Dobra večer. Zahvalio bih se ponajprije svim profesorima za njihovo priznanje mene kao ovogodišnjega maturanta generacije. Čast mi je biti prepoznat za svoj rad unutar četiri godina pohađanja ove škole.

Večeras smo okupljeni kako bi se ispratilo još jednu generaciju mladih i kako bi nas se uputilo u svijet. Prilika nam je da sagledamo tko smo i gdje smo na životnome putu, odnosno da reflektiramo na naše dosadašnje iskustvo i na svijet koji nas čeka. Puno toga što mi je blisko duši volio bih podijeliti večeras s Vama, ali na nešto se ipak moram ograničiti.

Mislim da valja započeti s možda nama najrelevantnijem i vječitom pitanju same biti klasičarskog obrazovanja. Moram priznati da sam i sam dugo vremena unutar osam godina ovakva obrazovanja bio neuvjeren u vrijednost klasične filologije¹. Dalje od samih argumenata diseminacije latinskog jezika u europske, kao i u pravo i medicinu; nije očigledna daljnja korist u tomu, mada je već i ovo dostatno. Ipak, filologija podrazumijeva izvođenje sveukupnog obrazovanja pojedinca vođenome upravo ovom ostavštinom prividno dalekih civilizacija. Iščitavajući o životima svakojakih ljudi, kao i sveobuhvatnu književnost grčke i rimske kulture, nastoji se u mlade usaditi iskustveno znanje, kao i mudrost prethodnih generacija.

No ne dajte da Vas odvojenost ovih naših vremena od tih zavara da svijetom ne vladaju ista pravila. Ništa se bitno nije promijenilo. Mada narodi mediteranskog bazena, ali i šire, više ne odgovaraju Rimskome senatu ili caru, poluge moći samo su proslijeđene. Funkciju gladijatorskih borbi u Koloseju i besplatnog kruha ispunjavaju druga sredstva, panem et circenses² transformirao se shodno vremenima, a narod je ostao omamljen. Isto tako imperijalistička državna strategija divide et impera³ (podijeli pa vladaj!) uredno se proslijedila od te prve europske države Rima, kroz srednjovjekovna kraljevstva, sve do današnjih liberalnih demokracija. Gotovo svaka država se kroz povijest otada poslužila time da na htijenja naroda odgovara proizvodnjom neprijatelja među istima. Za svako vam zlo postoji krivac koji živi samo koja vrata niz ulicu, ili preko kojega brda ili rijeke, ili koji se ide moliti drugi dan u tjednu od vas. Bitno da je vama dovoljno različit da se u njemu ne uspijete pronaći.

Domeni filološkog rada zato je svojstvena neprekidna aktualnost. Naša je uloga biti integrirani u socijalno tkanje i prepoznati greške prošlosti prije no što do njih ponovno dođe. Ovakav angažman podrazumijeva predanost i strpljenje, ali ujedno i hrabrost reći što je izučeno, pogotovo kada to nisu popularne perspektive.

Valja tako napomenuti da ovo doista nije svijet kakav nam je bio obećan. Trebali smo biti generacija novoga tisućljeća i epohe ljudskoga roda. Djeca interneta i nadilaženja nacionalnih granica, sklapali smo prijateljstva preko političkih dogmi, preko tragova ratova i svih državnih politika. Ratovi su trebali biti predmet povijesnih udžbenika i ostati nam ipak apstraktnom bizarnošću starih vremena. A nama je bilo liječiti rak i naseliti Mars! Povijest je gotova, a budućnost iščekuje!

Ali ovakva slika svijeta već je dugo bila neuvjerljiva. Cijeli je pojam svijeta ustvari ništa više od gomile narativa koji se međusobno slažu i sukobljavaju. Hrvatska leži na presjeku raznih tih narativa, pisama i vjeroispovijesti, a u 20. smo stoljeću činili i granicu između kapitalizma i samoupravnog socijalizma⁴. Dobili smo kao narod izuzetno raznolik uvid u narative svakojakih moćnika.

Naše se srednjoškolsko obrazovanje još od prvog razreda odvija kada i razorni rat u Ukrajini, u kojemu je do sada ubijeno 1 milijun i 400 tisuća vojnika, a zarađene su milijarde krvavih dolara pri anihilaciji tolikih ljudi, golemih prostranstva, ljudskih tvorevina i prirodnih ljepota. Europski i američki političari pretvorili su Ukrajinu u kontinuiranu bojišnicu protiv nužnog neprijatelja Rusije – jer neprijatelja uvijek treba imati. Tako su i naše vlasti popratile ovu politiku ne bili stekli blagonaklonost Bruxellesa i Washingtona, nauštrb samog ukrajinskog i ruskog naroda koji su zavađeni u tom bratoubilačkom ratu.

