O zagrebačkoj arhitekturi te urbanističkoj povijesti Zagreba moglo bi se puno istraživati i govoriti. Mogu se spomenuti svakakvi detalji koji jednog prosječnog stanovnika Zagreba duboko u srcu povezuju s njegovim gradom. Međutim, iščitavanjem ili proučavanjem izvora, naiđe se i na detalje koji mogu izazvati duboka razočaranja i žalost zbog propalih projekata ili drugih vrsta urbanističkih neuspjeha. Bilo kako bilo, osoba koju ne možemo zapostaviti u razgovorima o zagrebačkom urbanizmu gospodin je Milan Lenuci, poznati zagrebački urbanist, rođen u Karlovcu 30. listopada 1849., a umro u Zagrebu 16. studenog 1924.

Život i djelo Milana Lenucija

Ubrzo nakon diplomiranja na Tehničkoj visokoj školi u Grazu 1873. dolazi u Zagreb gdje godinu kasnije počinje djelovati u Gradskom poglavarstvu. Od 1882. postaje gradski inženjer. Zbog činjenice da su mnoge upravne ustanove bile uglavnom smještene na Gornjem gradu, Lenuci izrađuje jedan od svojih prvih projekata – sustav javnih stuba na vrhu Tomićeve ulice. Radi se o stubama napravljenim od drveta i metala blago uzdignutima nad zemljom. Danas te iste stube i dalje stoje na svojemu mjestu pored Zagrebačke uspinjače te izvršavaju svoju ulogu bilo da njima hodate radi odlaska na posao, kući ili noćnoga izlaska.

Lenucijeva potkova

Ubrzo slijedi i njegov najpoznatiji projekt po kojemu je stekao slavu i status kakav ima danas. Radi se o projektu Zelena potkova, predstavljenom 1882., koji se razvijao do 1920-ih. Lenuci je imao u cilju povezati sedam susjednih trgova u Donjem gradu te Botanički vrt na način da iz ptičje perspektive daju oblik potkove u zelenoj boji. To bi se postiglo ispunjavanjem navedenih prostora zelenim površinama, bitnim institucijama te spomenicima. Nemoguće je ne spomenuti činjenicu kako je Lenuci od 1891. do 1912. vršio titulu ravnatelja Gradskog građevnog ureda čime je preuzeo cjelokupno prostorno i urbanističko planiranje Zagreba. Manje poznati detalj vezan uz projekt Zelene potkove činjenica je da je Lenuci projektirao samo jedan od sedam sastavnih trgova Potkove i to Trg kralja Tomislava, u to vrijeme Trg Franje Josipa I. Ideja je bila stvoriti trg koji, pri izlasku s Glavnog kolodvora, daje monumentalni pogled onima koji su neposredno prije doputovali u Zagreb. Projekt je realiziran regulacijom tog trga 1987. godine. Pod utjecajem regulacije za Trg Franje Josipa, Lenuci 1901. stvara plan i prijedlog za uređivanje Marulićeva i Mažuranićeva trga koji se nalaze na zapadnoj i jugozapadnoj strani potkove. S obzirom na njegovu osobnu ljubav prema sportu, imao je u planu na navedenim trgovima stvoriti neku vrstu “sportskog perivoja”. U tom se razdoblju na tim trgovima igrao nogomet, a par je puta čak bilo postavljeno i klizalište. Ideja o “sportskom perivoju” otpada 1906. godine zbog odluke o smještanju Nacionalne i sveučilišne knjižnice na Marulićev trg (danas je u toj zgradi Hrvatski državni ahriv).

Povezivanje Kaptola i Gradeca

Uz Zelenu potkovu Milan je Lenuci izvršio još niz urbanističkih promjena koje definiraju Zagreb kakvog znamo danas. Radio je na povezivanju onih najstarijih dijelova Zagreba – Kaptola i Gradeca te njihove okolice. Premještanjem potoka Medveščaka 1896.-1898., povijesne granice između Gradeca i Kaptola, stvorena je Tkalčićeva ulica, u početku zvana Potok. Uz zanimljivu arhitekturu koja je vidljiva u Tkalčićevoj i povijest koju ona ima, ipak se u današnje vrijeme ističe kao lokacija koja je komercijalni predvodnik zagrebačkog turizma. Srušene su Bakačeva kula i zidine ispred Katedrale te se time stvorio veliki trg ispred Katedrale. Kuće na prostoru današnjeg Dolca srušene su kao i zgrade u Vlaškoj (sjeverno od kružnog toka u Bakačevoj) čime je otvoren prostor ispred Nadbiskupskog dvora te je napravljen prolaz do Trga Bana Josipa Jelačića.

“Sjajna ulica” Donjeg grada

Lenuci je svoje urbanističke ideje širio i istočno od Draškovićeve i to u projektu iz 1905. Udaljio se od ortogonalne sheme zgrada u blokovima kakve su vidljive po Centru kako bi dao veću idividualizaciju kvartovima. Uveo je široku i luksuznu “Sjajnu ulicu” koja spaja Donji grad i Maksimir u vidu šetališta i ulice za kolnički promet dok je teretnim vozilima odredio Maksimirsku i Branimirovu. Sjajna je ulica postavila temelje današnje Zvonimirove ulice. Osim urbanističkih regulacija koje je postavio Lenuci, i sam je projektirao pojedine zgrade u Zagrebu kao npr. zgradu u kojoj danas djeluje Osnovna škola Ivana Merza (Račkoga 4), objekt Topničke vojarne (Ilica 256) itd.

