Ako postoji jedna definitivna društvena valuta klasičarima, dala bih ruku u vatru tvrditi da je ona broj posjećenih koncerata. Hvala Bogu, naš Zagreb obiluje kultnim koncertnim prostorima koji i publici i izvođačima pružaju uvid u njihov rast i napredak kroz godine stvaralaštva. Napuniti Vintage, pa Boogaloo, pa Tvornicu i naposljetku Arenu male su prekretnice karijera.
Ali ne spomenuti Šalatu u lajnapu koncertnih dvorana, gotovo je svetogrđe. Pozornica na kojoj je Bob Dylan imao svoj zagrebački prvijenac ili na kojoj su Pipsi 2022. održali legendarni kišni koncert nezaobilazna je stanica svakom hrvatskom umjetniku koji drži do sebe.
Možda je čak i više nego hrvatskom umjetniku Šalata dom zagrebačkom umjetniku. Uspon uz novoobnovljene Schlosserove stube sa stanice Draškovićeva prepune karakteristično plavih Bajseva uz pogled na kasnoljetni Zagreb, moćan je zaziv lokalpatriotizmu.
I tom zazivu IDEM, odnosno Antun Aleksa, 12. rujna ove godine ne daje da ostane na lijepim vizualima. Energija s kojom IDEM uz popratni bend izvodi repertoar dva studijska albuma (poyy, 2023., CIAO, 2024.) te nezanemariv broj nedavnih singlove teško bi ikoga ostavila ravnodušnim. Publika pjeva, skače, mosha, tuče se jastucima, hvata balončiće od sapunice, skandira u čast Antunovoj kćeri, pjeva Kad si sretan, plače, smije se, grli se…
A dok publika prolazi kroz sve te emocije, na pozornicu se penju i s nje silaze gosti. Od predgrupa Burnt Tapes i Mašinka (koji se kasnije i vraćaju na binu) do Ede Maajke, Ki Klopa i Pocket Palme. Očito se radi o prvom pravom, velikom koncertu za grupu na najbolji mogući način: s pozornice tijekom čitavog koncerta pršti pozitiva i istinska radost svakog od izvođača koji na njoj stoji.
Repertoar IDEM prenosi nešto unikatno srednjoškolski i mlado. I to ne u smislu infantilnosti ili banalnosti tekstova i melodija, nego govoreći o njihovoj iskrenosti i univerzalnosti. I moji prijatelji i ja pozdravljamo ljude na cesti i mašemo kafićima razmišljajući o tome gdje ćemo sjesti; i moji prijatelji i ja osjećamo se kao da nam se sve događa odjednom, pa trčimo i spotičemo se često. IDEM rezonira s generacijama mladih i onima koji se mladima smatraju, a čini mi se da je poruka koju nam pokušava poslati još jasnija kad dolazi iz koncertnih zvučnika, a ne žičanih slušalica.
FOTO: Instagram antunidem
