Kamen spoticanja – projekt sjećanja i opomene

0
65
Gunter Demnig, njemački umjetnik, autor je "kamena spoticanja" koji čuva sjećanje na žrtvu nacizma, postavlja se na posljednju adresu na kojoj je osoba živjela.

„Osoba je zaboravljena onda kad je zaboravljeno njezino ime“ (Talmud)

Na inicijativu Branka Lustiga, dvostrukog oskarovca koji je preživio holokaust, tijekom Drugoga svjetskog rata bio je interniran u koncentracijskim logorima Auschwitz i Bergen-Belsen, i Nataše Popović, direktorice Festivala tolerancije – JFF Zagreb, u suradnji s Gradom Zagrebom 2017. godine osnovan je Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust. Centar se bavi projektima koji se protive netoleranciji, diskriminaciji i nasilju, a njegov cilj je razviti društvo u kojemu su razumijevanje i poštovanje temeljne vrijednosti.

LEA DEUTSCH, zagrebačka dječja zvijezda, “čudo od djeteta”
(Zagreb 18. siječanj 1927. – svibanj 1943. umrla u vlaku na putu za Auschwitz)

Jedan od najvažnijih projekata Centra je postavljanje „kamena spoticanja“ (Stolperstein), komemorativnih obilježja koja se postavljaju u pločnike ispred kuća, škola, radnih mjesta i drugih važnih lokacija, kako bi se sačuvalo sjećanje na žrtve nacističkog režima. Ovaj projekt pokrenuo je njemački umjetnik Gunter Demnig 1992. godine. Vodeći se citatom iz Talmuda, svete knjige Židova: “Osoba je zaboravljena onda kad je zaboravljeno njezino ime”, on postavlja kamene u pločnike ispred kuća, škola i radnih mjesta žrtava nacističkog režima.

Mjedena pločica 10X10 – spomenik oduzetom pravu na život

Mjedene pločice veličine deset puta deset centimetara nose ime i prezime žrtve, datum rođenja i sudbinu pojedinca – Židova, Roma, političkog protivnika, homoseksualca ili člana bilo koje druge progonjene skupine čije je pravo na život bilo oduzeto od strane nacista. Na svakom kamenu piše „Ovdje je živio…“ odnosno “Ovdje je živjela…”,  i na tom jednostavnom, ali snažnom natpisu, žrtvi se simbolički vraća njezin dom.

Kameni postavljeni u pločnike na lokacijama otkuda su žrtve nacizma odvedene u smrt, potiču prolaznike da se zaustave i sagnu, kako bi pročitali natpis. Taj trenutak naklona čin je poštovanja, suosjećanja i nezaboravljanja. Prolaznik se na neki način spotiče o prošlost, prisjeća se žrtava, a time se poziva na svijest o tome da se prošlost ne smije ponoviti.

Projekt Stolperstein, trenutak ugrađivanja mjedenih pločica, tihog znaka postojanja jednoga života.

112 “kamena spoticanja” u Zagrebu

Danas je projekt Stolperstein postao međunarodni fenomen. U 25 zemalja svijeta, uključujući i Hrvatsku, postavljeno je više od 100 000 mjedenih “kamena spoticanja”, svaki od njih posvećen jednoj osobi. U Hrvatskoj su prve pločice postavljene u Rijeci 2013. godine, a u Zagrebu je prvo “kamenje spoticanja” postavljeno 2020. godine. Danas grad Zagreb ima 112 kamena spoticanja. Nastavljaju se postavljati u gradovima širom Hrvatske: u Koprivnici, Osijeku, Karlovcu, Čakovcu, Donjoj Dubravi i Velikoj Gorici. Oni podsjećaju građane na zločine koji se nisu smjeli dogoditi. Ovi mali spomenici postavljaju nam pitanje: „Hoće li prošlost biti zaboravljena ili ćemo iz nje učiti?“

I dok živimo u svijetu u kojem je prošlost često izbrisana ili iskrivljena, kameni spoticanja pozivaju nas da ne zaboravimo. Upućuju nas na razmišljanje i suosjećanje.

Iz prošlosti u sadašnjost

Projekt nas uz prisjećanje na prošlost potiče i na promišljanje o sadašnjosti. Kamen spoticanja podsjeća nas da nastavimo prenositi sjećanje na holokaust kako se nijedna slična tragedija nikada ne bi ponovila, kako bi zločini protiv čovjeka i čovječnosti nestali. Gledajući zbivanja u današnjem svijetu, strašna ratna stradanja, progone, nasilje i kršenja temeljnih ljudskih prava, ne možemo se ne zapitati jesmo li upravo svjedoci tragedije takvih razmjera?

FOTO: https://stolperstein.hr/