Odinova američka priča

I on je naš klasičar! Već smo o njemu pisali u siječnju prošle godine (https://casopis-mi.org/s-odinom-nikad-nije-dosadno/), a njegova uzlazna glazbena putanja govori o tome da ovaj mladi čovjek s ljubavlju pristupa glazbi i u žanru u kojem se pronašao, sigurno zna što radi. Donosimo Odinovu reportažu o njegovim iskustvima kao mladog glazbenika i polaznika ugledne američke škole bluesa u Clarksdaleu, Mississipi.

Odinov nastup u kultnom baru Hal & Mal’s u Jacksonu, Mississipi

Nakon što sam jedva uspio ‘zatvoriti’ sve predmete dva tjedna prije završetka škole, sjeo sam u avion, izdahnuo sve obveze koje su iza mene, vezao se i udahnuo sve što je preda mnom. Koliko god sam se veselio putovanju, nije mi baš bilo sasvim lako što odlazim jer put na koji sam krenuo nije bio samo godišnji ljetni odmor, već lista puna dužnosti koje sam si zadao odraditi tijekom svog boravka u Americi, naravno, uz blues kamp koji je bio glavni povod mom putovanju. Za blues kamp  dobio sam stipendiju Europian Blues Forcesa kao  jedan od samo dva mlada blues muzičara iz Europe i bilo mi je bitno da na sve ostavim što bolji dojam.  
 

Prva destinacija bila mi je Jackson, Mississippi, gdje sam dan nakon dolaska na američko tlo svirao u kultnom baru Hal & Mal’s u kojem je svirao, još dok je bio mlad glazbenik, veliki B.B. King. To je bila prava južnjačka atmosfera. Jackson je inače na glasu kao jedan od pet najopasnijih gradova u Americi, ali se nisam bojao jer sam došao s pozitivnom namjerom. Sljedeća lokacija bio je Clarksdale, Mississipi, dom bluesa. Taj je grad polumrtav zbog slabe ekonomije, kao i Jackson, a na životu ga drži jedino blues. Tamo je bio smješten kamp koji sam pohađao.

U kampu Pinetop Perkins Foundation bio sam prvi Hrvat koji je ikada polazio tu uglednu blues školu. Osim što sam imao besplatno školovanje, tata i ja imali smo osiguranu cijelu kućicu od 40 kvadrata i hranu, zbog čega sam se osjećao kao zvijezda. Uz to što sam upoznao puno ljudi i štošta naučio, u Clarksdaleu sam svirao čak tri puta. Zadnju večer svirao sam u blues klubu čiji je vlasnik glumačka zvijezda Morgan Freeman, a klub je bestbluesclubs.org proglasio najboljim američkim blues klubom. 

Na putu do Memphisa imao sam priliku vidjeti mnoge znamenitosti vezane uz velikane blues kulture kao na primjer grob Roberta Johnsona i muzej B.B. Kinga. Bilo mi je smiješno što je njihova cijela kultura mlada, ima godina otprilike kao moj pradjed (nemojte im to reći LOL). U Memphisu sam obnovio iskustvo sviranja u legendarnom Blues City Cafeu na Beale Streetu, kažu, glavnoj blues ulici na svijetu. Nakon Memphisa odsjeo sam u Nashvillu, u kući poznate hrvatske glazbenice Tajči. Tajči mi je osigurala mini koncert u kantautorskom baru Kimbro’s i odvela me na farmu Johnnyja Casha gdje sam imao priliku svirati na  Cashovoj gitari (da sam ju ukrao, mogao bih si kupiti fini stan u Zagrebu i mami cvijeće LOL, ali ipak sam moralan pa to nisam učinio).  


Do tada je već završila nastavna godina, ali ja još uvijek nisam odlučio krenuti na ljetne praznike, nego sam ponovno sjeo u avion, oplemenjen neopisivim iskustvima, vezao sam se za sjedalo, duboko  udahnuo i velikim mlaznim galebom poletio prema Kaliforniji s novim očekivanjima. 

Prva destinacija u Kaliforniji bio mi je Los Angeles gdje sam uživo upoznao svog producenta Fabrizija Grossija koji je radio na mojoj nedavno plasiranoj pjesmi koju, nadam se, znate: Mannerist Blues. Fora mi je bilo što sam nakon druženja s Fabom, na putu prema poznatom studiju SCS u Hollywoodu, naletio na “svoju ulicu”, Odin’s Street. U fantastično opremljenom SCS studiju bio sam okružen s nekoliko gremijevaca, a nakon tog zanimljivog druženja s vrhunskim glazbenicima, sve u istom danu, otišao sam u svoj omiljeni dućan gitara Normans Rare Guitars. Taj guitar shop pratim na ineternetu već četiri godine i bio mi je san jednom ući u njega i upoznati vlasnika, i sad sam stajao tu glavom i bradom, a vlasnik mi je dao priliku da odsviram svoj singl koji su nakon toga snimili za svoje službene digitalne platforme.  

Nemojte misliti da sam propustio razgledavanje poznatih i nepoznatih znamenitosti, ali to nisam htio ovdje navoditi jer je to bilo u privatnom aranžmanu. U San Franciscu imao sam ležernu svirku u jednom talijanskom restoranu koji je 2023. godine proglašen sedmim najboljim talijanskim restoranom u cijeloj Americi.   

Uglavnom, ostvario sam sve što sam zamislio, čak i više. Pišem odmah nakon povratka u Hrvatsku tako da mi je dan još uvijek noć, a noć dan, ali nećete primijetiti ako sam nešto izostavio LOL. Nemam puno vremena za oporavak od jet-laga jer mi već za koji dan počinju ljetni koncerti u Hrvatskoj.  

FOTO: Odin Sokač
https://www.pinetopperkinsfoundation.org/2024-pinetop-perkins-workshop-experience-photos