IZVANUČIONIČKA NASTAVA – smjer Pariz

Izvanučioničku nastavu u Francuskoj početkom su školske godine isplanirali mr.sc. Galjina Venturin, prof., mr.sc. Ariana Stepinac, prof. te Davor Svaguša, prof. Namijenjena je učenicima Francuskoga jezika, Filmologije te učenicima Povijesti trećih i četvrtih razreda, kao i svim ostalim zainteresiranim učenicima Klasične gimnazije. 

Cilj je izvanučioničke nastave bio posjetiti i aktivno doživjeti znamenitosti i lokalitete Pariza važne kroz povijest, od antike, preko srednjeg vijeka, sve do povijesti 19. i 20.st. (npr. Versailles, Bastillea, Cite de sciences, Eiffelov toranj, Louvre, te ostale muzeje i lokalitete od značaja za razvoj francuske i svjetske povijesti i umjetnosti). Učenici su tako u prirodnom okruženju i u svakodnevnom životu mogli primijeniti i vježbati svoje usvojeno znanje francuskoga jezika. 

U PARIZU – DAN PRVI I DRUGI

Kad smo stigli u Pariz, dočekao nas je autobus i stručno vodstvo koje nam je pružilo ubrzan pogled u sve ono što ćemo u sljedećih nekoliko dana obići. Bili smo smješteni u poslovnoj četvrti malo izvan Pariza u hotelu, a večerali u malom restoranu bliže centru.  

Sljedećeg dana obišli smo Dome des Invalides (Les Invalides) koji se nalazi u neposrednoj blizini Eiffelova tornja. Prvobitno je imao namjenu bolnice za umirovljene i ranjene vojnike, odakle dolazi njegovo ime. Kompleks obuhvaća vojne muzeje, spomenike i crkve. Ipak, njegov je najprepoznatljiviji dio Musée de l’Armée i grobnica Napoleona Bonapartea koja se nalazi ispod velike kupole prekrivene s više od 12 kilograma zlata.

Nakon slobodnog vremena za ručak, uputili smo se ka Muzeju d’Orsay (Musée d’Orsay), jednom od najvećih muzeja na svijetu u kojem se čuvaju najznačajnija djela napravljena između 1848. i Prvog svjetskog rata. Nalazi se na lijevoj obali Sene, a muzejom postaje tek 1986. godine, do tad je bio željeznički kolodvor koji je postao premalen za zahtjevne potrebe grada Pariza. Posjeduje najveću zbirku impresionističkih i postimpresionističkih slikara kao što su Monet, Manet, Degas, Renoir, Cezanne i Van Gogh.

Među svim djelima za oko su mi zapele slike La malaria Ernesta Heberta, Monetovi Lopoči i manje poznato djelo autorice Eleanor Fortescue-Brickdale The pale complexion of thru love. Slika ilustrira scenu iz Shakespeareove drame Kako vam drago. D’Orsay krase i djela Leonetta Cappiella, pionira modernog oglašavanja. Stvorio je više od 530 plakata, a karakteriziraju ga jarke boje, upečatljive slike i minimalizam. Postavio je temelja za buduće reklame te se njegov utjecaj vidi i dan danas.

TREĆI PARIŠKI DAN

Trećeg je dana na red stigla Bazilika Sacre-Coeur, projektirana u neobizantskom stilu. Smještena je na brdu Montmartreu. Obišli smo i Luksemburški vrt, mjesto gdje se Parižani dolaze opuštati i igrati se s brodićima na jezercu. Novoobnovljenu crkvu Notre Dame vidjeli smo samo izvana, ali je na nas ipak ostavila snažan dojam.

