Iako je Zagreb bio glavni grad Hrvatske, u sklopu Austro-Ugarske nije postao “metropola” sve do kraja devetnaestog stoljeća. U to vrijeme na naše su ulice i u zagrebačka kućanstva dovedeni mnogi noviteti poput električne rasvjete, kanalizacije i tramvajske mreže. Zagreb je čak dobio i željeznički kolodvor! No, gdje bi svi ti iskoraci u tehnologiji i urbanizmu bili primijenjeni da nije stvorena nova četvrt, daleko najpoznatija i najvoljenija među Zagrepčanima, poznati Donji grad.
Zagreb – progresivna metropola
Dok Zagrebom niče Donji grad, u središtu Europe, velikom Beču, stvara se novi umjetnički pokret kao odcjepljenje od strogog akademizma u likovnoj umjetnosti. Udruživanjem umjetnika bečke avangarde stvara se secesija (njem. Sezession), također poznata kao Art Nouveau (nova umjetnost) u Francuskoj, Jugendstil (mladi stil) u Njemačkoj i Modernismo u Španjolskoj. Secesija je odbacila rigidna pravila historizma (imitacija povijesne umjetnosti) i za svoja temeljna načela uzela suživot čovjeka i prirode, slobodan tok likovnih elemenata (poput biljaka) i važnost likovnog izražaja u primijenjenoj umjetnosti.
Iako definitivno nije bio na istoj razini u odnosu na druge gradove u Monarhiji, Zagreb je poput progresivne metropole u svoju novu planiranu četvrt Donji grad primio majstore secesijske arhitekture. Neka su njihova djela danas, nažalost, neprepoznatljiva, no srećom imamo i ona netaknuta djela koja i dalje upućuju na nevjerojatnu sposobnost svojih autora.
Najljepši primjerci zagrebačke secesijske arhitekture
Daleko je najpoznatije djelo secesije u Zagrebu zgrada Hrvatskog državnog arhiva. Izgrađena 1913. godine za tadašnju Sveučilišnu knjižnicu i Zemaljski arhiv, na njoj su radili najugledniji hrvatski umjetnici poput arhitekta Rudolfa Lubynskog i umjetnika Vlahe Bukovca, Bele Čikoša Sesije, Roberta Frangeša Mihanovića i Ljudmile Wodsedalek. Nastala je u sklopu urbanističkog plana Zelene potkove (Marulićev trg). Tipičan motiv na vrhu zgrade su stupovi na kojima se nalaze sove koje drže globus – simboli mudrosti i prirode.
U blizini se nalaze još dvije značajne zgrade; Kuća Bauda arhitekta Aladara Baranyaija s naglašenim trodimenzionalnim elementima po uzoru na J. M. Olbricha (1905. god.) i Dobrotvorov dom, nakon Arhiva drugo najpoznatije djelo Rudolfa Lubynskog (1912. god.).
Jedan od najpoznatijih arhitekata zagrebačke secesije bio je Vjekoslav Bastl (1872. – 1947.), učenik austrijskog arhitekta Otta Wagnera koji je najsuvremenije trendove u arhitekturi iz Beča donio u Zagreb. Zaslužan je za projektiranje uvjerljivo najpoznatijih secesijskih zgrada u Zagrebu kao što su zgrada Etnografskog muzeja (nekada Trgovačko-obrtnički muzej koji je s Domom Trgovačko-obrtničke komore tvorio cjelinu), kuća Kallina i kuća Rado. Surađivao je s poznatim arhitektom Viktorom Kovačićem zaslužnim za projektiranje crkve sv. Blaža u Zagrebu i palaču Burze (Hrvatske narodne banke).
Kuća Kallina izgrađena je po uzoru na poznatu zgradu Majolikahaus u Beču arhitekta Otta Wagnera. Najvažniji dio fasade jesu keramičke pločice ukrašene biljnim i životinjskim motivima koje su zapravo proizvodi tvornice keramike vlasnika Josipa Kalline. Cijela je kuća bila velika reklama!
