Terenska nastava uvijek je dobra prilika za neformalno druženje i upoznavanje učenika i nastavnika

Terenska nastava Mladih biologa ove je školske godine započela posjetom Parku prirode Papuk poznatom po iznimnom geološkom bogatstvu i statusu UNESCO geoparka. Naučili smo da zaštita prirode ne znači zabranu ljudskih aktivnosti, već njihovo odgovorno i održivo provođenje.

Ranim su rujanskim jutrom put Papuka krenuli oboružani željom za novim spoznajama, otkrivanjem novih prostora Lijepe Naše i nezaboravnog druženja u pratnji svojih profesora: Ane Sladoljev, Ive Prgomet i Jurice Blaževića.

Najveći izazov prvoga dana bila je petosatna planinarska tura do Jankovca. Umora nije nedostajalo, ali ni dobrog raspoloženja!
Park šuma Jankovac nagradila nas je divnom šetnjom oko jezera s raznovrsnom florom i faunom, a prava je nagrada bio slap Skakavac. Nakon planinarenja uslijedio je odmor i noćenje u hotelu Park u Našicama.

Lonjsko polje – život s vodom

Sljedećeg dana zaputili smo se u Park prirode Lonjsko polje, jedno od najvrjednijih poplavnih područja Hrvatske. Proteže se uz lijevu obalu rijeke Save u dužini od otprilike 100 km i veličine čak 50 650 hektara i ima iznimno važnu ulogu u obrani od poplava. Može prihvatiti oko 550 milijuna kubičnih metara vode.

Zanimljivost koja obilježava ovaj kraj jest da poplava nije uvijek elementarna nepogoda. U Lonjskom polju ona je prirodni fenomen koji ima važnu ulogu u održavanju života. Proljetne su poplave poželjne jer omogućuju mrijest riba i stvaraju obilje hrane za brojne ptice močvarice. Problem predstavljaju ljetne poplave koje mogu ugroziti prirodni ritam života ljudi i životinja.

U selu Krapje upoznali smo tradicijsku arhitekturu Posavine. Prepoznatljive drvene kuće građene su uglavnom od hrasta lužnjaka, na ciglenim temeljima, a njihovi su strmi krovovi prekriveni biber crijepom. Naziv je povezan s njemačkom riječju Biber, što znači dabar, jer oblik crijepa podsjeća na dabrov rep.

Posebno nas je iznenadila činjenica da su se kuće nekada mogle rastaviti, preseliti na drugo mjesto i ponovno sastaviti. Stanovnici su tako svoju arhitekturu prilagodili životu u poplavnom području. Kuće su imale male prozore kako bi ljeti u njih ulazilo manje topline, a zimi manje hladnoće. Nisu imale klasične dimnjake – dim se širio tavanskim prostorom i služio za sušenje mesa, dok je mast koja se taložila na drvenim dijelovima štitila krovište.

Krapje Đol – carstvo ptica

Jedan od zanimljivijih dijelova obilaska bio je Krapje Đol, najstariji ornitološki rezervat u Hrvatskoj, zaštićen još od 1963. godine. Ovo je područje posebno važno za ptice močvarice, a upravo se ovdje gnijezdi i bijela žličarka. Imali smo priliku upoznati i čaplje te druge stanovnike močvarnog područja.

Lonjsko polje pravo je bogatstvo biološke raznolikosti. U njemu obitava oko 550 biljnih vrsta, 58 vrsta sisavaca, 45 vrsta riba, 16 vrsta vodozemaca i 10 vrsta gmazova. U vodama parka mrijeste se brojne vrste riba, među kojima su šaran, štuka, som i linjak.

Poseban doživljaj bila je vožnja solarnim brodicama po rijeci Strug. Strug je neobičan po tome što nema klasičan izvor, već se nekoliko depresija spaja u jedinstveni vodotok koji se ulijeva u širi ekosustav Lonjskoga polja. Ploveći kroz močvarni krajolik mogli smo iz neposredne blizine promatrati prirodu i shvatiti koliko su voda, biljke i životinje međusobno povezane.

Čovjek i priroda – zajedno kroz stoljeća

Stanovnici Lonjskoga polja stoljećima su učili živjeti s vodom i prilagođavati joj se. Tradicijsko pašarenje jedan je od primjera takvog suživota. Od proljeća do jeseni stoka boravi na prirodnim pašnjacima, a tijekom poplava sklanja se na sigurno. Životinje pritom prirodno održavaju travnjake i tako pridonose očuvanju ovoga vrijednog staništa.

Upoznali smo i izvorne pasmine karakteristične za ovaj kraj – hrvatskog konja posavca, psa posavskog goniča, turopoljsku svinju i posavsku gusku. Saznali smo kako su se nekada koristili gotovo svi dostupni prirodni materijali. Čak su i ribarski alati izrađivani u kućnoj radinosti.

Posebno nam je zanimljiv bio posavski drveni čamac. Tijekom zime čamci su se tradicionalno potapali, a u proljeće ponovno vadili iz vode. Takav način čuvanja štitio je drvo od propadanja.

Danas je u Lonjskome polju ponovno prisutan i dabar, a zanimljiva je i priča o samom imenu sela Krapje. Povezuje se sa šaranom – njemački Karpfen – odnosno „krapom”, kako su ga stanovnici nazivali.

Mladi biolozi u pratnji svojih profesora vratili su se kući s lijepim uspomenama i bliži prirodi nego što su bili.

FOTO: Ana Sladoljev, prof.