Izvedba monodrame Govorite li hrvatski
Ovog utorka u našoj školi imali smo priliku pogledati monodramu Govorite li hrvatski? u izvedbi nagrađivanoga Joška Ševe. Gostovanje dramskoga prvaka i profesora ADU u Klasičnoj gimnaziji organizirali su profesori Zoran Čorkalo i Ivana Car Jakovljević. Činjenica da je upravo u utorak monodrama izvedena 794. put govori mnogo, no jednako jasnu poruku upućuje silan aplauz kojima su učenici nagradili gospodina Ševu.
Čitate li hrvatski
Autor je ove monodrame Joško Ševo koji ju je do sada izveo u više od 55 država od premijere 11. veljače 1994. Jedna je od najdugovječnijih predstava hrvatskoga kazališta, a svakome tko ju je pogledao jasno je zašto. Naime, predstava je sastavljena od kolopleta hrvatskih stihova i proze na standardu i na dijalektima, a sami su monolozi posuđeni od velikih imena i djela hrvatske književnosti poput Augusta Šenoe, Tina Ujevića, Marka Marulića, Marina Držića, pa čak i s Bašćanske ploče. Kao što već možete pretpostaviti, ova monodrama ne dotiče samo hrvatsku književnost, već i propitkuje vrijednost hrvatskog jezika u vrijeme nagle globalizacije.

Bijel kao dan, lijep kao san
Globalizacija ima nepobitan utjecaj na jezike, pogotovo one s malim brojem govornika. Govornici tih jezika često se zapitaju što će biti s nama sutra. Promjene narječja u monodrami skreću pažnju gledatelja na pitanje postavljeno u samome naslovu: Govorite li, zaista, hrvatski? Zasigurno govorite, jezik je fleksibilan. Govore li ga Bednjanci, Dubrovčani, Vinkovčani? Naravno, i to je poruka ove monodrame: treba cijeniti svoj jezik, njegove dijalekte, pa čak i padežna pitanja. Ne zato što smo ovdje rođeni, ili zato što ga znamo, ili zbog nekog domoljublja, već zato što je jezična različitost jedan od ljepših aspekata svijeta.
Dakle, dragi čitatelji, pozivam vas da ponekad poslušate Haustor ili Jaltu Jaltu, što vam više odgovara, koristite se frazemima, kada ne znate što vam je baka iz Slavonije rekla, pokušajte zapamtiti. Bili mi na pozornici ili u zapozorju, hrvatski jezik ima svoj čar, baš poput zelene livade okovane suncem.
FOTO: Iskra Razum