O ARHIVU 

Državni arhiv u Zagrebu nalazi se u Opatičkoj ulici 29 na Gornjem gradu. Bavi se raznim djelatnostima uključujući propisivanje i organiziranje građe arhiva. Prikuplja arhivsko gradivo, bavi se zaštitom i održavanjem gradiva te odabrano gradivo i objavljuje. Također surađuje sa srodnim ustanovama i korisnicima. Arhiv danas ima svoju službenu lokaciju i posebnu organizaciju, no nije uvijek bilo tako. 

POVIJEST 

Prve informacije o stvaranju Gradskog arhiva dolaze iz 1572. godine. Upućuju na čuvanje važnih povelja u Crkvi sv. Marka u posebnim spremnicima zvanim cancellus. “Iz pisanih izvora 17. st. saznajemo da je spremište bilo osigurano s četiri brave čije su ključeve čuvala četiri gradska senatora. Gradivo je prvi puta bilo popisano 1774. g. u sklopu upravnih reformi Marije Terezije i Josipa II. i tom je prilikom bio izrađen abecedni upisnik Elenchus, a gradivo razvrstano na serije izvornika (originalia) i prijepisa (transumpta), sređeno po svežnjevima (fascikulama) i djelomično popisano.”https://daz.hr/povijest-drzavnog-arhiva-u-zagrebu/ Dva stoljeća nakon po prvi put su popisani svi dokumenti, organizirani su abecednim redom i raspoređeni u prijepise i originale.

Do početka 20. st. organizacija spisa se nastavlja,  odvajaju se dokumenti po izvoru i nastanku te se povijesni spisi premještaju u škrinje u Gradskoj pismohrani. 1883. godine hrvatskom svećeniku i povjesničaru Ivanu Krstitelju Tkalčiću, Gradsko vijeće povjerava zadatak izdavanja Povijesnih spomenika grada Zagreba u kojemu se objavljuju dokumenti nastali do 1526. godine. Daljnje gradivo i uređenje djela preuzeo je arhivist i povjesničar Emil Laszowski, na povjerenje Tkalčića nakon njegove smrti. 11. svibnja 1907. godine konačna odluka Gradskog poglavarstva donijela je veliku promjenu za pohranu državnih spisa i povijesnih dokumenata.

Toga datuma osnovana je Gradska knjižnica i muzej u koji je također bio uključen Arhiv grada Zagreba. Arhiv je bio pod upravom Društva Braće hrvatskog zmaja uz poticaj utemeljenja ustave, a Emilu Laszowskom je gradivo Arhiva dano pod stručan nadzor i upravu. Gradivo za Arhiv Emil je Laszowski osobno pronalazio u prostorijama Gradske vijećnice s neprikladnim uvjetima za očuvanje spisa, stoga svo pronađeno štivo, uključujući ono nastalo do 1526. godine, prenosi u kulu iznad Kamenitih vrata. Narednih godina Arhiv (Zemaljski arhiv) premješten je na novu lokaciju na koje je ponovo preneseno sve štivo, također i Zlatna bula koja je najstariji dokument pohranjen u Državnome arhivu. Laszowskom je dodijeljena uloga kustosa na novoj lokaciji te je zajedno s gradom bio pod obvezom popisivati i uzdržavati red među štivom Arhiva.

Gradivo nastalo radom Gradskog poglavarstva do 1850. godine nalazio se u nadležnosti Zemaljskoga arhiva, dok se ostatak štiva do tadašnjeg doba nalazio razbacan po svim dijelovima grada u nepovoljnim uvjetima gradskih ureda. Stoga je Narodni odbor grada Zagreba 11. rujna 1945. odobrio osnutak Povijesnoga arhiva.

Počelo je prikupljanje dokumenata za Povijesni arhiv počevši s dokumentima o ukinutom Gradskom poglavarstvu do 1945. godine, pa potom s raznim spisima iz školstva, zdravstva i brojnih socijalnih ustanova. Glavna uloga ove institucije bila je pohrana zastarjelog štiva Gradskog (Zemaljskog) arhiva i njegovo uzdržavanje. Nekoliko godina kasnije institucija dobiva višu ulogu i postaje Arhiv grada Zagreba s novim lokacijama  u Opatičkoj ulici 29 i Demetrovoj ulici 15. Mijenja ime u Historijski arhiv u Zagrebu, dio dokumenata seli se na nove lokacije. S vremenom se važnost Arhiva kao institucije povećavala, iz tog razloga proširio se i prostor nadležnosti. Pohrana Arhiva proširila se na okolicu Zagreba uključujući Dugo Selo, Jastrebarsko, Samobor, Veliku Goricu.

Arhiv je 1997. prošao kroz zadnju promjenu imena koje se još uvijek koristi. Danas dobro poznat Državni arhiv u Zagrebu nalazi se na dvije lokacije, Opatička 29 i Avenija Dubrovnik 36, dok je do 1998. Arhiv rabio zgradu na Demetrovoj 15 koju danas koristi Sabor.  

