Nakon mnogo odgoda odlaska na terensku nastavu u Italiju, napokon smo kao maturanti dobili priliku otići na svoje putovanje

Evo ga, napokon je došao osmi mjesec! Kao da smo jučer bili drugi razred i naivno se nadali ostvarenju putovanja u Rim. No, prolazili su dani pa tjedni i mjeseci, a Rimu ni traga. Šuškalo se o “mogućem” maturalcu u Dubrovniku, iako nam to nije sjedalo najbolje. Klasičari, a ne idu u Rim?! Nismo mogli podnijeti činjenicu da u četiri godine školovanja nećemo vidjeti ni Italiju, a kamoli Grčku. Ali onda je stigla vijest da se naše putovanje ipak ostvaruje.

Naravno, bili smo izvan sebe od oduševljenja. Maturalac u Rimu – u vrijeme pandemije nema svatko takvu priliku. I tako, nakon relativno kratkog ljeta, spakirali smo svoje torbe, stavili ruksake na leđa i krenuli.

Zbogom Zagrebe, pozdrav Tarquinijo

I tako se nas 50 iz 4.C, E i F razreda zaputilo 25. kolovoza u kasnim noćnim satima do Rima u pratnji triju profesora, dva vozača i jednog vodiča. Iako smo bili umorni, bili smo spremni početi istraživati Italiju. Ili smo barem tako mislili.

U ranim jutarnjim satima stigli smo do našeg prvog odredišta, grada Tarquinije, jednog od najznačajnijih etruščanskih gradova. Na tome području nalazi se, osim Nacionalnog etruščanskog muzeja Tarquinia koji smo posjetili, i velika nekropola, odnosno grobnica – remek-djelo kreativnosti i genijalnosti Etruščana.

Prvi tragovi Rima

Veličina nekropole i jarko sunce koje je pržilo 30 stupnjeva u jedanaest ujutro dobro nas je izmorilo te smo jedva čekali da napokon dođemo do hotela. No, nakon kratkog odmora u predivnom hotelu odmah smo se zaputili u daljnje pohode.

S plavim aparatima oko vrata i slušalicama u ušima dogegali smo se najprije do veličanstvenog Panteona, hrama svih bogova. Čim sam ugledala visoke stupove što su krasili vanjski dio hrama, snažno me lupila realnost da sam stvarno u Rimu i da ću šetati uskim rimskim uličicama i trošiti novac kao luda narednih tjedan dana. Eto koliko je sjajan taj Panteon!

Ne smijem zaboraviti spomenuti Hadrijanov mauzolej s kojega možete uhvatiti gotovo cijeli pogled na Rim, ali tek nakon napornog uspinjanja strmim stepenicama do krova.

Djeco, pripremite se

Umorni i iscrpljeni od prvoga dana, profesori su nas prije spavanja upozorili na jedan detalj, a to je da je sutra stvarno naporan dan. Upili smo tu informaciju, no nijedna rečenica nije nas mogla pripremiti na sve ono što smo drugi dan maturalca preživjeli.

Od osam ujutro bili smo na nogama noseći kapu na glavi da nas brani od sparnih zraka sunca i hladnom vodom kao našim najboljim prijateljem.

Prva crkva, ali ne i zadnja

Doteturavši do Bazilike sv. Marije Velike shvatili smo da nas čeka dugačak dan. Ako je toliko vruće u rano jutro, koliko će stupnjeva biti kasnije? Hoćemo li izdržati? Hoće li biti hlada? Hoću li moći negdje natočiti vodu? Pitanja su se nizala i nizala sve do sljedećeg odredišta, Crkve dv. Petra u okovima gdje smo imali priliku vidjeti okove kojima je (navodno) bio okovan sv. Petar, Michelangelova Mojsija s rogovima te nadgrobnu ploču našem minijaturistu Juliju Kloviću Croati.

