“Muzejski Apisarij – košnice sa staklenim stijenkama i medonosnim pčelama, osnovan je 1994. kao proširenje postava Osnove poljodjelstva Tehničkog muzeja Nikola Tesla. Riječ je o edukativnom odjelu sa svrhom poučavanja o pčelama i njihovoj važnosti za čovjeka i planet Zemlju. Cilj je upozoriti na vrijednost pčela i njihovu korisnost kao oprašivača mnogobrojnih kultiviranih i samoniklih biljaka, obuhvaćajući konkretni primjer grada Zagreba.” https://tmnt.hr/izlozba?id=8499
Noć knjige
Ove se godine manifestacija Noć knjige obilježila 23. 4. 2025. U ovom događaju sudjelovalo je mnogo škola, knjižnica, knjižara i muzeja. Povodom Noći knjige Mladi biolozi pod vodstvom profesorica Ane Sladoljev, Vanje Flegar i Ive Prgomet posjetili su Tehnički muzej Nikola Tesla u Zagrebu i sudjelovali u interaktivnom programu koji su pripremile Kristina Kalanj, voditeljica manifestacije i Katarina Ivanšin Kardum koja je ujedno i autorica publikacije Apisarij Tehničkog muzeja Nikola Tesla. Ovim se katalogom Tehnički muzej uključio u manifestaciju, istražujući ulogu pčele u ekosustavu. Katalog je rezultat petogodišnjeg rada autorice i bogat je sadržajem o važnosti pčela i ističe kako čovjekov odnos prema prirodi i samim pčelama treba biti pametniji i odgovorniji.
Klasičari pčelari
Na početku programa ravnateljica Tehničkog muzeja Markita Franulić i autorica kataloga Katarina Ivanšin Kardum ukratko su se osvrnule na proces nastanka samog kataloga i njegov značaj. Nakon uvoda u projekt prof. dr. sc. Nikola Kezić proveo je klasičare i ostale posjetitelje kroz edukativni odjel Apisarija u kojemu su se nalazile staklene košnice sa živim medonosnim pčelama. Kroz stručno vodstvo klasičari su naučili kako pčele proizvode med i kako su dijelovi pčelinjeg organizma prilagođeni za proizvodnju. Također pčele osim nektara, koji je potreban za proizvodnju meda, skupljaju pelud na zadnjim nogama, zatim ga nose u košnicu i stavljaju u stanice saća blizu legla. Pelud je važan za pčele jer je vitaminsko proteinska hrana. Klasičari su naučili i kako pčele čuvaju med koji proizvedu odnosno kako stvaraju vosak pomoću specijaliziranih žlijezda na zatku. Za jedan kilogram voska pčela mora pojesti sedam do osam kilograma meda. Uz ovu saznali su još puno zanimljivih činjenica o pčelama kao što su da komuniciraju plesom i da žalcem brane košnicu tijekom čega mogu ubrizgati pčelinji otrov. Uz medonosne pčele koje žive u zajednici u košnici postoje i solitarne pčele ili pčele samice koje nastanjuju rupe u ciglama i drveću te ne prikupljaju veće količine meda u svoje nastambe. Također se hrane peludom i važne su za oprašivanje.
Vrcanje meda
Nakon teorijskog dijela učenici su mogli vidjeti kako pčelinje saće izgleda izbliza i sudjelovati u demonstraciji vrcanja meda, odnosno postupku izdvajanja meda. Naučili su kako se kvaliteta meda najprije treba provjeriti retraktorom koji radi na temelju loma svjetlosti pomoću čega vidimo udio vlage, a time i kvalitetu. Nakon provjere kvalitete, klasičari su se iskusili u skidanju voska sa saća kako bi se moglo staviti u vrcalicu za med. Unutar vrcaljke umeću se okviri sa saćem, a zatim se vrtnjom pomoću centrifugalne sile iz saća izbacuje med. Taj su med, netom izvrcani, posjetitelji mogli i probati što im je dalo potrebnu energiju za sljedeći praktični dio predavanja.
I za kraj – sadnja
Zadnja stavka druženja i edukacije o pčelama bila je sadnja medonosnog bilja u samome vrtu Tehničkog muzeja. Neke od najzastupljenijih medonosnih biljaka su lavanda, kadulja, metvica, bosiljak, majčina dušica, mrtva kopriva i sl. Klasičari su sadnjom ovog vrta kao i ovim predavanjem i interdisciplinarnim radionicama naučili puno toga o ulozi pčela u prirodi te o njihovoj važnosti za ekosustav i bioraznolikost.
FOTO: Andrea Ament, Ana Sladoljev, prof.
