Listopad ove godine u Klovićevim je dvorima ispratila izložba s dosada neviđenim radovima prvog i jedinog ženskog likovnog udruženja u prvoj polovici 20. stoljeća na ovim područjima. Izložba Jedna za sve – Sve za jednu prikazala je djelovanje i recepciju umjetnica članica Kluba likovnih umjetnica osnovanog u Zagrebu 1927. godine. Autorice i kustosice izložbe, viša kustosica i voditeljica Zbirke starije fotografije MUO Dunja Nekić i stručna savjetnica u Arhivu za likovne umjetnosti Kabineta za arhitekturu i urbanizam HAZU dr. sc. Darija Alujević, predstavile su kroz ovu izložbu rijetko spomenut dio hrvatske povijesti umjetnosti – djelovanje žena u umjetnosti. Višegodišnjim istraživanjem kroz dvjestotinjak radova, posuđenih iz dvadesetak umjetničkih institucija iz Hrvatske i Slovenije te desetak privatnih zbirki, otkriveno je stvaralaštvo prvih generacija akademski školovanih umjetnica. 

O Klubu likovnih umjetnica

Klub likovnih umjetnica sastajao se od 50 članica od kojih su većina njih bile iz Hrvatske i Slovenije te manji broj njih koje su živjele u gradovima poput Beča i Budimpešte.  

Klub djeluje u razdoblju kada se na zagrebačkoj likovnoj sceni pojavljuju i ekskluzivno muške umjetničke grupe (kao Grupa trojice i Udruženje umjetnika Zemlja) čime dolazi do izraženije muško-ženske  polarizacije likovne scene.  

Klub likovnih umjetnica osnovan je nakon vrlo uspješnog samostalnog izložbenog nastupa Naste Rojc u Londonu 1926. godine. Neposredan povod bio je poziv engleskog Women’s International Art Cluba (WIAC) Nasti Rojc da sudjeluje na njihovoj godišnjoj izložbi 1927. godine. Navedenu mogućnost odlučila je iskoristiti za veću međunarodnu promociju i drugih hrvatskih, odnosno tadašnjih jugoslavenskih umjetnica, pa na sudjelovanje poziva i nekoliko kolegica. U tom trenutku rodila se ideja o osnivanju Kluba likovnih umjetnica i to kako bi se taj nastup lakše realizirao.  

Osim dviju glavnih inicijatorica ove ideje koje su ujedno postale predsjednice, Lina Crnčić Virant, slikarica i supruga slikara Mencija Clementa Crnčića, i tajnica Nasta Rojc, slikarica i supruga Branka Šenoe, ostale članice osnivačice bile su slikarice: Duna Peyer, Zdenka Ostović Pexidr – Srića, Mira Mayr Marochino, Mary Striborsky, Zenaida Bandur, Lucie Kučera Buchmeister i Sonja Kovačić–Tajčević. 
Pravila su sastavljena 3. siječnja 1927., a Klub je bio službeno registriran 11. studenog 1927. godine u Ministarstvu unutarnjih dela u Beogradu.  Nepisano pravilo i moto Kluba koji se spominje u zapisnicima bila je varijanta poznatog mušketirskog mota ‘jedna za sve – sve za jednu’ odnosno ‘najprije za Klub, a onda za sebe’. Svrha Kluba bila je unapređivanje svih likovnih umjetnosti i umjetničkog obrta, ali u konačnici svrha je bila udružiti umjetnice na profesionalnoj razini. Dakle, ne ideološki, već u svojevrsnu stalešku organizaciju koja će im olakšati mogućnost izlaganja, a time i dostupnost na tržištu.  

Klub likovnih umjetnica održao je jedanaest svojih izložba kroz godine postojanja s time da je prva izložba održana 1928. godine u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, a posljednja 1940. godine u Županijskoj dvorani u Osijeku. Formalno je postajao do 1947. godine kada članice Kluba postaju članice Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske u Zagrebu. 

