Antička dramska grupa pod vodstvom profesorice Dubravke Matković izvela je kratak igrokaz na svečanom otkrivanju kipa Jupitera koji je od svog pronalaska 1931. do danas postavljen na svoje drevno mjesto u Banjavčićevoj ulici već šesti put.

“Zagreb dok ga još ni bilo“

Ako građani ne dolaze u muzeje, oni će doći k njima – rečenica je koja je bila povod projekta Zagreb dok ga još ni bilo – prije 1094. Ideja je projekta bila izložiti artefakte pronađene u Zagrebu i okolici  javno, izvan muzeja, na mjestima gdje su pronađeni. Prikupljanje je počelo još 1990. godine i do sada se skupila  značajna zbirka od 16 artefakata. Neki od njih su mladunče kita u Podsusedu, car Hadrijan, bradati Rimljanin i zvijezda dana, kip Jupitera. Ideju su još 1980. osmislili Zoran Gregl i njegova supruga Tihomila Težak – Gregl koja je i prisustvovala današnjoj svečanosti. U projektu su surađivali arheolozi Nenad Jandrić i Željko Kovačić. Značaj ovog projekta prikazuje upravo prvi artefakt, kopija stele Poncija iz 3. stoljeća koji je postavljen u Kerestincu na križanje koje se nakon toga pretvorilo u Rimski trg. Ime je dobio upravo po Rimljaninu Ponciju.

Nesretni Jupiter

Arheolozi su 1931. godine sasvim slučajno otkrili statuu visoku dvadesetak centimetara tijekom građevinskih radova u Banjavčićevoj ulici. Ispostavilo se kako taj kipić prikazuje boga Jupitera koji je prvi puta nestao tada, odmah po pronalasku, i najvjerojatnije završio u nečijoj privatnoj zbirci. Srećom, arheolozi su na vrijeme napravili nacrte i uspjeli napraviti repliku. Tada su procijenili da je statua stara oko 1700 godina. U sklopu projekta kipić je prvi put izložen 1993. godine u Banjavčićevoj ulici ispred Tekstilprometa. Od tada ukraden je čak pet puta, ali arheolozi nisu odustajali i održavali su svečanosti za svaki od pet zamjenskih postavljenih kipića. Kako bi osigurali da ovo bude zadnja svečanost i zadnji zamjenski Jupiter, ovoga puta postavili su ga iza stakla uz videonadzor.

Šesta i nadajmo se posljednja svečanost

U istoj ulici gdje je pronađen prije skoro 100 godina, po nadamo se posljednji put, postavljen je spomenik Jupiteru. Na svečanosti u koordinaciji Arheološkog muzeja Zagreb i Hrvatskog prirodoslovnog muzeja tradicionalno su nastupili klasičari i izveli igrokaz Zagrebački Jupiter. Njihova izvedba počinje razgovorom o Krleži i njegovoj pjesmi Školska pismena radnja iz latinskoga te ističu kako Krleža bio klasičar, a pjesma je objavljena iste godine kada je kipić Jupitera pronađen. Spominju i Vergilijevu Eneidu u kojoj Merkurije po nalogu Jupitera odlazi do Eneje i podsjeća ga na njegov zadatak. Nakon kratkog recitiranja ulomka pisana heksametrom i Maretićeva prijevoda razgovor se okreće temi Europe i doznajemo nešto o opisu Jupitera kao bika također u heksametru. Igrokaz završava povratkom na temu Krležine pjesme.

Klasičari su na šaljiv način ponovno predstavili školu jer je već postala tradicija da antička dramska grupa izvodi dramulet na otkrivanju Jupitera. U igrokazu su sudjelovali Lea Maja Lapple (4. d), Sofija Lalić (3. f), Zvonimir Marić (4. d), Đuro Hameršak (4. e), Stjepan Rak (4. c) , Tadej Dobrić (4. e) i Adrian Barišić (3. f).

U rimsko vrijeme na zagrebačkom području bilo je živahno

Nakon igrokaza jedna od osnivačica projekta Tihomila Težak – Gregl rekla nam je par riječi o samom projektu i kako je on nastao. Istaknula je tri glavna razloga koja su potaknula projekt. Prvi je kako bi se označio arheološki lokalitet koji se istraživanjem uništava, drugi je kako bi se artefakti približili ljudima i da se iznesu iz muzeja kako bi ih veći broj ljudi vidio i uočio njihov značaj, a treći je, „da ukažemo kako je Zagreb stariji od biskupije, da se tu živjelo i radilo puno prije biskupije“,  nasmiješeno je poručila arheologinja. Ponešto je rekao i njezin suradnik Nenad Jandrić. Došao je zatim i trenutak da se razotkrije novi i zaštićeniji Jupiter kojega su gospođe Težak – Gregl i kolegica imale čast otkriti.

„Obično se govori ah, Zagreb nema antičku prošlost. Andautonija u najboljem slučaju, ali zapravo i uže i šire područje Zagreba je u rimsko vrijeme bilo živahno.“ I s ovom rečenicom nam je gospođa Težak – Gregl istaknula važnost i značaj ove upornosti i neodustajanja od Jupitera koji stoji kao stalan podsjetnik kako su po zagrebačkim ulicama prije nego što su i bile zagrebačke hodali klasični klasičari.

FOTO: Andrea Ament, Dubravka Matković