U petak 28. studenoga u Knjižnici Božidara Adžije održan je još jedan književni susret u sklopu projekta Čitanje mladih hrvatskih pisaca.
Književni susret otvorila je knjižničarka Iva Džambaski koja je zaželjela dobrodošlicu u Knjižnicu Božidara Adžije na još jednom književnom susretu. Pohvalila je učenike koji sudjeluju u projektu što se uvijek odlično pripreme za književne susrete te je naglasila da Luka Mavretić nije jedini član obitelji Mavretić kojega su učenici čitali u tom projektu jer je njegova supruga Valentina Mavretić također mlada hrvatska književnica te je gostovala u Knjižnici Božidara Adžije na javnom predstavljanju projekta prošle školske godine. Zatim je riječ prepustila profesoru Alenu Orliću koji je rekao da je svakako želio ove školske godine organizirati književni susret s Lukom Mavretićem jer u njegovu projektu ove su godine mladi pisci koji su rođeni 1991. ili nakon 1991. godine (ta se granica pomiče svake šk. god. pa će u sljedećoj šk. god. mladi pisci biti oni rođeni 1992. ili kasnije), a Luka Mavretić rođen je 1991. godine.
Učenici Klasične gimnazije čitali su Mavretićeve pjesničke zbirke Svi moji osim mene i Igra kameleona, a profesor Orlić istaknuo je da Luka nije samo pjesnik nego je i svestrani umjetnik (scenarist, dramski pisac, filmski redatelj itd.). Profesor je zatim predstavio učenice koje su razgovarale s Lukom Mavretićem, a to su Una Glavač (2. E) i Katarina Ivšić (2. E) te Maja Kaleb (2. C). S obzirom na to da su se učenice, ali i književnik, izvrsno pripremili za književni susret, razgovor je obuhvatio širok raspon tema te je protekao u iznimno ugodnoj i otvorenoj atmosferi. Učenici su se aktivno uključivali, postavljali dodatna pitanja i nadovezivali se na odgovore pa je susret prerastao u dinamičan razgovor u kojemu su sudjelovali svi, a na kraju i publika.


Autor je govorio o tome kako poezija djeluje na njega te kako se njegov odnos prema umjetnosti mijenjao tijekom života: od prvih literarnih pokušaja u tinejdžerskoj dobi do današnjeg zrelijeg, promišljenijeg pristupa stvaranju. Naglasio je da mu književnost nikada nije bila stroga obveza ni svakodnevna navika, nego prostor slobode i način izražavanja unutarnjih stanja. Upravo zato ne želi da mu pisanje postane posao u klasičnom smislu jer smatra da ga „posao” sputava i udaljava od kreativnosti. U nastavku je govorio o tome što ga potiče na pisanje te na koje se načine dolazi do inspiracije i je li mu „traženje inspiracije” uopće potrebno.

Učenike je posebno zanimalo kako privući pozornost čitatelja. Luka je naglasio da su autentičnost, ali i blagi provokativni ton ključni: čitatelji traže kontroverze, a svaki tekst koji ispituje granice ima veću priliku dotaknuti publiku. Osvrnuo se i na pitanje komunikacije s čitateljima, istaknuvši da je dijalog s publikom jedan od najljepših aspekata književnog stvaralaštva. Jedna od tema bile su i uredničke intervencije. Luka je iskreno priznao da mu je u početku bilo teško prihvatiti da će izdavač katkad predložiti promjene, no s vremenom je shvatio da je to važan dio profesionalnog sazrijevanja te da suradnja s urednikom uvijek obogaćuje djelo. Spomenuo je i književne uzore te nagrade koje je primio tijekom karijere, naglasivši da mu svako priznanje znači jer potvrđuje trud.
Pri kraju susreta Mavretić je potaknuo sve koji se žele okušati u umjetnosti, osobito u književnosti, da ne odustaju i da hrabro istražuju vlastiti izraz. Učenicima je ponudio pomoć i savjet jer su podrška i razmjena iskustava sigurno nešto što mladom autoru puno znači. Projekti Čitanje suvremenih hrvatskih književnica i Čitanje mladih hrvatskih pisaca tijekom ove godine okupili su veći broj autora, čime je učenicima omogućeno ne samo upoznavanje različitih književnika nego i uspoređivanje te otkrivanje što ih u književnosti najviše privlači. Luka Mavretić kao perspektivan i višestruko nagrađivan autor pokazao se iznimno zanimljivim sugovornikom. Svojom otvorenošću, dobrim govornim vještinama i razumijevanjem svoje publike ostavio je snažan dojam na sve prisutne te mnoge potaknuo da se odvaže i počnu sami stvarati.
TEKST: Pavel Sedlar (2. E)
FOTO: Iva Džambaski i Alen Orlić