Šetali smo dalje ulicom carskih foruma sve dok iza jednog brežuljka nismo ugledali najslavniji rimski lokalitet, Koloseum. Okinuvši nekoliko stotina slika ispred velebnoga zdanja, bacili smo se na razgledavanje njegove unutrašnjosti te se začudili koliko je iznutra manji nego što izgleda!

Danu nikad kraja

Nakon što smo obišli i ostatke rimskoga foruma, Konstantinov slavoluk, slavoluke Septimija Severa i cara Tita te čuvenog Circa maxima, dobili smo nekoliko sati slobodnog vremena da napunimo baterije. Odmor smo imali priliku provesti na Korzu, najvećoj ulici u Rimu.

Potom smo se popeli na brežuljak Kapitol gdje nas je dočekao konjanički kip Marka Aurelija te smo posjetili Kapitolijski muzej. Dan smo završili šetnjom do poznate Fontane di Trevi gdje smo jednostavno morali ubaciti svoje novčiće i opet se slikati nekoliko stotina puta.

Još jedna nekropola

Slijedeći dan, uspavani i s jedva otvorenim kapcima, odvezli smo se do Cerveterija pored Rima koji na svojem području sadrži još jednu etruščansku grobnicu. Tamo smo se uvlačili u skučene prostorije stare tisućama godina, a kasnije nas je čekala i antička rimska luka Ostia Antica, vrlo važno arheološko nalazište.

A gdje je papa

I tako smo četvrtoga dana došli i do Vatikana. Uzbuđeni zbog slavne Sikstinske kapele gdje je Michelangelo naslikao svoj Posljednji sud, možda se i nismo toliko obazirali na ostale predivno oslikane prostorije upravo zato što nam je cilj bio uspeti se sve do kapele. No, turisti su svake sekunde gazili jedni po drugima što je prouzrokovalo manjak dotoka zraka i mjesta za hodanje, tako da se nažalost nismo u kapeli zadržali više od pet minuta, ali je definitivno bilo vrijedno vidjeti Posljednji sud.

Razgledali smo i unutrašnjost same Crkve, a za vrijeme slobodnog vremena mogli smo se uspeti i do kupole s koje se vidi gotovo cijeli Rim.

Odlazak iz Rima

Nakon naše zadnje večeri u hotelu u Rimu, sljedeće jutro zaputili smo se do grada Firence. Prije dolaska u samu Firencu također smo posjetili još dva odredišta – Tivoli i Orvieto. U Tivoliju smo pronašli goleme ostatke Hadrijanove vile te Villu d’Este, vrijedan primjer srednjovjekovne arhitekture.

Kako bismo došli do hodočasničkog grada Orvieta, morali smo se uspeti uspinjačom do vrha stjenovitoga brda (gdje se smjestio grad), a tamo smo posjetili znamenitu katedralu Uznesenja Blažene Marije Djevice.

Srednjovjekovni grad

Dakle, zadnja dva dana putovanja proveli smo u Firenci. Osvježenje od velikog i prostranog Rima, Firenca nam je ponudila malo skromnije iskustvo i olakšanje. Prošetali smo skučenim ulicama u pratnji lokalnog vodiča sve do Palazze Medici, Piazze Signoria, Ponte Vecchio, itd., a posebno iznenađenje čekalo nas je u veličanstvenoj Galeriji Ufizzi.

Zadnji dan u Firenci, a ujedno i zadnji dan našega putovanja, posvetili smo razgledavanju firentinske katedrale Santa Maria del Fiori i krstionice Duomo. U Galeriji Academica dobili smo priliku vidjeti i jedan od najslavnijih kipova na svijetu, Michelangelova Davida.

Vraćam se, Zagrebe, tebi!

I tako je prvi maturalac nakon dugotrajne i mukotrpne pandemije završio uspješno. Unatoč bolovima u mišićima i malo sati sna tijekom sedam dana, u Zagreb smo se vratili ispunjenih srca i puni znanja. Grčku možda nismo imali mogućnosti posjetiti, ali zato će nam Italija u mislima ostati još dugo, dugo vremena.

FOTO: MISLAV GJURAŠIN