samo jedan mali dio, krhotina jednog većeg djela te se suočiti s necjelovitošću tog komadića – problemi fragmentacije teksta, što doista je jedan od većih problema s kojim se suočavaju srednjoškolci.

Od klasičara do (propalog) reformatora

Dr. sc Boris Jokić diplomirao je psihologiju na Odsjeku za psihologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a magistrirao je i doktorirao na Sveučilištu u Cambridgeu u Velikoj Britaniji. Ravnatelj je Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu te voditelj brojnih znanstvenih projekata.
Izlaganje simpatičnoga naziva Od klasičara do (propalog) reformatora: uloga Klasične gimnazije u životnim i poslovnim (ne)uspjesima odlikuje simpatičan pristup temi. Jokić se u 5. razredu upisuje u klasičnu osnovnu školu na Trešnjevci gdje je jedan razred bio razred klasičara, koji se nakon osnovne seli u Klasičnu gimnaziju. Teške 1991. godine nastava se održavala u samom podrumu Škole, objašnjava nam Jokić. Klasična mu je dala sposobnost da poštuje autoritet, ali da ga istovremeno i kritički propituje te da uči tradicionalno, a da istovremeno prihvaća i uvažava modernitet.

Zadnjih sat vremena druženja

Nakon treće stanke, odnosno poslije nekoliko kolača i kava, započela je zadnja faza simpozija. Moderator je ovaj put bio Igor Medić.

Prva na redu ovoga dijela bila je doc. dr. sc. Dora Zgrabljić Rotar, koja radi na Pravnome fakultetu od 2009. godine gdje je i doktorirala. Također je vanjski član Odbora za europske poslove Hrvatskoga sabora.
U svoje izlaganje Ius est ars boni et aequi (pravo je umijeće dobrog i pravednog) ukomponirala je sve važne značajke koje čine pravo te je objasnila samu funkciju prava i njegove vrijednosti. Ono potječe iz staroga Rima, upravo “ius est ars boni et aequi” jedina je definicija iz antičkoga rimskog prava koja je ostala sačuvana. Za pravnike, zaključuje, klasično obrazovanje puno je više od znanja latinskog i grčkog – ono daje određen sustav vrijednosti koje nosimo sa sobom i prenosimo dalje da bi stvorili dobro i pravedno društvo te nas uči kako na temelju činjenica donijeti ispravan sud.

Klasični jezici u katoličkim školama

Ivan Bedeničić bivši je profesor, a sadašnji ravnatelj u Katoličkoj gimnaziji s pravom javnosti u Požegi posljednjih 15 godina. Nakon završetka osnovne škole u Bregani odlučio je upisati se u Klasičnu gimnaziju u Zagrebu te završava Filozofski fakultet na Odjelu za klasičnu filologiju.
Bedenić se u prezentaciji Klasičari u katoličkim školama RH – izumiruća vrsta fokusira na jedinih dvanaest škola u Hrvatskoj koje provode klasično obrazovanje. Iznosi statistike vizualizirane putem grafova, koji pokazuju broj rasta i pada učenika u tim školama te govori kako je u zadnje vrijeme nažalost negativna demografska slika, odnosno broj se učenika u klasičnim (pogotovo katoličkim) školama smanjuje. “Mi smo zapravo vrlo mala populacija u Hrvatskoj, na neki način smo elita”, nastavlja Bedenić. Htio je da publika osvijesti činjenicu da katoličke klasične škole polako isparavaju i pitanje je postoji li budućnost klasičnih jezika u katoličkim školama.

Sa simpatičnom prezentacijom Sve što treba da znam, naučila sam još iz Homera dolazi izv. prof. dr. sc. Tamara Tvrtković. Završivši Klasičnu diplomirala je klasičnu filologiju na Filozofskome fakultetu. Jedno je vrijeme bila zaposlena u Klasičnoj, a od 2013. godine radi na Fakultetu hrvatskih studija na studiju latinskoga jezika i hrvatskog latiniteta.
Aludirajući na Roberta Fulghuma (koji je napisao knjigu Sve što treba da znam, naučio sam još u vrtiću) Tvrtković je predstavila svoju verziju šaljivog naslova knjige. Kao prava klasičarka prepričava dobro poznate i nezaboravljive mitove iz Odiseje i Ilijade s dozom subjektivnosti i vlastitog shvaćanja poruka. Naglasak stavlja na Odiseja i njegovo dugo putovanje – u Odiseji su slava i čast dva suprotstavljena pojma, na početku on žudi za slavom rekavši Kiklopu da se zove Odisej kako bi Kiklop znao tko ga je pobijedio, no na kraju Odisej ubija prosce da bi osvetio svoju povrijeđenu čast. Tako ipak na kraju putovanja pobjeđuje čast, a ne slava, zaključuje Tvrtković.

Učenje klasičnih jezika doza je mazohizma

Filip Budić, mag. hist. et archaeol., završava osnovnu školu klasičnog smjera te zajedno s dva druga učenika iz razreda upisuje Klasičnu gimnaziju 2006. godine. Kasnije na Filozofskom fakultetu diplomira antičku arheologiju i staru povijest. Od 2021. godine zaposlen je kao asistent na katedri za staru povijest Filozofskoga fakulteta.
Prezentaciju Klasična naobrazba i istraživanje stare povijesti u metežu 21. stoljeća započinje humorističnom izjavom: “Svatko tko odabere latinski i grčki ima dozu mazohizma u sebi.” Cijeni ozbiljnost pristupa pri proučavanju teme, kojoj ga je naučila upravo Klasična na čemu joj je vječno zahvalan. Spominje važnost grupe Putujem i učim, koja mu je pokazala perspektivu povjesničara i arheologa pri promatranju građevina. Takav pristup svijetu usmjerava ga na sadašnje zanimanje iz kojega se rodila bogata karijera puna znanja stečenog još u Klasičnoj.

Šećer na kraju

Dr. sc. Mia Petljak završava simpozij kao šećer na kraju. Maturiravši 2009. godine seli se u London, gdje završava dodiplomski studij genetike na sveučilištu University of Cambridge. Od 2019. godine matična joj je ustanova Broad Institute of MIT and Harvard u Bostonu, gdje nastavlja postdoktorsko istraživanje na genomima karcinoma.
Petljak se virtualno javila iz Bostona s prezentacijom Od Klasične gimnazije do otisaka mutacijskih procesa u genomima raka. Ona se, za razliku od većine klasičara, više istaknula i pronašla u prirodnim znanostima te detaljno objašnjava koliko je bio težak put do cilja. U svome izlaganju Petljak također objašnjava nastanak karcinoma te njegove uzroke i posljedice.

Uspješni simpozij priveden je kraju u poslijepodnevnim satima. Tamara Tvrtković zadovoljno je rekla zadnju riječ pa pozdravila stare kolege i učenike te je tako došao kraj ugodnom jednodnevnom klasičarskom druženju.

FOTO: Mislav Gjurašin i Tara Duralija