Klasičari na razgovoru s predsjednicom Europskog parlamenta  

Tko bi ikada mogao pretpostaviti da će učenici srednjih škola dobiti priliku vidjeti predsjednicu Europskog parlamenta izbliza, a kamo li biti pozvani na razgovor s njome? Pod vodstvom profesorice Snježane Krajinović i nastavnika engleskog jezika 19. lipnja učenici Klasične gimnazije sudjelovali su na razgovoru s Robertom Metsolom, prvom predsjednicom Europskog parlamenta u zadnjih dvadeset godina u Muzičkoj akademiji grada Zagreba.  

Pravo glasa maloljetnicima

Razgovor je započeo upoznavanjem Metsole, njezine pozadine te opisom njezine političke karijere i načina na koji je došla do pozicije na kojoj je danas. Upoznala nas je s činjenicom da od iduće godine mladi od šesnaest na više godina mogu glasati. Ona podržava ideju snižavanja dobi za glasanje što po njoj ‘nije samo privilegija već i dužnost’. „Kad sam bila mlada, mrzila sam kad je neki stari političar, poput mene danas, govorio da smo mi budućnost. Ja bih rekla ‘ja sam tu’, mi nismo budućnost, mi smo sadašnjost. Ako donosite odluke uzmite nas u obzir, da ne bude ništa o mladima bez mladih”. Nakon još nekolicine motivirajućih riječi bio je red i na publiku da se aktivira putem pitanja. Bilo je nekoliko rundi pitanja koja su se postavljala dizanjem ruke. U svakoj od rundi moderator bi odabrao tri na koja bi onda predsjednica Europskog parlamenta davala odgovore. Pitanja su pokrivala širok spektar tema i bilo je stvarno zanimljivo slušati predsjedničine spretne i tečne odgovore.  

Posebno mi se svidjelo što od trenutka od kad je stupila na pozornicu pa do samog kraja Metsola nije prestajala doživljavati publiku (nas) kao svog glavnog sugovornika. Na svako pitanje upućeno od moderatora odgovarala je gledajući isključivo u nas te nas je istovremeno uključivala u raspravu. U svoje je odgovore unosila i dozu humora tako da ni u jednom trenutku razgovor s njom nije naginjao dosadi. Cijelo iskustvo bilo mi je istinski lijepo i nevjerojatno. I dalje probavljam činjenicu da sam ovog ponedjeljka gledala u oči osobu za koju bih mislila da ću zauvijek moći gledati samo preko televizije. 

FOTO: privatna arhiva S. Bencetić