“ŽARULJICA KULTURE NA SAVICI” I “ČITANJE MLADIH HRVATSKIH PISACA”
U sklopu projekta Žaruljica kulture na Savici i školskoga projekta Čitanje mladih hrvatskih pisaca, koji je i ove školske godine u Klasičnoj gimnaziji pokrenuo nastavnik Alen Orlić, 18. listopada 2024. s početkom u 13 sati u Knjižnici Savica održao se književni susret s mladim hrvatskim književnikom Filipom Rutićem, autorom romana O neuspjehu i nebitnome koji je objavljen 2023. godine. Susret je vodila knjižničarka Maja Selak, a sudjelovali su i učenici 4.a i 4.b Klasične gimnazije u pratnji prof. Alena Orlića, koji je sudjelovao u organizaciji susreta.
TKO JE FILIP RUTIĆ
Filip Rutić rođen je 1997. u Varaždinu, završio je preddiplomski studiji sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a trenutačno studira dramaturgiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Piše prozu, dramske tekstove i scenarije, a za svoje kratke priče osvojio je nagradu Kritične mase (2020.), za koju govori kako ga je potakla i ohrabrila da napiše svoj prvi roman O neuspjehu i nebitnome. Roman se kategorizira kao autofikcijski roman, uzimajući inspiraciju iz osobnih iskustava književnika, no Rutić smatra kako je ipak nužno odvajati autora od glavnoga lika. Odmalena je volio pisati i čitati, no priznaje kako njegovo pisanje proizlazi iz napornoga rada na tekstu i kako su koncentracija i upornost puno bitnije nego sama inspiracija.
PROČITAJ PISCA I BUDI MODERATOR KNJIŽEVNOG SUSRETA
Na susretu s Rutićem troje učenika Klasične gimnazije, Antea Kanaet (4.a), Vanja Vislav Dolibašić (4.a) i Karlo Greguraš (4.b), imali su priliku sudjelovati u samoj raspravi, iznositi svoja mišljenja o djelu i postavljati razna pitanja autoru.
Kako je jedna od glavnih tema romana odrastanje, Karlo je izjavio kako je danas veliki pritisak na mlade zbog društvenih mreža, raznih socijalnih normi i da svi žele negdje pripadati, s čime se Rutić složio i rekao da i sam protagonist želi i traži da bude dio nečega što stvara pritisak na njegov identitet. Smatra kako se odrastanje promijenilo i da se nekako ubrzao sam tijek odrastanja. U romanu vidimo kako je lik protagonistove djevojke potpuna suprotnost glavnomu liku zbog čega nastaje toksični odnos. Antea primjećuje kako postoji neka općenita privlačnost prema toksičnim odnosima i postavlja pitanje trebamo li zapravo tražiti nekoga ako još nismo našli samoga sebe. Odnosi s prijateljima i roditeljima jako su mu bitni i upućuje kako su roditelji i sami odnos s roditeljima jako veliki motivi inače u književnosti i filmovima pa tako i u njegovu romanu. Kako je roman napisan mladenačkim jezikom i žargonom, tj. jezikom prosječnoga studenta, knjižničarka Maja Selak upitala je slaže li se s prikazom generacije i je li se mogla drukčije pokazati. Na pitanje se nadovezao Vanja, koji je izjavio kako mu je jedna od dražih i zanimljivijih stvari u romanu upravo prikaz generacije. Rutić je rekao da je prikazao generaciju onako kako ju je vidio kada je pisao roman, no da uvijek ima mjesta za promjenu. Na pitanje knjižničarke je li lakše pisati žargonom, Filip odgovara da je, no da se onda rađa strah da čitatelji roman neće shvaćati ozbiljno. Na pitanje o odnosu kritike prema romanu književnik odgovara kako nema problema s kritikama, ali da se nada da ovaj roman nije najbolje što može napisati. Iskazao je pozitivno mišljenje o suvremenoj hrvatskoj književnosti i smatra kako nema straha za hrvatsku književnost. Filip Rutić trenutačno radi kao dramaturg i priznaje kako ne očekuje da mu pisanje proze bude glavni izvor zarade, nego više kao hobi. Otkrio nam je da je počeo raditi na novom romanu, za koji govori da će biti potpuno drukčiji od prvog, i da ima dvije predstave u produkciji.
Susret s književnikom bio je poučan i jako ugodan i zanimljiv, a na samom kraju izlaganja Rutić je kao poruku mladima rekao da se bave onime što ih zanima koliko god to bilo teško i kako je upornost najvažnija.
TEKST: Nina Marija Marić, 4.b
FOTO: Alen Orlić, prof.