Dolazimo i do mog omiljenog dijela putovanja: Centre Georges Pompidou, poznat i kao Beaubourg radi istoimene četvrti u kojoj se nalazi. To je muzej suvremene umjetnosti koji se kronološki nastavlja na Muzej d’Orsay. Svojom modernističkom arhitekturom prkosi arhaičnosti povijesne četvrti blizu koje se nalazi. Ovo je bila odlična prilika za obilazak Pompidoua jer se uskoro zatvara na dulje vrijeme radi preuređivanja, pa će ga zainteresirani moći vidjeti i prije i poslije restauracije. Imali smo karte za tri izložbe, ali smo zbog vremenskih ograničenja uspjeli obići samo dvije. Suzanne Valadon dobila je posebno mjesto u muzeju. Rođena pod imenom Marie Clementine, odrasla je u siromaštvu. Htjela je raditi u cirkusu, ali zbog ozljeda ta je njezina želja bila neostvariva. Postala je model za mnoge poznate francuske slikare tog vremena te je tad dobila i novo ime – Suzanne jer su umjetnici smatrali da je njezino prethodno ime bilo previše nježno za njezin oštar karakter. Uskoro se i sama počela baviti slikarstvom. Nikad se nije umjetnički obrazovala što joj je išlo u korist jer joj umjetnička škola nije pokvarila unikatan pogled na svijet te je ostala vjerna svom stilu. Najviše je crtala aktove i mrtvu prirodu, a karakterizirala ju je zamjena uloga muškog i ženskog tijela.

Druga izložba koju smo obišli bila je Paris Noir. Izložba je inspirirana afričkom kulturom, antirasističkom borbom, ali i svakodnevnim životom ljudi crne boje kože u Parizu. Nažalost, Francusku, kao i mnoge druge zapadne kulture, karakterizira kolonijalizam i rasizam koji je prisutan i danas. U samom centru izložbe nalazi se soba koja prikazuje Sredozemno more, ali ga ne romantizira, već ugrubo prikazuje jednu od njegovih karakteristika koja je vrlo često zaboravljena. Mediteran je put kojim se trguje robovima. Izložba mi se toliko svidjela da sam pomalo brzopleto kupila knjigu o francuskom kolonijalizmu na francuskom. I dalje nisam sigurna kako ću to pročitati, ali naći će se način.

TRČI, TRČI KROZ PARIZ

Versailles je bio naša sljedeća postaja. Versajska palača ili Dvorac Versailles u Versaillesu bila je palača, odnosno kraljevska rezidencija francuskih kraljeva i više od stotinu godina sjedište francuske vlade. U početku je bio običan lovački paviljon, ali s vremenom on postaje materijalno oličenje francuskog apsolutizma. Spavaća soba u samom centru palače, dvorana ogledala i geometrizirani parkovi koje nismo mogli prepješačiti samo su neki od atributa koji nam ukazuju na raskošan i rastrošan život kraljevskih obitelji u tadašnjoj Francuskoj.

Skoknuli smo i do Louvrea (Musée du Louvre), ali na brzinu, kako bismo vidjeli njegovu piramidu, dvorište i impozantnost same građevine. Mona Lizu ćemo posjetiti neki drugi put jer nam je proračun tanak, a vremena je malo. Treba još vidjeti toliko toga…. i obići Napoleona (La colonne Vendôme), brončani stup i ratni spomenik s rezbarijama u niskom reljefu iznad kojih se nalazi kip Napoleona.

POSLJEDNJA VEČER U PARIZU

Posljednju večer u Parizu proveli smo zabavljajući se u gradu. Čak sam stekla i dva nova prijateljstva. A u ponoć smo imali posljednju priliku gledati Eiffelov toranj kako svijetli u svom “Gradu svjetlosti”.

Prije odlaska na aerodrom obišli smo interaktivni Muzej grada znanosti i industrije i jeli vrhunsku korejsku hranu. Iako smo imali par nezgoda s gubljenjem u metrou, svi smo se vratili živi i zdravi, puni novih iskustava. Za kraj mogu samo reći: Paris je t’aime, a našim profesorima koji su nas pratili i organizirali putovanje jedno veliko Merci!

FOTO: Davor Svaguša, prof.; Ariana Stepinac, prof.