Svi znamo onu čudnu ogoljenu zgradu na Trgu bana Jelačića, na ulazu u Jurišićevu ulicu, no jeste li znali kako je ta zgrada izgledala u prošlosti? Riječ je o kući Feller-Stern, koja je za vrijeme izgradnje bila jedna od najmodernijih zgrada u ovom dijelu svijeta. Izgrađena je za farmaceutsku tvrtku hrvatskog ljekarnika Eugena Viktora Fellera, poznatog po svom misterioznom proizvodu koji je osvojio svijet – Elsa-fluidu. To je bio lijek protiv svih bolesti, eliksir života, koji se uz pomoć dobrog marketinga proširio iz Donje Stubice (gdje se proizvodio) po Austro- Ugarskoj, a zatim se popularizirao po ostatku Europe, kasnije došavši na tržišta u Japanu, Kini, Egiptu i SAD-u gdje je bio popularan za vrijeme prohibicije (zbog velikog postotka alkohola u lijeku!).
Zgrada je bila iznimno bogato ukrašena, građena po nacrtima već prije spomenutog Vjekoslava Bastla, opremljena najsuvremenijom tehnologijom, s najmodernijim interijerom i najluđim plakatima i reklamama. Na dijelu fasade iznad ulaza je čak stajala uvećana replika bočice Elsa-fluida.
Zgrada je 1928. godine modernizirana u duhu internacionalnog stila po nacrtima arhitekta Petera Behrensa i takva je ostala do danas.
Meštrović i secesija
Secesija je u Zagrebu najviše označila arhitekturu, no ono malo što imamo od ostalih vrsta likovne umjetnosti iz tog razdoblja velike je vrijednosti. Riječ je o dvama djelima poznatog hrvatskog kipara Ivana Meštrovića.
Kuća Poppović zgrada je arhitekta Aladara Baranyaija iz 1907. godine čiji je naručitelj bio zagrebački trgovac Fedor Poppović. Bila je bogato ukrašena u duhu bečke secesije zajedno s Meštrovićevim reljefom Seljaci izrađenim od keramike u tvornici pokrovitelja Josipa Kalline! Sljedećih desetljeća fasada joj je pojednostavljena.
Jedno od najpoznatijih Meštrovićevih djela upravo je secesijsko, a to je brončani kip Zdenac života iz 1905. godine koji se danas nalazi ispred zgrade Hrvatskog narodnog kazališta. Meštrović ga je radio na početku svoje karijere, a nakon što je bio završen, postavljen je u središnji prostor proljetne izložbe bečke secesije 1906. godine. Kip je, po Meštrovićevoj želji, trebao stajati u Splitu, no postavljen je na Kazališnom trgu po prijedlogu ministra kulture Isidora Kršnjavog 1912. godine, gdje ostaje i danas.
Secesija kao put “u bolji svijet”
Iako to možda ne prepoznajemo, secesija je bila ključan trenutak u povijesti umjetnosti, nastala je u vremenu optimizma i nade za razvojem boljeg svijeta, bila je okidač koji je pokrenuo brzu modernizaciju i dublje promišljanje o svrsi i koristi arhitekture. Jedno je od najcjenjenijih umjetničkih razdoblja zbog neizmjerne svestranosti i kreativnosti koju je dopuštala arhitektima te zato njezine spomenike moramo pomno čuvati.
Zagreb je na prijelazu devetnaestog u dvadeseto stoljeće usprkos svojoj veličini i nevelikoj važnosti u ukupnoj srednjoeuropskoj sferi, uspio privući pozornost inovatora i nova čuda znanosti i arhitekture besprijekorno ugostiti, kao što bi to tada učinile i najveće europske metropole. Kulturno nasljeđe toga vremena trebamo proučavati i očuvati za sve buduće šetnje kad “Zagreb te zove”.
FOTO: https://licegrada.hr/enciklopedija-zagreb/donji-grad/, https://enterzagreb.hr/tag/hrvatski-drzavni-arhiv/, https://express.24sata.hr/kultura/amerika-je-imala-coca-colu-a-zagreb-elsa-fluid-11949
