“Gdje Dunav ljubi nebo”
Na samom istoku Hrvatske, na obalama snažnog Dunava i u poljima plodnih ravnica razvila se fascinantna kultura koja je dandanas važno obilježje hrvatske povijesti. Ostavila je veliki trag na ovim prostorima te je i dalje predmet velike zanimacije hrvatskih, ali i stranih arheologa. U multimedijskoj dvorani u ponedjeljak 6. veljače Društvo klasičara organiziralo je još jedno predavanje upravo o ovoj staroj civilizaciji.
Dr. sc. Tihomila Težak-Gregl predstavila je mladim i starim klasičarima vučedolsku kulturu putem svoje prezentacije pod nazivom “Vučedol – Gdje Dunav ljubi nebo”. Profesorica koja je maturirala u Klasičnoj gimnaziji 1972. godine te završila studij arheologije i engleskog jezika, svoje znanje o Vučedolu stekla je arheološkim istraživanjem na samom lokalitetu. Autorica je većeg broja znanstvenih, stručnih i stručno-popularnih članaka, monografija, enciklopedijskih članaka i udžbenika.
Okolnosti prapovijesnog nalazišta
Predavanje je započelo uvodnom pjesmom Josipe Lisac; “Gdje Dunav ljubi nebo” po kojoj je profesorica dala naziv svojoj prezentaciji, istaknuvši da upravo naslovni stihovi savršeno dočaravaju prostor gdje je nekada živjela stara civilizacija. Geografske su okolnosti dakle bile odlične – u blizini se nalazila pitka voda, a tlo je bilo plodno zbog prapora koji je donosila rijeka.
Na prezentaciji smo mogli vidjeti mnogo simulacija tadašnjeg sela, od kuća koje su često gorjele i bivale uništene tijekom mnogih požara zbog otvorenih ognjišta do predmeta koji su se nalazili u kućama, a koje su arheolozi našli na nalazištu. Sve je to vizualizirano s pomoću ostataka podnica kuća koje su pomogle arheolozima u izradi simulacije. Bili su izloženi i točni podatci svih iskopavanja tijekom godina te je profesorica istaknula da je istraženo vrlo malo površine. Također se nekoliko puta pokušala eksperimentalno konstruirati vučedolska kuća, iako je i ona završila u plamenima.
Vučedolci su imali vrlo razvijenu granu metalurgije, a smješteni su na razmeđu bakrenoga i brončanog doba, odnosno u prvoj polovici trećeg tisućljeća pr. Kr. Bitno je bilo poljodjelstvo i stočarstvo, a zanimljiva činjenica je da su bili vrsni poznavatelji zviježđa. Ovaj podatak potkrijepljen je raznim vazama i pločama na kojima su ocrtani likovi poput strijelca, jarca ili bika, što je vrlo napredno za civilizacije koje su u to doba živjele na ovim prostorima.
Golubica ili jarebica
Jedna od tema prezentacije je naravno bila i slavna Vučedolska golubica, sjajan produkt keramike Vučedolaca. Dugo se mislilo da je obredna posudica nalikovala golubu zbog čega je tako i prozvana, no na kraju se uspostavilo da je ona zapravo prikaz jarebice koje su obitavale na tom području. No, Vučedolci su, osim građe jarebice, poznavali i mnoge druge životinje poput jelena čije su kosti nađene u jednome od grobova, te pse koje su već pripitomili.
Profesorica Težak-Gregl izvrsno je uklopila sve komponente o Vučedolu u svoje predavanje te iznijela podatke koje mnogi ne znaju, a od iznimne su važnosti za poznavanje zaboravljene kulture na prostorima gdje danas ponosno stoji grad Vukovar, također važan dio hrvatske povijesti.
FOTO: Alan Znika
