Priprema za ovogodišnju aktivnost Mladih biologa, koju organizira prof. Ana Sladoljev, započela je u srijedu 14. rujna u multimedijalnoj dvorani Klasične gimnazije predavanjem Gljivarenje kao koristan hobi. Naša dugogodišnja suradnica, vrsna poznavateljica gljiva, predsjednica Gljivarskog društva Kamilo Blagaić i licencirana determinatorica gospođa Vesna Dujlović održala je predavanje na kojem su sudionici projekta Svijet gljiva 5, uz korisne informacije o gljivama koje nas očekuju na terenu, dobili i detaljnije upute kako se pripremiti za terenski dio projekta. 

Pletene košare, ruksaci i dobro raspoloženje  

Naše jutro započelo je, kao i mnoga prije izletnička jutra, u 7:45 okupljanjem ispred Gradskog poglavarstva. Iako je rečena pozicija bila mjesto okupljanja većeg broja izletnika, lako je bilo prepoznati članove gljivarske družine po karakterističnom rekvizitu  – pletenoj košari. 
Kada je u bus utrčao i zadnji gljivar, naš Josip, sretni vozač agencije Srećko tours dao je gas i krenuli smo prema Gorskom kotaru – odredištu Kupjak. 

Ove godine Mladi biolozi dijelili su bus s jedanaest članova Gljivarskog društva Kamilo Blagaić. Gospođa Vesna uzela je mikrofon i veći dio puta davala nam je korisne savjete o opasnostima koje nas mogu zateći u šumi. Čulo se tu priča o šumskim zvijerima, dezorijentiranosti u šumi, mogućnosti da se izgubimo ako se ne držimo grupe, mogućnosti da padnemo, nemogućnosti zvanja pomoći ako nam je baterija mobitela prazna, čak se sjetila i nekada davno miniranih područja. Nije se moglo oteti dojmu da nikada prije nismo dobili ovoliko upozorenja, a ove godine se na izlet uputilo uz učenike nikada više kolega profesora iz Klasične. Znakovito. 

Gospođa Vesna tijekom vožnje nekolicini je gljivara podijelila fućkaljke kako bismo se tijekom šetnje po šumi lakše locirali. 
I tako u dobrom raspoloženju stigosmo na odredište. 

Šuma  

Odmah po izlasku iz busa podijelili smo se u nekoliko grupa. Svaka se sastojala od dva člana Gljivarskog društva i nekoliko učenika. U šumu smo krenuli oko deset sati i dogovorili da se na isto to mjesto vratimo punih košara u 14:00. Tada ćemo imati radionicu determinacije gljiva. 

Šuma je u jesen čudesno lijepa i ako pažljivo gledate svako malo vas nagradi nekim novim iznenađenjem. Iznenađenje po iznenađenje, nakupismo pune košare gljiva. Ove godine šampiona vrganja od 1,6 kg pronašla je kolegica Snježana Krajinović. Kapitalac je obećavao bogatu trpezu.  

Tijekom šetnje pod nogama se izmjenjuje tlo različitih boja i oblika. Tražeći gljive ne ide se po utabanom putu, nego se zavlači ispod grana, gazi preko srušenih stabala, preskače potočić, razgrće gustu travu. Sve da bi se našlo novo iznenađenje. Teško je riječima opisati radost koja se pojavi u čovjeku kada ugleda novu gljivu. Ta ista radost vuče da ideš dalje i dalje.  

Pratiteljica naše grupe objasnila nam je da se gljive tijekom branja spremaju u košare kako bi spore, rasplodne stanice gljiva, tijekom šetnje po šumi padale na tlo, i tako osigurale novu generaciju gljiva. 

Radionica determinacije gljiva 

Oko 14:00 sve grupe su se vratile na zborno mjesto. Amfiteatar za radionicu činila je hrpa balvana koja se našla u blizini mjesta sastanka. Klasičari su posjedali po balvanima, a glavnu riječ tada je preuzeo gospodin Antun Kiš. Izvrsni poznavatelj gljiva, po struci prof. matematike, vješto je i znalački prenio mladim klasičarima dio svojega golemog znanja o gljivama. Strpljivo je pregledao svaku košaru koja je došla do njega, odvojivši jestive i nejestive gljive. Osim što je determinirao gljive, dao nam je i nekoliko savjeta kako spraviti gljive za jelo, ali i zanimljivu informaciju da osoba godišnje smije pojesti do 5 kg gljiva. 

Budućnost gljivara dijelom je i u rukama klasičara 

Omamljeni svježim zrakom, okupani suncem, oko 16:00 uputili smo se prema Zagrebu.  
Tijekom putovanja u živom razgovoru rodila se ideja da Klasična gimnazija bude domaćin iduće velike godišnje izložbe gljiva Gljivarskog društva Kamilo Blagaić. 

Gospođa Vesna je pozdravni govor u busu zaključila vidno zadovoljna vijestima da su se tri mlada klasičara Maks Semenić, Sven Jendrašinkin i Josip Svoren odlučili priključiti Gljivarskom društvu.  

Tko zna, možda baš ti mladi ljudi nekim budućim generacijama klasičara budu vrsni determinatori i vodiči na novim šumskim putima.

FOTO: Ana Sladoljev