Beč - glavni grad Austrije i jedan od najpoznatijih gradova diljem Europe, uživa u društvu najljepših turističkih destinacija. Bio je sjedište Habsburgovaca, mjesto rođenja Marije Antoanete i Johanna Straussa Mlađeg, svjetski poznatog kao „kralja valcera”, autora legendarne skladbe Na lijepom plavom Dunavu u daljoj prošlosti, a u bližoj je postao simbol pjesme Vienna Billyja Joela te mjesto radnje hit filma Before Sunrise Richarda Linklatera. Klasičari su u sklopu grupe Putujem i učim, u pratnji prof. Fröbe, Mikac i Car, posjetili Beč i u njemu puno vidjeli i naučili, a iznad svega se dobro proveli.

Polazak, panorama, šetnja trgom i... protest?

Krenuli smo iz Zagreba 3. listopada u pet ujutro, doba dana kada su ulice prazne, a vani je i dalje mrak. Kratko smo pauzirali u Ljubljani prije nego što smo nogama dotaknuli bečke ulice. Uslijedila je panoramska vožnja koja nam je pokazala predivne ulice i lokacije grada Beča praćena zanimljivim povijesnim činjenicama iz bilješki našega vodiča.

U Beču smo došli do Stephansplatza, glavnog trga, te dobili tri sata slobodnog vremena. Tijekom šetnje i kupovine u gradu dolazile su do nas obavijesti o prisutnosti hitnih službi u gradu, ali da nema nikakve opasnosti. Dvadesetak minuta prije kraja našeg slobodnog vremena pri povratku na Trg do Katedrale sv. Stjepana, naletjeli smo na nešto što nitko od nas nije očekivao - prosvjed.

Prosvjed je okupio veliku skupinu ljudi kao i turiste koji su snimali svojim telefonima i zbunjeno se gledali (uključujući i nas). Radilo se o želji za povlačenjem NATO-a iz Austrije, toliko smo mogli čuti i shvatiti. Policija je predvodila prosvjed kao zaštita (što je možda i bio razlog obavijestima), a uz ljude s transparentima i obilježjima koje većina nas nije mogla pročitati, snažan odjek prosvjedu davali su prateći bubnjari. Ovo nije jedini takav prosvjed u Beču, u zadnje vrijeme događa ih se puno više, njima građani odašilju svoje poruke nezadovoljstva vladajućima. Poruke su antiratne i razumljive jer nitko ne želi svoju djecu poslati u rat.

Prirodoslovni muzej

Prohodali smo od Stephansplatza do Prirodoslovnoga muzeja, velike građevine građene od 1851. do 1876. pod vladavinom cara Franje Josipa I. Muzej je otvoren 10. kolovoza 1889. godine. Građevina sadrži 39 izložbenih dvorana te smo imali priliku njima prošetati i vidjeti razne preparirane i konzervirane uzorke životinja, ali i kosture dinosaura. U jednom danu nemoguće je obići i vidjeti 30 milijuna primjeraka i artefakata koje muzej posjeduje i čuva što ga čini jednim od najvećih i najvažnijih prirodoslovnih muzeja na svijetu. 

Marx Halla, Vikinzi i "imerzivna" stvarnost

Naša zadnja postaja prije povratka bila je Marx Halle, gradska dvorana u kojoj se održavaju sajmovi, koncerti, gala večere, korporativni eventi ili velike multimedijalne izložbe. U njoj smo imali priliku doživjeti izložbu  WIKINGER – Ein immersives Erlebnis/ Vikinzi i njihovo imerzivno iskustvo.

E, sad, što je "imerzivno"? Značenje riječi „imerzivno“ dolazi od engleske riječi "immesrsive" koja označava, u kontekstu virtualne stvarnosti, generiranje trodimenzionalnog prikaza koji izgleda kao da okružuje korisnika. U općem kontekstu predstavlja uživljavanje osobe u neku aktivnost u kojoj trenutno sudjeluje. (izvor https://virtualnastvarnost.net/sto-znaci-rijec-imerzivno/) Tako smo se i mi na trenutak uživjeli u život Vikinga, skandinavskih pomoraca, trgovaca, ratnika.

Prije ulaska u egzibiciju dobili smo slušalice i ušli u "filmsku dvoranu". Kratki film prikazivao je povijest Vikinga, ali njegova je najveća mana bila što ga je cijelog napravila umjetna inteligencija. Nakon toga ušli smo u drugi dio prostora gdje nas je dočekao VR - 3D kompjuterski napravljena vizualizacija kojom smo ušetali u vikinški svijet. 

Pozdrav Beču i povratak Zagrebu

Nakon petosatnog putovanja vratili smo se u Zagreb u kasne sate, ali noseći sa sobom lijepa iskustva. Beč smo zasigurno pozdravili s osmijehom na licu i željom za povratkom jer kako Billy Joel kaže: "Vienna waits for you".

FOTO: Inga Fröbe,prof., Anđela Ana Knežević 1.b, Janko Momčilović 1.b, Marija Pavlović 1.b