OSVRT 1.

Eklesiazuse poznate kao Žene u skupštini, u izvedbi Antičke dramske Klasične gimnazije 

Dana 28. svibnja 2025. godine u kazališnoj dvorani Kulturnog centra Travno održana je premijera školske predstave koja je oduševila sve prisutne. Predstava je rezultat višemjesečnog truda, uvježbavanja i kreativnosti učenika, polaznika Antičke dramske, kao i njihove mentorice Dubravke Matković, prof., te rada i zalaganja učenika, polaznika Antičke kostimografije, i njihove mentorice Danice Franić, prof. koji su izradili kostime za glumce. Uspjeh same predstave potvrđuje koliko je važno njegovati ljubavi prema klasičnoj dramskoj umjetnosti. 

Što je Eklesiazuse – Žene u skupštini? 

Aristofanova komedija “Žene u skupštini” (grč. Ἐκκλησιάζουσαι, Ekklēsiázousai) nastala je 391. g. pr. Kr. i kritizira društvo kroz humor i satiru. U središtu je radnje skupina žena koje, nezadovoljne muškom vladavinom, odlučuju preuzeti vlast u atenskoj skupštini. Odjevene kao muškarci i maskirane bradama, ulaze u politički život i predlažu radikalne reforme poput jednakosti i zajedničkog vlasništva. Aristofan se pritom poigrava društvenim normama, ali i otkriva ljudsku pohlepu i škrtost. 

Dojmljiva izvedba učenika 

Predstava je imala odličnu energiju i prikazivala zanimljive preokrete u društvu, odnose između muškaraca i žena te podjeli vlasti i moći. Možemo je doživjeti i kao svojevrsni društveni eksperiment u kojemu se Aristofan želio narugati nesposobnim muškarcima kada je ženama stavio brade i uredio da one preuzmu vlast. Glumci su uvjerljivo prenijeli humor i ironiju Aristofanova teksta, a njihova interpretacija likova bila je maštovita i zaigrana. Među likovima najviše se istaknuo lik Praksagore koja je na čelu žena “preuzela” skupštinu i počela donositi “nove” zakone. Kostimi su vjerno dočarali antiku, ali ovaj put u obrnutoj ulozi: dugačke bijele muške haljine za žene i šarene ženske za muškarce napravljene po uzoru starogrčkih haljina. Antička je kostimografija u šivanju kostima odradila odličan posao.

Pripreme za ovu predstavu trajale su više mjeseci. Učenici su se svakodnevno okupljali poslije nastave kako bi uvježbali uloge, scenske pokrete i radili na izgovoru tekstova. Osim toga, dio učenika bio je zadužen za izradu rekvizita, a plakat predstave izradio je Maks Poturić, učenik 2.f razreda. Svi su se složili da je zajednički rad bio naporan, ali iznimno zabavan. Za mnoge učenike, ovo je bilo prvo ozbiljno kazališno iskustvo, a mnogi su rekli da na ovaj način još nisu doživjeli kazalište. 

Voditeljica projekta – profesorica Dubravka Matković 

Predstava je realizirana pod vodstvom profesorice Dubravke Matković, voditeljice Antičke dramske skupine Klasične gimnazije. Profesorica Matković već godinama redovno potiče učenike na istraživanje antičke književnosti i kazališta. Njezina stručnost i entuzijazam vidjeli su se u svakom detalju predstave – od odabira teksta do režije i scenske postavke. Učenici su naglasili kako im je profesorica bila vodilja, također sviđa im se što je spremna saslušati njihove ideje i pomoći im u realizaciji. 

Predstave Antičke dramske svake godine izazivaju veliko zanimanje publike. I ove je godine dvorana bila ispunjena učenicima, profesorima, roditeljima i bivšim učenicima Klasične gimnazije. Tijekom predstave vladala je atmosfera uzbuđenja i iščekivanja – smijeh, pljesak i poneki uzvik odobravanja odjekivali su dvoranom. Nakon predstave mnogi su pohvalili kako ova predstava obrađuje antičku poruku na suvremen način i tako je lakše približava i onima koji nemaju toliko znanja o antičkom svijetu. Naglašeno je i kako su vidljive dodirne točke stare antike i današnjega svijeta. 

