O koncertu i Jazz ansamblu Muzičke akademije

Jazz ansambl Muzičke akademije sinoć je svirao u našoj školi pod vodstvom prof. Saše Nestorovića. U suradnji s Klasičnom gimnazijom i Društvom klasičara organizirali su „Jazz u Klasičnoj”. Ansambl čine: Lucija Bošković na klarinetu, Emanuel Vuk na braču, Gorana Kliškić na gitari, Ana Čehaić i Bojan Nečas Hraste na električnoj gitari, Boško Stojadinović na klaviru i Matilda Fatur na kontrabasu.
Predsjednica Društva klasičara mr.sc. Mira Hercigonja Szekeres, dipl.ing. predstavila je ovo glazbeno gostovanje koje se drugu godinu zaredom organizira u Klasičnoj gimnaziji sa željom da ono postane naša tradicija, a ravnateljica gimnazije Zdravka Martinić-Jerčić otvorila je koncert jednostavnom, ali snažnom porukom: “Vrijeme je za jazz!”

… a jazz je krenuo

Prilikom ulaska u multimedijsku dvoranu nisam primijetio mnogo ljudi. Pomislio sam kako je ovo prilično očekivano, s obzirom da jazz (izuzev swinga) mnogima nije osobito lagan žanr koji bi slušali. Pošto sam pozvao Damjana da mi se pridruži, primijetivši Matildu i Anu s kojima smo bili na Jazz kampu u Grožnjanu, vratio sam se u dvoranu i ugodno se iznenadio da je potpuno puna. Sjeo sam, a jazz je krenuo.

Otvorili su sa Stolen Moments Olivera Nelsona, jazz standardom. Pjesma je bila ispunjena „tradeanjem“, jazz metodom u kojoj se nekoliko instrumenata izmjenjuje u izvođenju solaže. Gledati osmjehe na licima izvođača, uvijek je bila lijepa stvar, pa tako i sad. Lijepo je bilo vidjeti i da “ljudi” doista slušaju svirku te da nisu ovdje samo da izbjegnu nastavu. Sljedećom pjesmom Peculiar Johna Scofielda koncentracija učenika u publici pomalo je pala, što nije osobito neočekivano s obzirom na elemente avangardnog jazza i veći broj improvizacija. Tradanje je opet prisutno, ovaj put naprijed-nazad između klavira i gitare koji se izmjenjuju svaki takt, dva. U ovome su izvođači osobito uživali, igrajući se raznim netipičnim zvukovima gitare, no mlada je publika bila pomalo zbunjena i komentirala svoje nerazumijevanje disonantnih tonova.

Nakon ove pjesme dolazimo do najpoznatije skladbe i standarda sa setliste – Take Five Paula Desmonda, saksofonista Dave Brubeck Quarteta. Pjesma je živahna i, za jazz, u netipičnoj peteročetvrtinskoj mjeri koja čini pjesmu distinktivnom. Izvedba je bila divna i precizna s energičnim solom gitarista Hraste, a publika ju je popratila značajnijim pljeskom od prošlih. Nastavili su s još jednim klasikom, ovaj put St. Thomas, najpoznatijim djelom saksofonista Sonnyja Rollinsa. Pjesma je smirujuća, no zabavna pa je takva bila i izvedba. Zatim Wights Waits For Weights Stevea Colemana. Ova je skladba odmah poslije druge izvedene najeksperimentalnija i najmanje znana. Puna je improvizacija, kontrapunkta i disonantnosti te postiže dojam, da tako kažem, tajanstvenosti i napetosti. Ne mogu reći da je publici bila favorit, no neki su zaista pozorno slušali pokušavajući uhvatit sve detalje pjesme. Ovime je mlada publika napravila značajan pomak u svojoj koncentraciji i zainteresiranosti. Ansambl je završio koncert više probavljivim gypsy swingom, Minor Swing Djanga Reinhardta, čiju otvarajuću melodiju gotovo svi znaju. Kimanje glavom u ritmu zaraznog swinga bilo je izraženo, kako ispred pozornice, tako i na njoj.

Izvođači nagrađeni velikim pljeskom

Koncert je završio na visokoj noti u oba smisla, a izvođači su ispraćeni velikim pljeskom. Sjeo sam sa strane čekajući Matildu, kontrabasisticu ansabla, kako bih ju pitao za izjavu o njezinom višeljetnom odnosu s jazzom. Matilda mi je na ovo prikladno improvizirano pitanja odgovorila:
„Bok, ja sam Matilda Fatur i večeras sam svirala u sklopu Jazz ansambla u Klasičnoj gimnaziji. Bavim se time već neko vrijeme, sviram jazz kontrabas i pjevam te mi je zanimljivo čuti kako moji kolege ubacuju puno klasične glazbe u svoje sviranje, dok ja baš nemam tu prošlost tako da mi je to jako inspirirajuće. Kako god, ja sam tek na početku, tek idem studirat jazz u 9. mjesecu u Graz. Gušt je. Vidjela sam da je nekim ljudima bilo dosadno, što potpuno razumijem, a nekim ljudima je bilo super, tako da mi je drago da su na prvom mjestu uopće došli i da su nas podržali svojom pažnjom.“

Vidimo se sljedeće godine

Odlična je ovakva suradnja Klasične gimnazije, Muzičke akademije i Društva klasičara. Super je otići nakon nastave u dvoranu na koncert i uživati sat vremena u dobroj glazbi. Dobro je za učenike da u svojoj školi mogu čuti, a neki i upoznati ovaj iznimni glazbeni žanr. Na kraju izvedbe prof. Saša Nestorović, umjetnički voditelj Jazz ansambla, predstavio je pojedinačno izvođače i zahvalio publici na lijepom odazivu uz glasnu poruku: “Vidimo se i sljedeće godine!”

A ja još jednom mogu reći – hvala svima što ste došli.

FOTO: Zdravka Martinić-Jerčić, Sanja Vlahović-Trninić