U posljednjih 20 mjeseci, odnosno posljednje dvije godine našeg obrazovanja u ovoj školi svjedoci smo i stravičnom genocidu Gaze. Ovaj Pojas veličinom manji od otoka Brača bio je dom 2.3 milijuna stanovnika, većinom potomaka izvornih izbjeglica etničkoga čišćenja Palestine 1948. g. za vrijeme Nakbe (arap. Katastrofa), što se na Zapadu prodaje kao Izraelski rat za neovisnost. Cionizam je izveo ideju nacionalnog karaktera židovskog identiteta iz političkog apsurda u faktualnost u samo nekoliko desetljeća, argumentirajući da Židovi kao narod, a ne vjera, zaslužuju državu za sebe. Ovu se državu naseljeničkom kolonizacijom uspostavilo nad Palestinom, sistematično gradeći bedeme okupacije i aparthejda, ali ne bez pomoći imperijalističkih sila kojima i danas još uvijek koristi imati vječitog saveznika za svoje vojne operacije u srcu Bliskoga istoka.⁵ Dugogodišnja politika dehumanizacije Palestinaca i Palestinki alatima rasizma i islamofobije toliko je otrovala kolektivnu svijest Izraela da je postao neupitan nacistički karakter Židovske nacije.⁶ Javno je mnijenje suglasno i uz potpuno uništenje i istrebljenje Palestine, gušeći njezinu nacionalnu oslobodilačku borbu. Od Gaze se napravio prvi genocid s prijenosom uživo, gdje imamo strahovitu priliku gledanja djece kako im tijela padaju u pod, ili roditelja koji ih oplakuju, prozivajući pritom svijet za njegovo nedjelovanje, kao i doktore koji se vrate iz izraelskih zatvora toliko traumatizirani da ne mogu ni opisati što im je učinjeno – svakim danom, sve nanovo. Sve dok Hrvatska nastavlja, štoviše utrostručujući izvoz oružja Izraelu, a hrvatska Akademija šutke promatra, ili ponavlja iscrpljenu propagandu.

Ovo nije kakav tragični zaključak o svijetu, upravo naprotiv. Svijet se dakako drastično mijenja i živimo u jednom od najbitnijih perioda u povijesti čovječanstva. Svjedoci smo ponovnom urušenju carstava koja u svojim umirujućim trzajima ustupaju vlast krajnjoj desnici i njezinoj politici mržnje. Tako u SAD-u i diljem Europe najogavnije ruglo fašizma ponovno podiže svoju bijesnu glavu, osvajajući izbore i normalizirajući svoju politiku.⁷ Palestina je pritom razotkrila licemjerje Zapada jednoj čitavoj generaciji, a ustrajnost njezina naroda pruži nadahnuće ljudima diljem svijeta, postavši okosnicom obnovljene antifašističke borbe.⁸ Jer nitko nije slobodan dok nismo svi slobodni, nepravda bilo gdje prijetnja je pravdi svugdje.⁹

U ovome kontekstu na nacionalnoj razini vidimo kako je Republika Hrvatska porobljena zapadnjačkim interesima. Život je u našoj zemlji sve teži, budući da su naša javna dobra privatizirana i isporučena stranim ulagačima, a ono što je ostalo ostalo je zbog drage volje i predanosti pojedinaca kao što to vidimo upravo u školstvu, ali i u zdravstvu i općenitom društvu. Umjesto da se adresiraju ovi problemi, naša se Vlada hvali praćenjem Europe u njezinoj remilitarizaciji i pred Bogom sramotnih NATO standarda, obvezujući nas na vojni rok¹⁰ i ulagajući milijarde iz džepova našeg osiromašenog naroda u industriju smrti. Vojske ne čine svijet sigurnijim, nego samo dodaju ulje na vatru, iako nema nikakve vatre. Zastave se pokazuju kao komadima obojene tkanine koje vlade koriste prvo kako bi omotale ljudima umove, a kasnije kako bi se njima prekrila tijela mrtvih.¹¹

Zato mada se obećanje kraja povijesti pokazalo nevažećim, nama je povjerena prilika sudjelovanja u izradi novoga svijeta kojega će ova vremena izroditi. Kapitalistički sustav vođen interesima i agresijom privatnog kapitala porobio je planetu i njezine narode, podvrgavajući sve s čime je došao u kontakt proizvodnji zarade. Rastu profita nije se nazirao kraj ni kada je on zahtijevao uništenje prirode, gurajući planetu u klimatski kolaps, niti kada je on od država načinio ratne zone, niti kada je tolike ljude ostavio gladnima i tolike zajednice raščetvorio.