Predstava koja nas je podsjetila na važnost zajedništva i kazališta 

Učenici su pokazali da su spremni zakoračiti na scenu, preuzeti inicijativu, donijeti duh antike u nekom novom ruhu. Osim što je bila zabavna i poučna, predstava je imala i širi značaj za školu. Povezala je učenike različitih razreda, radila na školskom duhu i podsjetila sve na važnost ovakvih događanja u našoj školi. Njihov trud i entuzijazam dokazali su da umjetnost i dalje ima svoje važno mjesto u školi. Zahvaljujući profesorici Dubravki Matković i vrijednim mladim glumcima predstava “Eklesiazuse – Žene u skupštini” obogatila je kulturni život naše škole.

TEKST: Morana Grgurić, 3. c

ATENJANKE PREUZIMAJU VLAST

OSVRT 2.

Pogledala sam predstavu Antičke dramske grupe Klasične gimnazije. Predstava o Atenjankama koje preuzimaju vlast u gradu predvođene Praksagorom jako mi se svidjela jer je spojila važnu temu s puno humora i odličnom izvedbom glumaca. Iako govori o antičkom vremenu, poruka je i danas jako aktualna – svi ljudi trebaju imati jednaka prava, a društvo najbolje funkcionira kad vlada zajedništvo.

U vremenu kada su žene bile potpuno isključene iz političkog života, hrabre Atenjanke odlučuju uzeti sudbinu u svoje ruke. Prerušene u muškarce sudjeluju na narodnoj skupštini i većinom glasova preuzimaju vlast. Time pokazuju ne samo snalažljivost, već i želju za pravednijim društvom. Na čelo vlade dolazi žena Proksagora što je u ono vrijeme bilo nezamislivo. Predstava nije samo kritika društva u kojem žene nemaju prava, već i jasna poruka da svi ljudi, bez obzira na spol, mogu biti sposobni voditi i mijenjati društvo nabolje. Ideja o tome da sve treba biti zajedničko, imovina, obitelj, odgovornost, vodi ka skladnom društvu u kojem nema podjela.

Najviše me se dojmila glavna glumica koja je igrala Praksagoru (Lucija Lukačić). Bila je uvjerljiva, energična i potpuno je živjela svoju ulogu. Osjetilo se koliko je posvećena liku u svakom pokretu, izrazu lica i načinu govora. Njezina me izvedba nasmijala, ali i natjerala na razmišljanje. I ostali glumci su bili izvrsni, pogotovo u komičnim scenama koje su nasmijale cijelu publiku. Posebno mi se svidio i izbor glazbe koji je suvremenim notama podigao atmosferu predstave na potpuno novi nivo. Glazba je jako dobro pratila događanja na sceni, a svojim je prepoznatljivim songovima povezala prošlost i sadašnjost. U nekim trenucima pojačavala je napetost, a u drugima pridonosila osjećaju veselja, pogotovo na kraju, kad svi zajedno plešu i slave sklad među ljudima.

Humor u predstavi bio je pametno iskorišten. Nije bio previše nametljiv, nego taman koliko treba da se publika zabavi, ali i da bolje shvati poruku. Scene sa starijim ženama koje traže svoju prednost u ljubavi bile su posebno smiješne. Sve u svemu, predstava me oduševila jer je spojila važnu društvenu temu, odličnu glumu, glazbu i humor u jedno jako ugodno kazališno iskustvo. Sama poruka predstave jasno pokazuje da promjene nisu moguće bez hrabrosti i zajedništva. I danas, iako su žene u mnogim državama politički ravnopravne, još uvijek postoje borbe za istinsku jednakost. Ostala mi je u lijepom sjećanju i voljela bih pogledati još ovakvih predstava koje su zabavne, a istovremeno i poučne. 

TEKST: Sara Jalžečić, 2. b 

FOTO: privatna arhiva mentorice