ZAGREBAČKI VJESNIK ČEKA RUŠENJE
Prošla su puna dva mjeseca otkako je legendarna zgrada bivše novinske redakcije Vjesnika nakon dvanaestsatnog požara I gašenja poprimila crnu boju te doživjela jak udarac po drugi, ali ne i posljednji put. Konačna presuda uslijedit će u narednim mjesecima za koje je planirano rušenje samog objekta, to jest njegovih ostataka, što znači da stanovnicima glavnog grada Hrvatske nije preostalo puno vremena kako bi se oprostili od jednog kulturnog te arhitektonskog simbolom koji kiti Zagreb već više od pola stoljeća. Na križanju Slavonske avenije i Savske ceste ostatke zidova i katova ispunjenih nostalgijom isprva će zamijeniti praznina, a što će na njenom mjestu izniknuti u budućnosti, zasad je nepoznato.
NA SLAVONSKOJ FRCAJU ISKRE!
Iako je Vjesnik na svojim leđima oduvijek nosio veliko značenje, kako u vremenima uspona, tako i u onim crnim trenutcima, on je, kako su mjeseci i godine prolazile, potpuno neprimjetno i tiho počeo padati u zaborav te se naposlijetku pretvorio u duha prošlosti. U oku promatrača postao je jedan neboder na koji se oko brzo naviknulo kao na nešto što je nekada bilo, a sada više nije. Možda je baš u toj noći, sa 17. na 18. studenoga, kada je plamen osvijetlio zagrebačko nebo, Vjesnik ponovno, barem na trenutak, dobio komadić pažnje koju je prije nekolicine godina, kada je bio na vrhuncu, imao te ju neprimjetno izgubio. Vatra se širila većinski samo jednom stranom objekta u kojoj su se nalazile arhive državnih ministarstava, dok je dodatan kompleks u kojem su se nalazili slobodni prostori Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine ostao netaknut. Ipak, na najvišem se katu nalazio prostor Laganini FM radija koji je u potpunosti progutao plamen.
IZ NEW YORKA U ZAGREB
Prvi je broj izdavačke kuće Vjesnik izašao u javnost 1940. godine kada je bio poznat kao Politički vjesnik, a kasnije i kao Vjesnik radnog naroda. Deklariran je kao politički dnevni list. Tek je pet godina nakon objave prvog broja prisvojio svima najbolje poznato ime Vjesnik. Um koji stoji iza samog izgleda i projektiranja Vjesnikova nebodera bio je arhitekt Antun Urlich koji je inspiriran američkim poslovnim neboderima postavio viziju. Selidba takve ideje s papira u stvarnost trajala je 9 godina te je naposlijetku Zagreb postao dom jednom novinarskom utočištu visokom 67 metara sa 16 katova, ukrašenom reflektirajućim staklima u smeđim i narančastim tonovima po kojima će zauvijek biti pamćen. U ono doba takva arhitentonska ideja te pothvat izgradnje učinili su zgradu Vjesnika jednim od modernijih europskih nebodera te je obilježio doba jednog velikog tehnološkog razvoja grada.
ZLATNO DOBA VJESNIKA
Vjesnikov neboder bio je osmišljen kao mjesto na kojem će se okupiti novinsko-izdavačka poduzeća koja su tada raštrkana diljem grada. Otvorenjem nebodera zagrebačko novinarstvo dobiva jedan dom te slijedi zlatno doba izdavaštva u kojem je Vjesnik bio na svom vrhuncu. 1980-ih neboder je vrvio životom, utjecaj tiskanih novina bio je neizmjeran, a 1984. godine Vjesnik zauzima mjesto vodeće medijske kuće u tadašnjoj Jugoslaviji te prodaje više novinskih izdanja od Politike, najstarijeg i najutjecajnijeg balkanskog lista. Uz Vjesnik i Večernji list pokreću se novi listovi Start, Vikend, Svijet, Arena i još mnogi drugi te čak sam prostor tolikih razmjera puca po šavovima od broja redakcija natrpanih u njega. Tada je križanje Savske i Slavonske označavalo uspjeh i napredak te naposlijetku velik ponos Zagreba i bivše države. Nažalost, žamor novinara i zvukovi tiska uskoro će zamrijeti te se od tog trenutka Vjesnik više nikada neće oporaviti.
DOLASKOM 90-IH SVE NIZBRDO
Dolaskom 90-ih u zemlje bivše Jugoslavije dolaze vjetrovi političkih promjena pa tako i postupno, ali sigurno, odumiranje velikog zagrebačkog simbola. Redakcije su jedna po jedna počele napuštati neboder sve dok 2012. godine nije otišla i ona posljednja. Vjesnik prestaje izlaziti nakon 72 godine postojanja, kažu zbog financijskih problema i restrukturiranja. Nakon propasti novinarskog i izdavačkog hrama Vjesnikov neboder dijelom pripada državnom, a dijelom privatnom vlasništvu. Od tada pa sve do prošlogodišnjeg incidenta kružile su glasine o prenamijeni nebodera, no do promjene nikada nije došlo, a s obzirom na okolnosti niti neće. Zapravo, promjene su vidljive u natječajima koji su raspisani za rušenje ovoga arhitektonskog i medijskog simbola Zagreba i zagrebačke prošlosti. U skoroj će budućnosti doći leteći bageri i srušiti ga za 4,2 milijuna eura bez PDV-a.
KRIŽANJE SLAVONSKE I SAVSKE
Čak i kada na mjestu povijesnog nebodera ostane praznina, uvijek će ostati sjećanje na neka druga vremena, kada je možda bilo bolje, ili možda nije. Vjesnikov će neboder, kada u potpunosti nestane, ostati zapamćen kao svjedok vremena i prošlosti koja ga je sa svih strana označila, a na njegovom mjestu možda nikne novi predstavnik zagrebačke budućnosti.
FOTO: Kruno Trninić, Dorja Trninić