Kakve god bezvezarije pisale na vlasničkim listovima u kojekakvim bankama, svijet pripada nama na daleko stvarniji način nego što bi se to ikada dalo kvantificirati. U preobrazbi će biti potrebno napustiti i okove individualističke konceptualizacije čovjekova života koja je postala bijedni tumor na dušama mnogih. Isprazno gonjenje vlastitog obrazovanja i karijere, zapostavljajući zajednicu kojoj čovjek pripada, sve kako bi se domogao što boljeg položaja u ovom okrutnom svijetu. Ovako surov i isprazan pristup nanio je i veliku štetu društveno-humanističkoj znanosti, koja je u ovakvom sustavom suvišna jer se u divoti njezina rada profit rijetko dade naći, čak i kada je upravo njen mandat ozbiljniji nego ikada.

Američki pisac James Baldwin kazao je: „Djeca su uvijek naša, svako do posljednjeg, diljem čitave planete,”¹² no nadodao bih da sam doista svojim dosadašnjim životnim iskustvom neuvjeren u tezu odraslih. Ne vidim nigdje te odrasle o kojima se toliko pričalo, u moru tih nježnih lica i djetinje nevinosti ne vidim takvo razlikovanje među ovim ljudskim rodom. Logično je onda zaključiti da je svatko svakome i roditelj i dijete, a ljudski je rod predivna obitelj što ju vežu svaka ljubav i svaki osmijeh.¹³

Ne dopustite zato da vas išta razuvjeri u vašu pripadnost ovoj jednoj velebnoj ljudskosti kojoj svi imamo čast pripadati. Ona nadilazi svaku izmišljenu opreku i čini jedinstvo ljudskoga roda. Poznajte i poštujte svoju udruženost sa svakim živim bićem s kojime imate čast dijeliti dah i sa svakim dijelom ovoga svijeta.¹⁴ Ljubav jest oplemenjujući puls čovječanstva. Hvala.

1. klasična filologija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 12.6.2025. https://www.enciklopedija.hr/clanak/klasicna-filologija ↩︎
2. panem et circenses. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 12.6.2025. https://www.enciklopedija.hr/clanak/panem-et-circenses ↩︎
3. divide et impera. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 12.6.2025. https://www.enciklopedija.hr/clanak/divide-et-impera ↩︎
4. samoupravljanje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 12.6.2025. https://www.enciklopedija.hr/clanak/samoupravljanje ↩︎
5. Imperijalizam, najviši oblik kapitalizma, Vladimir Iljič Lenjin, 1916., Marxists Internet Archive, 2022. Pristupljeno 13.6.2025. https://www.marxists.org/archive/lenin/works/1916/imp-hsc/ ↩︎
6. Rat protiv Gaze i rasprava o Izraelovu fašizmu, Verso Books, Alberto Toscano, 19.10.2023. Pristupljeno 12.6.2025. https://www.versobooks.com/blogs/news/the-war-on-gaza-and-israel-s-fascism-debate ↩︎
7. Nemamo šanse bez antifašističke prakse, Portal Novosti, Ivana Perić, 10.5.2025. Pristuljeno 12.6.2025. https://www.portalnovosti.com/nemamo-sanse-bez-antifasisticke-prakse/ ↩︎
8. Palestina i značenje globalnog antifašizma, Developing Economics, Martín Arboleda, 6.12.2023. Pristupljeno 12.6.2025. https://developingeconomics.org/2023/12/06/palestine-and-the-meaning-of-global-antifascism/ ↩︎
9. Pismo iz zatvora u Birminghamu, Learning for Justice, Martin Luther King Jr., 16.4.1963. Pristupljeno 12.6.2025. https://www.learningforjustice.org/sites/default/files/general/Letter%20from%20Birmingham%20Jail%20MLK.pdf ↩︎
10. Povratak kod Bistrice Lesne, H-alter, Saša Leković, 5.5.2025., Pristupljeno 12.6.2025. https://h-alter.org/hrvatska/povratak-kod-bistrice-lesne/ ↩︎
11. Ne opet, CCRMA, Arundhati Roy, 27.9.2002., Pristupljeno 12.6.2025. https://ccrma.stanford.edu/~peer/arundhatiRoy.html ↩︎
12. Notes on the House of Bondage, The Nation, James Baldwin, 1.11.1980., Pristupljeno 12.6.2025. https://www.thenation.com/article/archive/notes-house-bondage/ ↩︎
13. Antoine de Saint-Exupéry, Mali princ, prevela Maja Zorica, Zagreb, Profil multimedija, 2011., https://www.kgz.hr/hr/dogadjanja/mali-princ-59632/59632 ↩︎
14. What Ere Iyaric and “I and I”? Rastafarian Resistance Through Language, Maup van de Kerkhof, 15.3.2024. Pristupljeno 12.6.2025. – Harmony in Language: I and I, God, and Community; The Place of Iyaric in Wider Philosophical Debates, https://www.thecollector.com/iyaric-ini-rastafari/ – https://www.youtube.com/watch?v=lf9mukqDT-E ↩︎

FOTO: privatna arhiva autora