O izložbi 

Izložba je prikazala raznolika stvaralaštva i djela članica Kluba likovnih umjetnica, a organizirana je na način da je svaka prostorija imala svoju priču. Prva prostorija bila je posvećena Nasti Rojc koja je bila jedna od najznačajnijih članica Kluba. U jednoj od prostorija smještena su ne toliko istaknuta originalna djela umjetnica. Radi se o dijelima čija je tema većinom bila mrtva priroda.  

Potrebno je naglasiti da su u vrijeme akademskog školovanja članica Kluba, žene bile smatrane nekreativnima i sposobnima samo za imitiranje drugih slikara. Primjer imitacije slika je Elze Rechnitz koje je iznimno podsjećalo na djelo Van Gogha. Radi se o slici „Ljubičaste perunike u bijelom pokalu“.

Budući da su žene bile znatno podcjenjivane, doznali smo od kustosica izložbe šokantne pojmove koji su tada bili objavljivani i korišteni poput patrijarhalne anksioznosti koja se razvija obrazovanjem žena te anoreksija skolastika koja ima isti uzrok, ali navodne posljedice su amoralnost, ludost, aseksualnost i kontraproduktivnost žena. Za vrijeme djelovanja Naste Rojc kružile su kontroverze oko njezine seksualnosti zbog autoportreta u muškoj uniformi tj. lovačkom odijelu. Također, njezina slika iz 1928. „Naše doba“ prikazana na izložbi, smatrala se provokacijom nad tada više pozicioniranim muškim umjetnicima. 

Kritika Ljube Babića koji je smatrao da je ‘genij muškog roda u likovnom svijetu’ na sliku “Naše doba” iz novina Obzor također je prikazana na izložbi:  

Doznali smo da je čvrstu povezanost s Klubom likovnih umjetnica imala Marija Jurić Zagorka te da im je često pisala, o njima pisala u svoji člancima te bila prisutna na nekim sastancima. 
Na izložbi su, uz navedena djela, prikazane slike i skulpture čije su teme bile prikazi narodnih običaja, pejzaža te mnogih portreta. 

Najznačajnija prostorija ove izložbe, koja je povezala sve u jednu cjelinu, bila je soba s autoportretima članica Kluba na kojima smo mogli uočiti jasni likovni izričaj tih svih žena.  

Hvala na susretu s umjetnicama “koje je povijest zaboravila”

Prisutni osjećaji topline i zajedništva za vrijeme vodstva kroz izložbu bili su neizmjerni te smo u ugodnoj atmosferi upijali stvarnost svijeta umjetnosti u to doba iz perspektive žena općenito, ne samo u Hrvatskoj, već u cijelom svijetu. Cijela je izložba prikazana na jedan osobit i jedinstven način. Izložba završava čvrstim citatom tj. komentarom Kluba likovnih umjetnica iz Jutarnjeg lista objavljenim 21. listopada 1928. godine: Eto – muškarci tvrde, da je umjetnost isključivo njihova domena, da mi žene ništa ne umijemo, a mi ćemo svima djelom pokazati što smo i što možemo. A povrijedimo li time mušku osjetljivost, e onda to gore po njih. To su eno misli vodilje gospodja, koje su se okupile u Klubu Likovnih Umjetnica.

Za kraj, možemo zaključiti da su se ovom izložbom Jedna za sve – sve za jednu predvodnice akademski školovanih žena umjetnica, kao nikada do sada, našle pod svjetlima reflektora i u našim vidokruzima. Zahvaljujemo kustosicama i autoricama izložbe Dunji Nekić i dr.sc. Dariji Alujević što su nam ovom izložbom otkrile žene “koje je povijest zaboravila”.

FOTO: Kristina Krajina, https://gkd.hr/2024/08/28/jedna-za-sve-sve-za-jednu-klub-likovnih-umjetnica-1927-1940/