Učenici 3. e, 4. d i 4. e razreda Klasične gimnazije sudjelovali su u pratnji prof. Matković i prof. Vlahović – Trninić 12. svibnja 2025. godine na književnoj tribini “Slušanje Glasova Književnog petka: poezija Antuna Branka Šimića – u povodu 100. godišnjice smrti” u Studijskoj čitaonici Knjižnice Božidara Adžije.
Književni petak posvećen A. B. Šimiću iz 1966.
Književni je petak književno-kulturno-znanstvena manifestacija koja se održava u Zagrebu od 4. studenog 1955. godine. Književna je to tribina osnovana radi popularizacije knjige. Prvi se održao u Radničkoj biblioteci na Krešimirovu trgu, danas Knjižnici Božidara Adžije. Imali smo privilegiju putem digitalne reprodukcije slušati Glasove Književnog petka iz 1966. godine, na kojoj je o Šimićevoj poeziji govorio književni kritičar Marin Franičević. Tim povodom poseban gost susreta bio je Mate Maras, hrvatski prevoditelj i pjesnik, koji je sudjelovao na istoj tribini iz 1966. godine te na njoj govorio izbor Šimićeve poezije.
Književni susret Šimiću u spomen 2025.
Obljetnice priređujemo u znak sjećanja na ljude i događaje koji su obilježili našu povijest, kulturu, koji su nam ostavili u nasljeđe djeliće svojih misli, snova, nastojanja da ostvare bolji, ljepši svijet. Stota je godišnjica smrti hrvatskoga pjesnika Antuna Branka Šimića prilika da razmislimo o njegovih mladih 27 godina u kojima je 2. svibnja 1925. napustio svoj život, ali ne i hrvatsku kulturu. Prilika je to da dajemo na važnosti njegovim “Preobraženjima”, zbirci stihova, kojima je želio unijeti promjenu u hrvatsko pjesništvo zavitlavši ga prema ekspresionizmu i ostavio nam uvijek snažnu poruku: “Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!”
Gospodin Mate Maras na književnom je susretu govorio stihove Šimićeve pjesme „Konac“. Zanimljivo je bilo čuti glas mladoga Marasa iz 1966. godine i Marasa u 2025. I sam gospodin Maras ostao je iznenađen neobičnim susretom sa samim sobom otprije 59 godina. Njegovo se izlaganje okrenulo mladoj publici koja je sa zanimanjem pratila deklamiranje pjesničke poruke. Naročito su zazvonili stihovi: “Čovječanstvo biva uže, neki ljudi širi:/ skoro će po zemlji ići tek vampiri.” Gospodin je Maras pozvao mladu publiku da budno prate svijet u kojemu odrastaju te da ga otvoreno propituju.
Obraćajući se klasičarima naglasio je da ne zaborave vrijednosti klasične naobrazbe koja znatno obogaćuje pojedinca svojim opsegom i humanističkim vrijednostima koje promiče te da se ne stide svoga jezika koji ima velike izražajne mogućnosti naglasivši kako njemu u prijevodu djela W. Shakespearea na hrvatski jezik nije uzmanjkala nijedna riječ.
Klasičari recitiraju
Na tribini su sudjelovali i učenici 3.e razreda Klasične gimnazije koji su recitirali Šimićeve pjesme pod vodstvom Sanje Vlahović – Trninić, profesorice hrvatskoga jezika i književnosti. Poeziju su govorili učenici Martin Maras (A. B. Šimić, Ljubav, Ljubomora), Melina Cossetto (A. B. Š., Mi smo se sreli na zvijezdi), Leonarda Litva (A. B. Š. , Večernja pjesma o oblaku), Marija Samaržija (A. B. Š., Svirač), Marija, Melina i Leonarda zajedno su govorile Šimićevu pjesmu Žene pred uredima, a cijeli je recital završio zajedničkim govorenjem pjesme Raskrsnuće.
Jedna od zanimljivosti večerašnje tribine bila je činjenica da je poeziju izvodio još jedan mladi Maras, ovaj puta unuk Mate Marasa, Martin, učenik Klasične gimnazije. U Izvedbi klasičara Martin je, između ostale poezije, govorio pjesme koje je njegov djed govorio na tribini 1966. Tako se stvorio jedinstven doživljaj u kojemu se djed Maras čudio mladome sebi i divio mladome unuku, unuk se čudio mladome djedu kojemu je čuo boju glasa u mladosti i uživao s ponosom u djedovoj interpretaciji, a moderatorica večeri Milkica Ursa, prof. hrvatskoga jezika, uživala je u jedinstvenom spoju trenutka u spomenu na Šimićevu poeziju. Publika je sve popratila snažnim pljeskom.
O percepciji Šimićeve poezije u srednjoj školi
Početak tribine označilo je uvodno predavanje Milkice Ursa, profesorice hrvatskoga jezika i književnosti i diplomirane knjižničarke, o pjesniku Antunu Branku Šimiću te njegovu doprinosu hrvatskom jeziku i književnosti s posebnim naglaskom na njegovu zbirku pjesama “Preobraženja” iz 1920. godine i časopis “Književnik” iz 1924. godine.
Nakon susreta s Glasovima iz 1966. i glasovima 2025. objedinjenim u istoj poetskoj riječi, tribinu je zatvorilo predavanje nastavnice Sanje Vlahović – Trninić, prof. hrvatskoga jezika i književnosti, o percepciji Šimićeve poezije u srednjoj školi. Kao primjer kazivala je stihove Šimićeve pjesme Mati te ih dirljivo interpretirala naglašavajući slojevitost odnosa majke i djeteta, različitost pogleda na život, nemogućnost majke da shvati izbore svojega djeteta, da ga razumije i podrži, aludirajući na njezine suze kojima ga je ispratila na
školovanje u Široki Brijeg, Vinkovce, kasnije Zagreb te preranu smrt čime je zauvijek ostala neprozirna zavjesa između tih ljubavi.
“Za pjesmu moje ljubavi ona nema uho/ Na odmetnutom sinu samo leže dva/ pogleda teškog prijekora.”
Izložba knjižnične građe Šimićevih djela i časopisa
Događaj je pratila izložba knjižnične građe koju je priredila knjižničarka i profesorica Milkica Ursa. Mogla su se vidjeti razna izdanja Šimićevih djela kao i prvo izdanje zbirke pjesama Preobraženja (Zagreb, Tiskara Jugoslavija, 1920.) koja je u Zaštičenom fondu Knjižnice Božidara Adžije, i rijetko sačuvani broj Šimićeva časopisa Književnik iz 1924. godine napisan po uzoru na bečki Die Fackel, koji se također mogao razgledati. Izloženi su bili i drugi časopisi u kojima je objavljivao tijekom života, primjerice časopis Savremenik kojemu je bio urednikom (1923.), što je posjetiteljima omogućilo uvid u njegov urednički rad i vrijeme prije stotinu godina. (M.U., HKD novosti)
Zahvaljujemo Knjižnici Božidara Adžije te profesorici i knjižničarki Milkici Ursa na pozivu i suradnji te na krasnoj književnoj večeri u kojoj su nam svi sudionici još jednom ukazali koliko je Antun Branko Šimić sa svojih 27 godina bio zreo i hodao “velik ispod zvijezda”.
FOTO: privatna arhiva mentorice
