Čitanje suvremenih hrvatskih književnica

U Knjižnici Medveščak, 22. studenog 2024. godine, održao se književni susret s mladom hrvatskom književnicom Rajnom Racz, autoricom pjesničke zbirke Djevojka–Zarez. Knjižničarka Maja Župan zaželjela je posjetiteljima događaja dobrodošlicu te je riječ prepustila profesoru Alenu Orliću koji je pozdravio nazočne kao organizator događanja; rekao je da je susret organiziran u sklopu projekta Čitanje mladih hrvatskih pisaca i Čitanje suvremenih hrvatskih književnica koje provodi u Klasičnoj gimnaziji. Objasnio je kako je došlo do književnoga susreta s Rajnom Racz te je podijelio svoja sjećanja na Rajnu Racz i njezine uspjehe dok je bila učenica Klasične gimnazije. Razgovor s Rajnom Racz vodile su Maja Kaleb (1. c), Marta Ivanuš (4. a) i Antea Kanaet (4. a). 

Tko je Rajna Racz?

Rajna Racz rođena je 1997. godine u Zagrebu. Završila je studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i studij kazališne i radijske režije na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Njezina zbirka poezije Djevojka–Zarez ušla je u uži izbor nagrade Na vrhu jezika 2021. godine. Iako inspirirana osobnim događajima, Rajna priznaje kako je glavnu ulogu u pisanju zbirke imao jezik i sama igra s jezikom. Pjesme govore o djevojaštvu, ljubavnim te zapravo bilo kakvim odnosima s ljudima. Kako je zbirka napisana u njezinim 20-im godinama, drago joj je vidjeti mlade ljude kako ju čitaju i nada se da će se mladi čitatelji pronaći u pjesama. Na temu pronalaska ljudi u njezinim pjesmama učenica Antea postavila joj je pitanje o tome znaju li osobe o kojima govore pjesme za njih na što je Rajna odgovorila da znaju i da su ih među prvima i pročitali. Smatra kako bi umjetnici trebali biti bez autocenzure jer trebaju prenijeti punu istinu i da, iako imaju odgovornost prema drugima, tog trenutka kada umjetnost prenesu na papir, ona se na neki način odvaja od umjetnika.

Pjesnikinja i kazališna redateljica

Uz pisanje, za koje smatra kao nekim intimnim hobijem, Rajna se bavi i režiranjem predstava. O njezinu iskustvu u kazalištu govore i pjesme iz njezine zbirke u kojima spominje probleme nejednakosti, seksizma i nepotizma na hrvatskoj dramskoj sceni. Misli kako biti žena u umjetničkom svijetu nije lako, ali opet nije ni neizvedivo. Ima dosta starih uvjerenja, više muškaraca zaposlenih nego žena i određenih ograničenja, ali smatra kako trebamo podizati svijest i razgovarati o tome pazeći da ne upadnemo u ulogu žrtve. Umjesto trošenja energije na frustracije, trebali bismo uložiti tu energiju u fokusiranje i pronalaženje načina kako probiti ta ograničenja i postići ono što želimo. Na temu problema s nepotizmom u kazalištu autorica jednostavno odgovara: „Grizeš jače.“ Misli kako se to ne može zaustaviti, nego da jednostavno moraš dati više od sebe i da je bitna hrabrost u borbi protiv lošeg u kazalištu jer dugoročno igranje na sigurne karte na kraju ne uspije. Negativni komentari na njezinu poeziju “ne diraju je baš nešto”, no za predstave znaju je pogoditi. Na pitanje o kvaliteti obrazovanja u školama, što se tiče književnosti, smatra kako bi trebali uvesti više književnica i mladih autora i zapravo učiti djecu kako kvalitetno čitati što mnogo mladih, nažalost, ne zna.

I ona je bila klasičarka!

Kako je Rajna također bila učenica Klasične gimnazije, priznaje kako joj je Klasična pomogla steći dobre radne navike i dala joj dobro predznanje. Za svoju ljubav prema književnosti zahvaljuje roditeljima koji su je prilično poticali u čitanju i djedu koji je također pjesnik. Jedna joj je od najvećih želja da može sama birati predstave koje će režirati i da zapravo uspije živjeti samo od umjetnosti. Na kraju su i poneki učenici postavili nekoliko pitanja. Jedno od pitanja bilo je vezano uz pritisak i blokadu u pisanju. Za pritisak književnica priznaje da ga osjeća, no da on stvara osjećaj preživljavanja koji te gura dalje, dok u situaciji s blokadom jednostavno moraš ići dalje svjestan da možda neće sve biti savršeno, no i dalje prolaziš kroz to. 

Susret je bio motivirajući i zanimljiv, a na kraju smo iz njega mogli izvući jako važnu pouku, a to je da idemo kroz život bez obzira na okolnosti i da ne odustajemo. 

TEKST: Nina Marija Marić, 4.b
FOTO: Leona Perović, 4.b; Ariana Stepinac, prof.