Projektirao vlastitu vilu

Zanimljivo je kako je jedan od njegovih projekata bila upravo njegova vlastita vila na adresi Strossmayerov trg 11. Vilu je izgradio za sebe i svoju ženu, imajući potpuno na umu vrijednost i važnost lokacije.

Nakon Lenucijeve smrti njegova se žena Marija Lenuci seli k obitelji. U kuću se ubrzo useljuje obitelj Krauss koja nakon nastanka NDH-a biva odvedena u logor te se na prvi kat vile Lenuci doseljava ustaški pukovnik Eugen “Dido” Kvaternik, a na drugi kat ustaški doglavnik Džafer Kulenović. Od 1943., još kao dijete, s obitelji se u vilu doseljava legenda zagrebačke košarke – Mirko Novosel. Ljepota, ali i povijest vile Lenuci, samo je jedan od arhitektonskih dokaza kako prolazeći po zapadnom dijelu Zelene potkove treba podići glavu i obratiti pažnju na čuvene vile smještene na tom prostoru.

Odbačeni urbanistički projekt

Detalj urbanističke karijere Milana Lenucija vezan uz organizaciju željezničkog prometa izrazito je malo zastupljen u razgovorima o velikom urbanistu. Naime, izgradnjom pruge Zagreb – Budimpešta koncem 60-ih godina 19. stoljeća, presječene su Petrinjska ulica te Savska cesta. U gradu se pokušavaju naći rješenja kako omogućiti što učinkovitiju komunikaciju između dijela južno te sjeverno od pruge, međutim 1892. gradi se današnji Glavni kolodvor što još više umanjuje snove o povezivanju Donjeg grada i prostora južno od pruge, odnosno Trnja. Važno je spomenuti kako je pruga Zagreb – Sisak, koja se kao i danas dijelom prostire paralelno uz Savsku cestu, onemogućavala kvalitetnu komunikaciju između (Stare) Trešnjevke i Trnja, pa time i Donjeg grada s Trešnjevkom. U Gradskom poglavarstvu pokušavaju naći adekvatno rješenje, i u razgovorima s Vladom. 1907. Lenuci predstavlja svoj radikalni plan rješenja željezničkog prometa na zagrebačkom području. U planu mu je bilo organizirati Glavni i Zapadni kolodvor kao sporedne te ukloniti prugu koja spaja ta dva kolodvora. Uklonio bi prugu u smjeru Siska koja ide po Savskoj te bi ju zamijenio već postojećom prugom zapadno od Stare Trešnjevke. Pruga bi se nastavila na prostoru južno od Save (prostor današnjeg Novog Zagreba) te zatim prema istoku opet prelazeći Savu pa bi se tako nadovezala na prugu za Budimpeštu. Industrijska bi zona bila smještena na prostoru Žitnjaka zbog čega je i zanimljivo kako je danas velik broj tvornica upravo smješten na Žitnjaku. Teretni kolodvor dobio bi novu lokaciju. Realiziranjem ove Lenucijeve ideje ukinula bi se barijera između Centra, Trnja i Stare Trešnjevke što bi itekako omogućilo brži i efikasniji kontakt između navedenih kvartova. Tako bi stvari išle u korist urbanizacije zbog čega bi Trnje i Stara Trešnjevka potencijalno postali sastavni dijelovi Centra. Projekt biva odbačen 1909. godine pod argumentom Ministarstva rata da je izmjena željeznice strateški neprihvatljiva te je uprava Mađarskih željeznica okarakterizirala izmjenu željeznice kao preskupu. Vrlo se lako da zaključiti kako ovakav projekt u današnje vrijeme ne bi imao niti smisla niti koristi s obzirom na to da u vrijeme preispitivanja Lenucijeve ideje zapadna granica grada nije dosezala puno dalje od Črnomerca, a gradski život nije ni postojao na južnoj strani Save. Naravno, u tadašnje bi vrijeme bio revolucionarno rješenje koje bi promijenilo vječnu sliku Zagreba kakvoga danas poznajemo.

Zasigurno imajući tu misao u glavi, Lenuci pokušava naći druga izvediva i koliko-toliko zamjenska rješenja pa zato kasnije stvara projekt podvožnjaka u Miramarskoj kojim je napravio poveznicu između Zelene potkove i Trnja, a da pritom očuva postojanje Botaničkog vrta koji je danas okružen željezničkim te automobilskim prometom.

Milan Lenuci nesporno je definirao grad u kakvom danas živimo. Mnogi dijelovi Zagreba danas nam se čine suviše običnima te nismo ni svjesni kako su upravo prije više od sto godina bili revolucionarno promijenjeni prema Lenucijevim zamislima. Uz svoje bogato djelovanje Lenuci je Zagrebu ostavio i jasnu poruku kako se projekti i ambicije ne smiju samo tako odbaciti te kako se od njih moraju izvesti najbolji mogući ishodi.

FOTO: Nikša Pavelić, Shutterstock, https://enciklopedija.hr/clanak/lenuci-milan, https://www.jutarnji.hr/kultura/art/ovo-je-bila-ideja-legendarnog-urbanista-za-zagreb-ali-nisu-ga-poslusali-tresnjevka-i-trnje-trebali-su-postati-novi-centar-15522989

IZVOR:  https://topdestinacije.hr/sto-posjetiti-u-zagrebu/; https://www.jutarnji.hr/kultura/art/ovo-je-bila-ideja-legendarnog-urbanista-za-zagreb-ali-nisu-ga-poslusali-tresnjevka-i-trnje-trebali-su-postati-novi-centar