LATINSKI JEZIK U ŠTIVU ARHIVA 

U srednjem vijeku latinski se koristio kao službeni jezik Crkve i državne administracije u većem dijelu Europe pa tako i u našim krajevima. Kao jezik liturgije, diplomacije i pismenosti, latinski je imao presudnu ulogu u oblikovanju identiteta gradova, prijenosu vlasti, pisanju zakona i očuvanju svetih tekstova. Grad Zagreb, koji se već od 12. stoljeća razvija, sačuvao je neke od najvažnijih povijesnih dokumenata upravo na latinskom jeziku. Među njima posebno se ističu Felicijanova povelja iz 1134. godine i Zlatna bula kralja Bele IV. iz 1242., koji svjedoče o crkvenom osnutku Zagreba te njegovu političkom i gospodarskom razvoju. 

IME “ZAGREB” I OSNIVANJE BISKUPIJE

Felicijanova povelja smatra se najstarijim pisanim dokumentom u kojem se izravno spominje ime „Zagreb”. Izdana je 26. travnja 1134. godine od ostrogonskog nadbiskupa Felicijana, a u njoj se opisuje dolazak prvoga zagrebačkog biskupa Duha te osnivanje biskupije. Dokument započinje svečanom crkvenom formulom: „In nomine Patris et Filii et Spiritus Sancti. Amen.” Povelja dalje navodi: „… regnante nobilissimo rege Ladislao… Zagrabiensem constituit episcopatum.”, tj. u prijevodu: „… za vladavine plemenitog kralja Ladislava… osnovao je Zagrebačku biskupiju.” Pisana latinskim jezikom povelja je odraz crkvene forme, ali i težnje da se sadržaj sačuva na jeziku koji je bio razumljiv širokom krugu europskih klerika i upravitelja. Njezin je sadržaj od presudne važnosti za razumijevanje razvoja crkvene hijerarhije i vjerskoga života na prostoru današnjega Zagreba. 

GRADEC, SLOBODNI KRALJEVSKI GRAD

Drugi izuzetno važan dokument za zagrebačku povijest jest Zlatna bula Bele IV. iz 1242. godine. Izdana nakon tatarske provale, u vremenu kada kralj nastoji ojačati i zaštititi pouzdane gradove, ovom je ispravom Gradec proglašen slobodnim kraljevskim gradom. Kralj je njome dodijelio građanima Gradeca niz povlastica, uključujući pravo izbora vlastitog suca, slobodu trgovine i sajmovanja te obvezu gradnje gradskih zidina. Dokument također započinje latinskom formulom: „In nomine Sanctae Trinitatis et individuae unitatis. Amen.” što se prevodi kao: „U ime Presvetog Trojstva i nedjeljivog jedinstva. Amen.”. Time se odmah ističe svečani ton i autoritet same isprave. Kao kraljevski akt, Zlatna bula morala je biti sastavljena na latinskom jeziku kako bi  bila prihvaćena u tadašnjoj europskoj pravnoj i upravnoj praksi. 

Obje isprave neizostavni su izvori za razumijevanje srednjovjekovne povijesti Zagreba. Njihovo postojanje pokazuje koliko je latinski jezik bio važan kao sredstvo izražavanja svetoga, zakonitoga i trajnoga. Felicijanova povelja označila je crkveno utemeljenje grada, dok je Zlatna bula omogućila njegov svjetovni i gospodarski uzlet. Kroz njih danas možemo pratiti prve pisane tragove o Zagrebu i njegov uspon unutar hrvatskih i srednjoeuropskih prostora. Latinski jezik u tim je dokumentima bio ključ za njihovu svečanost, ozbiljnost i očuvanje kroz stoljeća. 

POSJET DRŽAVNOM ARHIVU 

Državni arhiv posjetili smo mi, učenici Klasične gimnazije, u pratnji naših dviju profesorica Dubravke Matković i Jadranke Pešut Buntak u okviru projekta “Zagreb te zove”. Među mnogobrojnim štivom Arhiva našlo se i ponešto vezano uz našu školu. Dočekala nas je ravnateljica Državnog arhiva te smo prvo razgovarali o ulogama Arhiva u svakidašnjem životu, obrazovanju i čemu općenito služi. U tom smo razgovoru saznali kako se papirologija svih škola, nakon što ih škola preda, pohranjuju u Arhivu. Zato smo imali priliku vidjeti stare imenike bivših učenika naše škole koji su stari čak više od 150 godina. Naravno, svi su pisani ručno, stoga smo se pozabavili listajući dnevnike i čitajući radove učenika koje smo također imali priliku vidjeti.

Nakon pregledavali smo fotografije zgrade naše škole na trenutnoj lokaciji iz raznih razdoblja. Izgradnja same zgrade, njeni temelji te sami počeci, ratno razdoblje kada je zgrada stradala i današnji izgled potpune zgrade. Također se čuvaju slike starog interijera škole i godišnje slike profesora te značajne razredne fotografije. Na kraju nam je pokazano kako se pregledava gradivo Arhiva pomoću posebnih strojeva koji čine snalaženje u silnoj količini štiva mnogo jednostavnijim. 

Zahvaljujemo ravnateljici Državnog arhiva u Zagrebu prof. Željki Dmitrus Purić što nam je omogućila ovaj posjet. Zahvaljujemo na ugodnom vodstvu i mogućnosti istraživanja arhivske građe.

TEKST: Patricia Galic i Sven Biban
FOTO: Dubravka Matković, Jadranka Pešut Buntak, Patricia Galic, https://daz.hr/palaca-erdody-draskovic-opaticka-29/
IZVORI: https://daz.hr/povijest-drzavnog-arhiva-u-zagrebu/