MEA CULPA

Lucija Dujmović (Marija) i Ivan Colarić (Luka)

MEA CULPA 
Nevjerojatna dramska predstava o toploj ljubavi u hladno doba 

Autor teksta: Branislav Glumac
Redatelj i dramaturg: Želimir Mesarić
Igraju: Lucija Dujmović (Marija) i Ivan Colarić (Luka)
Premijerno izvedena 27. 04. 2024. u Maloj Gavelli 

Devedesetih godina, za vrijeme Domovinskog rata, Luka ulazi u jednu zagrebačku gostionicu tražeći stajalište na cesti života. U gostionici sjedi samo konobarica zadubljena u svoje misli. “Oprečnih su pogleda na stvarnost, na filozofiju života pa i na prijateljstvo. Ateist i vjernica; on malo stariji, šarmira tvrdokuhanim jezikom i pomalo crnim optimizmom, zavodi uz pjesmu i ples; ona… ” (Izvor:https://www.gavella.hr/predstave/mea-culpa)

TEŠKO JE ČAK I OPSTATI 

Za vrijeme Domovinskog rata ljudi su pogibali, obitelji su polako bivale šupljima kao i srca vojnika spram bližnjih. Gradovi su bivali razoreni, kulturološka dobra uništena, nevini klani, domovi spaljeni… Ali nisu stradali samo oni na krvavoj bojišnici. Ljudi u srcu Hrvatske ostajali su bez poslova, bez bližnjih, bez mirne svakodnevice, bez smisla za tolikim školama, fakultetima i trudom. Mnogi su se morali oprostiti od dosadašnjeg života na kojeg su tako čvrsto navikli. 

ŠARMANTNO IZNANAĐENJE 

Luka (Ivan Colarić), profesor grčkog i latinskog jezika, jedan je od nesretnika koji je ostao bez posla i doma dolaskom Domovinskog rata. Usprkos tomu on zrači zaraznim optimizmom i pozitivom. Kada ga životni put nanese u gostionicu na kraju grada, upoznaje arheologinju Mariju (Lucija Dujmović) koja je također primorana napustiti svoju djelatnost u struci i početi konobariti. Njihove su sudbine u tom trenutku iste, ali im se pristup životu značajno razlikuje. Luka pronalazi novi cilj svoga života – Marijine oči. Na njezin pesimizam on kontrira plesom i pjesmom. Njegova se visoka obrazovanost primjećuje i u žanru glazbe koji sluša: „Pa tako, ja ipak volim džez. Šlager. Džezirani šlager…“, govori Luka sa svojim karakterističnim osmijehom. Uz pjesmu i ples, a posebice uz opipljive opise sreće koje pruža iz svojeg opsežnog vokabulara, Luka Mariji dočarava onaj običan život za kojim su u tom trenutku svi tako žudili. Dočarava joj kako se šeću Zrinjevcem te mu u tom slikovitom opisu svakodnevice Marija pada u naručje. 

Predstava Mea Culpa autora Branislava Glumca u režiji Želimira Mesarića je dramedija, odnosno spoj drame i komedije. Ona podcrtava univerzalnu istinu kako je zapravo jako malo potrebno za sreću i život u trenutku te koliko je važno otvoriti se i prihvatiti ruku koja nam se pruža.  

IZ PERSPEKTIVE GLUMCA 

Ivan Colarić izrazito je povezan sa svojom ulogom. Također je i autor glazbenog motiva unutar same predstave. Luka u jednom trenutku predstave pjeva pjesmu Smile Nata Kinga Colea čiji stihovi ističu važnost osmijeha i nastavka sretnog života usprkos trenutnoj potištenosti. Colarić istu pjesmu izvodi s Ante Reljić triom, a u razgovoru također ističe: 

„U životu je najbitnije smijati se i kad je naj, najteže uvijek je bitno naći neki tračak svjetlosti u svemu oko nas. Rekao bih da je jako malo potrebno za sreću dvoje ljudi, a ova predstava pokazuje da je dovoljno da se dvoje ljudi čuje i da su spremni na korak naprijed u kojoj god su fazi života. I pokazuje da to svatko može napraviti, da to ne zahtijeva nikakav pretjerani napor. Nismo sami na ovom svijetu i ništa se ne vrti oko nas i tek s drugim čovjekom postajemo ono što jesmo, nešto mnogo više od naših sudbina.“ 

Ante Reljić trio i Ivan Colarić

FOTO: https://www.gavella.hr/predstave/mea-culpa, Facebook.com/ivancolaric, dnevno.hr