Svi sveti i Dušni dan

Svake godine mnogi Zagrepčani 1. i 2. studenog, za blagdan Svih svetih i Dušni dan, odlaze na groblja svojim pokojnima odnijeti cvijeće i zapaliti svijeću u njihov spomen. Glavna zagrebačka groblja Mirogoj, Miroševac i Markovo polje, kao i mnoga manja groblja, tada osvijetle tisuće lampiona i ukrase brojne krizanteme, multiflore i razni drugi cvjetni aranžmani.

Svi sveti blagdan je koji se svake godine obilježava 1. studenog. Mnogi misle da je to dan svih umrlih, no to zapravo nije točno. To je dan u čast svih preminulih svetaca i blaženika – proglašenih i neproglašenih u Katoličkoj crkvi, odnosno svih onih koji svoj zagrobni život žive u raju, a time taj dan slavi vječni život. Dušni dan, Dan svih vjernih mrtvih, dan je nakon Svih svetih, dan je svih preminulih koji u čistilištu čekaju svoje mjesto u raju, izraz je kršćanske nade i vjere u zagrobni život. Čistilište je privremeno boravište za sve duše koje su ili živjele grešnim životom ili se prije smrti nisu stigle ispovjediti. Tijekom razdoblja od 1. do 8. studenog duše u čistilištu mogu dobiti potpuni oprost i dobiti svoje mjesto u raju. Kako bi nekoj vama dragoj pokojnoj osobi osigurali mjesto u vječnoj milosti, trebate učiniti sljedeće: otići u crkvu ili na groblje, ispovjediti se i pričestiti te izmoliti Očenaš, Vjerovanje i molitvu u nakanu Svetoga Oca.

Neka svi preminuli počivaju u miru i neka im je laka zemlja!

TEKST: Magda Vočanec

Kako su se stari Zagrepčani pripremali za Sisvete

Sisvete su u starom Zagrebu bile posebno vrijeme kada su građani odavali počast preminulima. Prema navodima Jutarnjeg lista iz 1912. godine cijeli je listopad bio posvećen pripremama – uređivanju grobova, nabavi cvijeća i vijenaca te organizaciji prometa zbog velikog broja posjetitelja. Sisvete su povezivale ljude kroz zajednički trud i brigu za obiteljsku povijest, čineći blagdan važnim dijelom kulturne baštine Zagreba. Za taj se dan u narodu mogao čuti i naziv ‘prvi Božić’ ili ‘mali Božić’ jer je dan posvećen svim svecima.

Kupnja cvijeća i vijenaca bila je ključna u pripremi za Sisvete. Tržnice i trgovi, posebno Preradovićev trg, a kasnije i Jelačićev plac, postajali su središnja mjesta za prodaju cvjetnih aranžmana namijenjenih ukrašavanju grobova. Osim uobičajenih cvjetnih aranžmana, organizirane su i izložbe cvijeća, što je privlačilo mnoge posjetitelje te dodatno pridonosilo ozračju blagdana.

Pripreme nisu bile samo pitanje kupnje cvijeća; uređivanje grobova zahtijevalo je vrijeme i trud. Mnogi su Zagrepčani već u prvim tjednima listopada počinjali čistiti i uređivati obiteljske grobnice, provodeći sate na grobljima – polirajući nadgrobne ploče, uklanjajući lišće i sadeći sezonsko cvijeće. Mirogoj, kao centralno mjesto okupljanja, bio je mnogo više od običnog groblja. Bio je to prostor u kojem su se građani mogli u miru prisjetiti svojih voljenih. Gradske vlasti i tada su osiguravale posebne linije javnog prijevoza prema Mirogoju, kako bi se izbjegle gužve i kako bi svi posjetitelji mogli stići bez poteškoća.

Na dan Sisveta dame su prvi put izlazile van u svojim krznenim kaputima, obitelji su se okupljale na svečanom ručku, a zatim zajedno odlazile na Mirogoj. Uz to, ljudi su se sređivali i dotjerivali, susrećući prijatelje i poznanike koji su dolazili odati počast svojim najmilijima.

„To je nešto duboko, duboko zagrebački, ta naša austrougarska tradicija koja jako pazi na groblja,“ ispričala je nedavno glumica Mila Elegović u razgovoru za portal Zagrebinfo. „Mi volimo cifrati svoja groblja; koliko god nemali novaca, dat ćemo zadnju kunu da su grobovi lijepo okićeni.” Za Milu Svi sveti predstavljaju poseban dan, dan u kojem se održava stara tradicija. U njezinoj obitelji uvijek je postojala praksa posjećivanja grobova poznatih hrvatskih ličnosti poput Stjepana Radića, iliraca i Ljudevita Gaja. „To je uvijek bila velika tradicija koju ja i dalje poštujem,“ kaže ona, iako je većina njezine obitelji otišla.

Sisvete su do danas zadržale dio tog duha, i dalje se na grobljima u Zagrebu okupljaju građani svih generacija. Svijeće, lampaši, cvjetni aranžmani i ukrasi za grobove kupuju se unaprijed – danas ne samo na tržnicama, nego i u supermarketima, ali smo malo popustili s pažnjom u odijevanju – krznene smo kapute zamijenili trenirkama i tenisicama u prilagodbi novom jurećem vremenu.

TEKST: Dora Arar

Tradicionalni zagrebački objed na blagdan Sisveta

Nakon sisvetskog odlaska na groblje kojim se prisjećamo pokojnih članova svojih obitelji, zagrebačko podne počinje okupljanjem obitelji i prijatelja oko zajedničkog stola. Pripremaju se razna jela, a ovako nekako izgleda tradicionalni “zagrebački obed” na blagdan Sisveta.

Svaki svečani ručak obično započinje juhom. Prema željama ukućana juha može biti s leberknedlima ili rezancima.

Kao glavno jelo često se sprema perad (poput piceka, race ili pure), pečena i poslužena s tradicionalnim prilogom – mlincima. Budući da je jesen, često se nađe i neko jelo od gljiva ili bundeve, a na stolu su svakako nezaobilazni kesteni. Oni mogu biti i dio glavnog jela, a ne samo deserta.

Na kraju objeda obavezno dolaze kolači, a za Sisvete su to najčešće makovnjača i orehnjača.

Za neke od spomenutih jela našli smo recepte u Novoj zagrebačkoj kuharici. Kuharica je prvi put objavljena 1889. godine, a sastavila ju je Marija Kumičić, hrvatska spisateljica, pjesnikinja i prevoditeljica.

Iduće godine možete isprobati jela po njezinu receptu. Ispeći i slano i slatko. Kod pečenja purana vjerojatno ćete preskočiti pokoji korak, a recept za dizano tijesto (Germteig) može biti i za makovnjaču i za orehnjaču.

Zbog želja ukućana ponekad može doći do promjene blagdanskog menija. Primjerice, na našem su stolu bili dinstani šnicli s nudlekima od krumpira. Kesten je ovaj put bio dio deserta u kesten kockama. Ljepota objeda nije samo u jelu, već i u ljudima s kojima ga dijelimo.

TEKST: Zvonimir Marić, Marko Marić

FOTO: Magda Vočanec, Zvonimir Marić, Marko Marić, Dubravka Matković, prof., Jadranka Pešut Buntak, prof.