Matošu u spomen

"O, ta uska varoš, o, ti uski ljudi,/ O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,/ O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,/ Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!" (A. G. Matoš, Stara pjesma)

Pjesnička večer Matošu u spomen

PJESNIČKA VEČER U ŠKOLI

Da je Matoš zanimljiv sugovornik, ali i gorljivi kritičar društva, potvrdilo se 14. ožujka u  svečanoj multimedijskoj dvorani naše škole gdje se održala zajednička pjesničko-glazbena večer XVI. i Klasične gimnazije. Dvorana je bila ispunjena profesorima i učenicima koji su svojim prisustvom i izvedbama Matoševih pjesničkih i proznih tekstova s poštovanjem odali čast tom velikom književniku. Matoš zaslužuje ovakav svečani povratak u našu školu aktualnošću svojih tema o kojima progovara u poeziji, prozi, feljtonima i kritici koje smo imali prilike čuti večeras s pozornice, a njemu u čast obilježili smo  i dvije godišnjice: njegov prošlogodišnji veliki rođendan, 150 mu je godina tek!  te trenutak kada nas je 17. ožujka 1914. prije 110 godina napustio.

Karizmatični voditelji XVI. gimnazije Vito Vlašić i Jana Tepuš vješto su nas proveli životopisom Antuna Gustava Matoša, bivšeg klasičara, kojemu naočigled nikako nije išao Hrvatski kao srednjoškolski predmet. Unatoč tomu, nije napustio pisanje iz ljubavi koju se jasno moglo osjetiti u stihovima koji su pratili izlaganje i slikopis o Matoševu životnom putovanju i stvaralaštvu. U recitacijama su dominirale djevojke Dora Tomić Babić, Franciska Šarčević, Petra Bednaić i Lucija Parunov iz XVI. te Sunčica Bencetić iz Klasične gimnazije. Procvjetala je na pozornici Matoševa Maćuhica, oživjela je Ljerka u Djevojčici umjesto igračke, čežnjom nas ispunio Notturno i Utjeha kose, a radošću i ponosom “jedna mala” Gospa Marija. Dora Tomić Babić ukazala nam je na Matošev zanos hrvatskom himnom u kojem on naglašava vidljivu ljubav prema prirodi i mirnoj životnoj svakodnevici malog čovjeka.

Posebnu nijansu večeri dale su dvije glazbene izvedbe oplemenivši prostor svojim tonovima. Matea Roguljić, dobitnica druge nagrade na 61. hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa, svojom gitarom dočarala je matoševsku čežnju za ljepotom odsviravši “Na obalama Rajne” Napoleona Coste. Kao šlag na kraju, klasičar Juraj Reljić odsvirao je i otpjevao šansonu Antona Šuljića skladanu na stihove Matoševe Stare pjesme.

Bila je to prekrasna večer ispunjena umjetnošću u čast umjetnika, hrvatskog književnog velikana, pjesnika antologijskih  stihova posvećenih ljubavi prema ženi, majci i domovini koji zaslužuje da se njegove riječi pamte i ponavljaju:

Samo tebe volim, draga nacijo,

Samo tebi služim, oj Kroacijo,

Što si duša, jezik, majka, a ne znamen,

 Za te živim, samo za te, amen!

FOTO: prof. Gordana Makar, prof. Sanja Vlahović-Trninić, Vijesti XVI. gimnazije